Da je boljševički duh prilično žilav i da praksa boljševika može živjeti i nadživjeti i samu boljševičku ideologiju, opetovano pokazuje HDZ, koji je još 90-tih demonstrirao upravo boljševizam kao temeljnu paradigmu svojega plitičkog djelovanja. Uostalom, karakteristika je to svih anakronih i nedemokratskih partija, koje dominantno određuju političke strukture nedovoljno demokratskih ili polutotalitarnih sustava.

Zadnja tri dana, kao da smo se vremeplovom vratili u zimu 71. i postkarađorđevsko razdoblje Jugoslavije, kada su sa svih strana, iz svih općinskih, gradskih, regionalnih komiteta, po partijskom nalogu, Centralnom komitetu i ondašnjoj Predsjednici Partije, slani telegrami podrške u borbi protiv poraženih snaga, predvođenih vođama unutrašnjih neprijatelja. A ta je praksa pisanja telegrama podrške bila samo nastavak prakse, u svim prigodama u kojima je Partija obračunavala sa unutrašnjim neprijateljima, od Hebranga, preko Đilasa, Rankovića do Latinke Perović i ovdašnjih Savke-Mike "naše dike".
Nakon komiteta i partijskih organizacija, pismima podrške koja su se čitala po pola sata u dnevnicima, pridružili bi se i trudbenici željezara, brodogradilišta, rudari, poštari, medicinske sestre i sl., te traktoristi iz poljoprivrednih zadruga i poštena inteligencija.

Kako radnici više nisu "IN" i ideološki oslonac HDZ partije, nije realno očekivati da će Jadranki pisati u znak potpore protiv mrskog otpadnika, baš radnici i sindikati, ali bogami jesu na brzinu sazvani predstavnici braniteljskih udruga, koji standardno imaju zadaću naći se pri ruci HDZ partiji kad zatreba. Istina, telegrame su zamijenili moderniji oblici podrške- desetine PRESS konferencija na kojima se i rječju, ali bogami i mimikom, i bojom glasa i rezolutnim držanjem treba posvjedočiti odanost partijskom vodstvu. Čak štoviše, na krajnje se ponižavajući način privode osumnjičeni prijatelji otpadnika Sanadera od kojih se traži da se javno odreknu svojega prijatelja i da potvrde svoju pripadnost partiji. U onim brutalnijim vremenima na to se prisiljavalo supruge, roditelje i djecu prokazanih unutarnjih neprijatelja. Za sada nisam vidio da to traže i od gospođe Mirjane. Sa pressica iz svih dijelova „lijepe naše“ tako stižu sve rezolutnije i sve grublje kvalifikacije bivšega velikog učitelja i vođe i to upravo od onih koji su se najviše naljubili skuta poput notornog Jandrokovića, silovnog Đakića ili izvjesnog Ivića koji eto sad ima i petlje nadjenuti izdajniku i nadimak „pobjegulje“ i time posvjedočiti svoj kreativni doprinos eliminiranju mrskog neprijatelja.

Doista groteskno i bilo bi smiješno da nije u mojoj zemlji! A Sanader se za njih nije prometnuo u neprijatelja, zbog svoje hohštaplerske, koruptivne, ostapbenderovske lažne vlasti, niti svoje stranačke strahovlade, niti svoje nesposobosti da riješi i jedan problem ove zemlje, niti zbog prevara. Naprotiv,takvoga su dr. Ivu služili i „svojim životima“ branili. U neprijatelja se prometnuo tek onda kad je ugrozio jedino do čega im je stalo – njihov komadić vlasti. Tu počinje frka i tu počinje nemilosrdni obračun. Ali, pobogu to je tako providno!