I nakon što me Demetra sinoć raskupusala, rumunjski film i Artemida sa bratom me sredila. Još je u gradu bio Apis koji se pali na Perzefonu. Ti bikovi. Kako li su samo tvrdoglavi. I depesivni. Jos mi samo treba zabrijat s nekim faunom lijenijim od mene. Zato mi je ona popravila frizuru.
Konačno sam uspostavio svoju prizmu seksualnosti. U njoj počinju da vode bogovi nad božicama, muškarci nad ženama. I u toj prizmi osjećam se sigurnije. Jer dosta mi je više šupljih trokuta. Zato jer se u njima samo osjećam tupo, a puno nikako. Možda završim jednog dana i sa ženom. Ko zna. Sada mi se moja homoseksualnost proučava.
Netko me je mazio u mami danas. Kose crne, tamne puti. U službi koga nije važno, ali na moment osjetit da se svijet vrti samo oko tebe je super. U svojoj prizmi. Slobodan nad barikadama. Ogledam se u leći svoje sobe i znam bar otprilike tko sam i što sam. Strast svoju nisam zaboravio. Umjetnost se zove. A kad će moj univezum da se interferira s nečijim pitanje je samo vremena. Znam da sam super osoba. A ljudi iz prošlosti ostat će u zvijezdama, prošlosti da te podsjete na ono lijepo u tmini, zvana depresija, san ili samo svoje ja.
Svijetlost je u mene došla, a sad je spremna da se razlomi u dugi zvana sloboda. A Sunce neka samo sija i bude obasjano
Post je objavljen 29.01.2008. u 01:59 sati.