Olimp mi je daleko. Daleko u sjećanju. Ali nam uvijek ostaje u srcima. Šumama. Prostranstvima o kojima ptice sanjaju. Dok lete s pola na pol. Iz prašume preko pustinja do šuma i kuća svojih. Dimnjaka gdje spuše. Spuše i to često. A kolko često. Onolko često kolko im se da spušit. Spušit do bola. Il do srca. Zar je važno.
Nekima nije. Nekima je.
Zato nije loše dignit oči visoko. I gledat zvijezde.
Zvijezde što sijaju. Da te vode. A i te zvijezde što sijaju.
U dahu tmine sijaju, ali se ne gude.
Gube se ponekad.
Kad ih zaboraviš.
I kad ti želiš.
A da li želiš.
Zar je važno?
Važno je da želiš.
Zašto je važno.
Važno je da me nema. Da sam mrtav.
Pospan. U dahu tmine.
I zvijezdanim nebom nada mnom da me tješi.
Sa svukom glazbe
Koja kao otkucaj nekog srce samo prolazi
I ide
I vuče te
Da zaboraviš ili potsjetiš
Zar je važno
Važno je samo da sanjaš
Post je objavljen 17.01.2008. u 02:42 sati.