ponedjeljak, 03.12.2012.

KLJUČ

Najmanje što mi je te večeri trebalo od svega, bila je rasprava sa Jehovinim svjedocima, a ipak....Pozvonili su na vrata, a vječito dobronamjerni Jura ih je pustio unutra. Stariji par, moguće i bračni, iznenađujuće brzo se aklimatizirao u primaćoj,

«Raspravljali smo mnoge stvari»
J. Štulić

Jura ih ipak preventivno upozorava:

-ok možemo pričat o svemu, ali mi ćemo možda pušiti travu ako Vam ne smeta?

-Mislite...Vi?

-Da, mi-ja, cura i prijatelj. Hoćete i Vi?

Tren snebivanja. Stari se ipak snalazi:

-Ne pobogu! Upravo o tome smo i kanili porazgovarati se sa Vama...vidite, mladi gospon, Vi ste izgubili ključ života...


Probudite se i sve ostale spike što su uslijedile, ticale su se uglavnom ključa. Alegorijski ključ kojega smo izgubili, omogućit će nam da lakše prođemo kroz, kako bi je Samuel L.Jackson nazvao: The valley of darknes.
Raspravi sam doprinosio povremenim ciničkim upadicama čime sam izazivao prešutni gnjev kod staroga propovjednika. Vjerujem da me je mrzio. Taman je nanjušio Juru kao plodno tlo, ali ja...baš mu nisam trebao. To ga je vjerojatno i inspiriralo za priču o vragu i slavi prema kojoj je vrag u početku bio anđeo:

-I bje on ljubomoran na božiju slavu. Htjede biti obožavan i slavljen kao sam bog.

Aha! Hrabro sam deducirao poantu da iza svake imitacije boga stoji upravo njegov opozit, crni vrag!
Moram priznati da sam vraga zamišljao drugačije. U vizijama što se javljaju prilikom spomena riječi vrag, vidim uski kozji tor i u njemu neobuzdanog, rogatog prča.
Da li je vrag demon?
Hm, demon mi zvuči konspirativno. Uhoda. Vidim ga mutno.
Stari je polako uzmicao. Njegova pratilja također (ako je ikad i činila išta mimo njegove volje?).

-Dobro mlada gospodo, mi bi sada trebali poći...

-Samo Vi dajte!

Rekosmo uglas i ja i Jura i Dijana. Čekala se samo završna nota starog:

-Bilo nam je jako drago razgovarati se sa Vama. Vi ste mladi i nadam se da ste shvatili koliko je bitno da nađete ključ u Vašim životima.

-Laku noć!

Napokon ih isprativši, Jura je odahnuo:

-Pustite mi Velvete, srolajte mi pljugu i ne pitajte me ništa!

U najboljoj namjeri prekida ga zvonce. Flash:

Ubogi par Jehovinih svjedoka, stajao je na vratima, iščekujući Jurinu milost:


-Mladi gospon, mi se izvinjavamo, ali haustor je dolje zaključan...imate možda ključ?