Želje jednog bolesnika i njegov mail
Evo mene. Bolestan. Prvi put nakon 5 godina. I prekida veze. Kvazi veze. Ližem med. Jedem jabuku. Jeben Aresa u mozak. I sebi dižen ego na blogu.
Zašto sam biseksualan. Zato što mi to trenutno politički odgovara. Još mi se seksualno eksperimentira. Od žena mi se ne odustaje. A i zašto bi.
Super mi je bar boravit u sobi. Na dva dana i to komodno. A i tu mi evo već neki ljudi dižu tlak.
Inače imam uz ovaj blog i profil na gay.hr-u. Isti mi je ko moj mail na gmailu. Pa ako hocete komunicirat sa mnom intimnije idete na bachusvsorpheus@gmail.com.
Prošli put kad sam morao boravit u sobi 5 dana razvio sam fobiju od Save. Nije ni čudo. Tko bi onde moga i visit. A i treba si stvarno neku drogu za visit tamo s tim likovima. Seljačinama.
Cvijetno je zato super. Opušteno. Moje hipi selo. S kućicama u cvijeću i nasipom. Onim najljepšim dijelom. Ma baš smo si super tu. Pogotovo kad sunce sija i pada snijeg. Nema mi ljepšeg dijela Zagreba. Bar momentalno.
Svim homofobima ću zato uvijek biti peder. Zato im eto jedna velika pusa jer će mi fetiš uvijek biti. Jer fetiši su debilni. Bili ili ne ali sami po sebi jesu.
Pozdrav svim ljudima koji se ne srame sebe, svoje seksualnosti. Jadranki Damjanov. Koja je faca, a ne pička kao Zvonko Maković. A pozdrav i svim onima koji se ne srame što žele, a to je veza. S bilo kim. Glavno da ih ucini sretnim
Uzavreli Dioniz u lokvi svog znoja
|