Marketing
Rožice sa trnjem
Ah, evo mene opet. Nisam mogao da odlim. Premda mi se u životu ne događa previše opet imam potrebu da se ispovedim bratu Olimpu. Svijet je lijep. U svojoj esteticic ružnoće što se jad i patetika zove.
Skužio sam da mi se neki ljudi trenutno gade. Zvali se oni Satir, Silen, Faun, Narcis, Helije ili kako god. I općenito svi ti veliki hrvatski muževi što se blogom minus i plus zovu. Jadni su mi. Akademski minus -
Ah bili smo mladi i razuzdani. I nestašni. Kako slatko.
Joooj!!
Brrr!!!
Koje li će godine Hrvatska ući u EU. Koga jebe briga. Nije da će mi previše to život odredit. Niti na to mogu utjecat. Ne pretjerano. A kad uđemo u EU doć će nam rodjaci i zasut će nas zlatom. Možeš mislit.
Super su mi ti likovi koji čitaju lakana i preseravaju se njim. Ili kako god se jadna čovjek zvao. Can can
Danas sam išao na francuski i naučio kako se zovu različite vrste povrća. Zato ga i učim jer je fetišistički jezik. Ali sam zato i odlučio odustat od njega. Život je prelijep da ga trošim na učenje u četri zida. Možda upoznam nekog zgodnog francuza. Trenutno mi je dosta nekih Hrvata. Onih straight. Pogotovo nekih s filozofskog.
Ja bi jednog malog Pigmejca. Crnca. Morčića da me služi. I hladi palminom granom. I očisti WC. A i Aresu bi dobro došao.
A tek Arapina. S plavim očima. Mijauu
A Kinezi i Japanci. Super mi je šta imaju ravnu i gustu kosu. To mi se i kod orijentalki sviđa.
Podočnjaci. Uuuu
Što mi je bilo super u Rumunjskoj. Psi. Vukodlaci. Pejsaž. Pustoš. Nered. Divljina. Strast.
Dosadno. Povjesničar. A ipak bio je tu i princ Valiant.
Draži su mi takvi likovi od kvazi coolera. Pravi bogovi.
Što se tiče globalnog zatopljenja idem sljedeći vikend u jedinu gay rupu u Zagrebu. Jada. Svi ti Narcisi. Možda neki cvijetak mi se i svidi. Ako ne zato postoji posao vodiča što se zove, volontiranje, stipendija.
A za fetiše još ima vremena. I to dosta. Požuri polako Dionizije jer godine 24 samo imaš. I možda trebaš novu frizuru, ali zato aparat svoj imaš. I liči na bananu. Nekima bi tikvica bila draža. A meni baš zato veličina nije važno. Neka samo pali. Makar mu bio mali. Svojom sam veličinom zadovoljan. Mazim ga i pazim. Jedino nema mjesto u gaćama za još jedno zrcalo.
Moga bi pitat svu tu ekipu da ga idemo mjerit skupa.
Da i svoj toj zbrki oko moje henovkice u tijestu jutros sam sebi našao jednu dlakicu da mi je zapela ispod kožice. Tužna li je egzistencija moja.
Post je objavljen 11.01.2008. u 00:25 sati.