Marketing
Čaša
Jučerašnji dan je bio super. Počeo je s prosvjedom. U Olimpu koji pati od epilepsije i paranoidno egzistencijalističkih kriza treslo se sinoć od veselja. I bilo je super. A što je Mona rekla briga je samo za Gustav. Neki su od briga slatkih skakali, a zli Narcisi zato od nevolja sebi tupe čupali. Zato su se moji bogovi smijali. Od radosti i uspijeha jer prosvijed je u svoj toj brigi i paranoji nevladinog svijeta udruga uspio.
Satiri, nimfe, muze, lare, polubogovi, heroji i bogovi tresli su se od veselja. A koga je Dioniz vidio. Bolje je pitanje koga Dioniz nije vidio. Jer svi su bili tamo. Satir, Hermes, Pan, Eho, Amor, Psiha, Uranija, Polihimnija, Helije, Apis, Lezbija i gay lezbija. Dan prije očaravajuće je bilo dijeliti letke s Artemidom i Perzefonom. Pogotovo je bilo gay kad vidiš da ti se trud isplatio. Tko letak za prosvjed nije primio nema društveni život. Nema osobe kojoj za noć muzeja letak nismo udijelili.
Na prosvjedu svi su bili sretni. Oduševljeni. Ponio sam novu đezvu na prosvjed i premda sam pola boje istukao od veselja bitno je da su iskre frcale od radosti. Radosti što se bunt zove. Artemida je tukla svojim loncem što se nevinost i nježnost zvala. A bubnjari tek. Koja radost. Nekim su zli, ali su svi opet bili puni radosti.
Počinjem slijedeći tjedan radit u galeriji. I nakon svog tog sunca bila je opet bakanalija kod Hermesa. Uz Psiho, Artemidu, Perzefonu, Hada, Psihu i Laru te ekipu iz plastičnog Olimpa čiji temelji vole da plešu ples po žici. Bila lijepa ili slaba, ali važno da je ukusna.
Sir je bio super. Možda nije bio rahat lokum, ali s maslinama i vinom iz Huma sve se stopilo u papar sa đumbirom, medom i biskom.
I na kraju kad je došao Pan on me odvede u klub kojim vodenjak drma po ne tako niskim cijenama. Bar smo se u svoj toj zbunjenosti od radosti popušili lulu, a u uterusu gorkog piva. Sreo sam Taliju tamo, koju otkad ne vidjeh. A i svi ti DJ-i koji su tamo bili dobro su glazbu puštali. Pijetli, knezovi i kneginje na Sicko disco su kakali. Nije bilo suita, ali za tango nije bilo potrebno samo dvoje. Sinoć sam opet doživio Slobodu na barikadama. Barikada nije bilo i više mi ih nema. Svoje sam u glavi uspotavio. I nakon što mi je pola ljudi iz tog kluba bilo neprivlačno, ukrao sam opet jednu čašu. A kod Hermesa sam zato ostavio termosicu. Svima dragu.
Jutros sam opet napravio svoj trokut. Možda je bio šupalj. Prije bi rekao tup. Sreo sam Helijanu i njenog Posejdona. Dok sam nosio veš. A baš nije praona radila. Bjork rastura. I nakon svog tog plesa oko svoje idile što se Cvijetno i nasip zove obišao sam tri punkta jutarnja. Pekara, soba, dućan. Prat ću rublje sutra. Danas je Artemidi rođendan. Idem na rumunjski film danas jer za jučer mi je dosta bilo ogledavanje u čaši što se skromnost zove. I libacija bogovima kroz čašu Učit mislim. Samo da sredim nered i posuđe po sobi. Jer od života i ovog grada ne odustajem.
Post je objavljen 27.01.2008. u 14:20 sati.