Da nije bilo greške u pozivu na proslavu Dana općine Križ, vjerojatno bih došao samo na svečanu sjednicu općinskog vijeća, poslušao govore i otišao. Ovako, došavši nekoliko sati ranije, imao sam prilike puno sadržajnije upoznati se sa životom ljudi u ovom lijepom malom mjestu na brežuljku i mirno porazgovarati sa poznatim i dragim ljudima.
Prije svega, bilo mi je drago vidjeti meni dragu bivšu kolegicu, saborsku zastupnicu SDP-a, još uvijek jako mlađahnu načelnicu općine Ivanu, a i neke SDP-ovske veterane iz ranih 90-tih, s kojima sam se redovito susretao, ako ništa, a ono uoči 1.svibnja, na paljenju prvomajskog krijesa u susjednom Novoselcu.
Dakle, neplanirano sam nazočio malim svečanostima: otvaranju ureda policijske postaje, ureda prvog javnog bilježnika u Križu, obnovljenog ureda matičarke, potom ureda turističke zajednice, u kojemu nas počastiše medenjacima nazvanim po Milki Trnini, opernoj divi, rođenoj upravo u jednom od 16 sela općine Križ.
A potom u laganoj šetnji do vrtića, na zdravi doručak, sa dječicom, koja su taj dan baš učila kako se spravljaju kolači i kruh.
Iza toga sam prisustvovao sadnji drveta, kojega već tradicionalno sade povodom Dana općine u malom parku u podnožju jedne od najstarijih crkava na našem tlu.
I tako, i ne planirajući, provedoh dva lijepa sata u osunčanom i idiličnom Križu, u kojemu bih bez problema mogao i živjeti. Između ostaloga i zato, jer ako se poželim buke, do velikog i ubrzanog Zagreba stižem za samo pola sata.
Sretan vam Dan općine, mještani Križa!