Uvijek sam smatrao da je jedina stvar koju nikada neću požaliti što sam odlučio uraditi je predati se alkoholu. dopustiti da ispere sve iz mojeg života da me učini praznime. ali to prazno u meni postalo je ogorčeni i tužno i na kraju, izgubiš sve do kojih ti je stalo. poželim nekada reći nekim osobama da ih volim jer ih stvarno volim ali ne, zašutim jer sada je kasno...
Prije sam trebao razmišljati o tome ne sada... prije sam trebao znati da će doći do ovoga...
Koliko puta ponavljam da ne prepoznajem osobu koju vidim u ogledalu...
i fizički ali i ono što ja vidim u toj osobi, ono što ja znam o sebi.
Alkohol je bio zabava, problem, rješenje, navika.... ovisnost?
Tablete i alkohol činile su se kao najbolji ručak koji možete ponuditi gladnom čovjeku. Bio sam sretan kada bih vidio puno alkohola i svega što sam volio koristiti uz njega. pitam se...
Jesam li stvarno toliko nisko morao pasti?
Imam 22 godine i imam bolesti koliko neki ljudi nemaju do svojih 40-50 godina.
da, stvarno, to je bilo ono što sam htio kada sam ispijao svaku čašu. htio sam da me ubije. i da bude polako. bolno.
Nisam znao što sam tražio. no, kako nas je majka priroda stvorila, sve što si radiš obije ti se o glavu ili ti se jednog dana isplati. meni se obilo o glavu.
NE želim izgledati kako izgledam, ne želim probleme koje imam ali čini se da je sada najbolje što mogu jednostavno prihvatiti to i nositi se s time.
Bio sam sanjar s mnogo snova. bio sam uvijek spreman ići do kraja za svoje snove, za ljubav i za prijateljstvo.
Nedostaje mi party poslije kojeg si sretan, nedostaju mi prijatelji s kojima provodiš vrijeme i na druge stvari osim opijanje.
nedostaje mi život kakav sam imao prije jer koliko god teško bilo, koliko god teško bilo nositi se s tugom, depresijom i sličnim, uvijek je lakše uz topao zagrljaj i tople riječi. nije da ne mogu biti sam, mogu. jer sam se navikao na to. ali ne mogu lagati. biti voljen je ljepše nego biti zaboravljen.
Pišem ovaj post jer se nadam da će neki mlađi ljudi koji su krenuli putem kojim sam ja išao vidjeti kako izgleda njegov kraj. ne kraj, još sam živ, ali kako izgleda taj put. bol, tuga, depresija koja je popraćena svime time kako ste živjeli i jednostavno, sve vedro, svijetlo i pozitivno čini se kao ludost, kao maštanje i iluzija.
Ako želite vidjeti kako bih vam svima preporučio da živite odite na Blackentheangel.blog.hr tražite postove kada sam putovao u zagreb vidjeti curu tražite postove na mojim starijim blogovima kada sam se predavao ljubavi kada sam za ljubav bio spreman ići kroz trnje i zidove kao da mi nitko i ništa ne može stati na put.
Sve lijepo u životu možete izgubiti zbog droge i alkohola.
sve što vrijedi možete zaboraviti jer jednom kada se predate, sve prestane vrijediti.
Možda se ja više nikada neću vratiti na staro, oporaviti od svega i nastaviti živjeti boljim životom, boljim nego prije.
Vjerojatno ne. Moje vrijeme kao da je prošlo u svega par godina a život je kažu predamnom.
Dave me problemima ''odraslih'' jer sam i ja odrastao.. 22 godine imam i očekuju od mene svašta. ali ja sam i dalje dijete i dalje ne želim taj svijet koji mi nude. u meni je ostao sanjar koji želi svoj svijet, svoj život. daleko od svih problema koje imaju ljudi koji žive kako već žive...
Alkoholom sam uspio ubiti puno, puno emocija u sebi.
uspio sam prebroditi puno teških situacija u životu.
uspio sam obrisati stvari iz života...
ali cijena za to je bila ogromna...
gubio sam prijatelje...
gubio sam sebe...
svoj karakter... svoj život...
kontrolu nad svojim ponašanjem...
na kraju... cijena je bila samoća...
nekako, uvijek stvorim lako nova prijateljstva i uvijek skupim ljude oko sebe i da me pošalju u bilo koju državu u svijetu znam da bi to učinio i tamo ali gdje je poanta stvaranja prijateljstva ako niste sposobni održati ih?
nitko predan alkoholu i drogi nije u mogućnosti učini to.
nitko tko se preda i počne živjeti kao alkoholičar ili propalica nije u mogućnosti održati prijateljstva pravovaljanima.
jer ruku na srce. niste u mogućnosti ni sebe održati jakima niste u mogućnosti ni sebi priuštiti dobar život pa ste i drugima samo višak, teret.
Nikada neću biti optimist jer nisam takva osoba ali kažem vam. samo zato što nisam odabrao drugi put ne znaći da ne znam i kako bi on izgledao.
budite svjesni svojeg života. i ne predajte se cugi. NIKAD
