Glad je zakucala na umirovljenička vrata
Matica umirovljenika objavila je danas da je spremna podići na noge svih svojih 250 000 članova, zbog neizdrživog stanja u kojemu se nalazi “900 000 umirovljenika s prosječnom mirovinom od 1286 kuna”.
Konačno da se jave! Jer, doista nije normalno da je ovih pet godina vladavine HDZ-a objektivno sve lošiji položaj umirovljenika i kontinuirani pad realnih mirovina od 2003., spin-akrobacijama Sanaderove Vlade, ostajao u potpunoj sjeni i stvoren je dojam da su mirovine povećane, a ne smanjene. Za proteklih su pet godina prosječne nominalne mirovine povećane sa za oko 260 kuna ili za oko 10%, što je daleko manje od rasta troškova života koji je prosječno godišnje iznosio u tim godinama oko 5%, što u konačnici daje minus relnih mirovina od 15%.
A umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika, a da ne govorim o Hrvatskoj stranki umirovljenika su šutjeli. Ma šta šutjeli, podržavali su svih ovih godina HDZ! Zašto? Očigledno zato što je nekim umirovljenicima standard znatno porastao. I to upravo onima koji su zauzeli čelna mjesta u spomenutim organizacijama, koji su se domogli unosnih mjesta u nadzornim odborima, koji su dobili povlastice i izdigli se iznad prosjeka svoje osiromašene umirovljeničke populacije. Sitno (u odnosu na golemi novac kojim bi se trajnije popravio položaj umirovljenika) korumpiranje umirovljeničkog biračkog tijela uoči izbora jednokratnim “povratom duga” i to samo onima koji već imaju više mirovine, očigledno iscrpljuje svoj učinak, koji je ionako imao za cilj držati vodu dok izbori prođu. I kao sve druge laži i potjemkinovske obmane prve Sanaderove Vlade i lažna briga za umirovljenike, sada se gorko i oporo vraća u svoj svojoj sirovoj ogoljenosti: kao nebriga, neznanje, zapuštanje najskupljeg sustava u državi, kao golemi uteg u projekciji ne samo neke buduće Hrvatske, već i ove sada i ovdje. Nevjerojatna je njihova lakoća prelaženja preko ovako krupnih egzistencijalnih potreba i strepnji četvrtine ukupne populacije zemlje koju vode. Problem održavanja mirovinskog sustava jedno je od nakrupnijih i najsloženijih pitanja s kojima se susreću većina europskih država. Taj problem iziskuje ozbiljnost i odgovornost, a ne jeftino politiziranje i kupovanje mira. Jer galamili ili šutjeli umirovljenici i oni koji bi da ih predstavljaju, problem ostaje. Ostaje jednako i lijevim i desnim vladama, jednako sadašnjim kao i budućim umirovljenicima, jednako očevima i sinovima. Zato najava prosvjeda nije dovoljna, iako je dobro došla da prekine neodgovornu šutnju. Ono što nama treba je odgovorna Vlada, ona koja bi napustila šmiranje, proizvodnju dojma i lagarije i koja bi organizirala domaću pamet na pronalaženju dugoročno održivih i socijalno prihvatljivih rješenja za mirovinski sustav. Problemi su objektivno teški, ali rješivi, naravno pod pretpostavkom da postoji Vlada koja ih želi rješavati. Ova vlada to ničime ne pokazuje. Naprotiv.
12.06.2008. u 00:07