Nothing can hurt like time


Pa nakon nekog vremena, opet duže nego sam mislio i planirao, javljam se preko ovog čuda koje mi je donijelo toliko toga u životu, a oduzelo tako malo… Sasvim… Posebna stvar u mojem životu.
I tako, kažu da kada jednom krojimo svoju sudbinu tj. započnemo da tada samo pratimo ''patent'' i idemo do kraja. Pa dali je moguće. Da sam stvarno gubitnik i da uz sve svoje želje i trudove nikada ne budem uspio biti bolji?
ne razumijem sebe, doista. Toliko truda i volje a toliko neuspjeha i uvijek se ponavlja, vrti se u krug. Koji se to vrag u mojem životu događa, nešto radim pogrešno a ne znam što je to. Volio bih znati, volio bih znati što je toliko jebeno krivo u mojem načinu života, da ga totalno upropašćujem.
Imam želje, volje, ljubavi i… Što je dovraga još potrebno? Jednog dana svijet vam je pod nogama, no to je samo jednog dana a sve dane poslije vi ste pod njegovim nogama i kao da ne postoji izlaz da se izvučete ispod gomile koja uporno gazi po vama. Zar je to doista život? Padanje i uspinjanje kako govore? Put kroz trnje do zvijezda? Ako je to doista život, ma tko mu jebe mater, ne želim ga.
Volim li ja ovaj život stvarno? Ponekad ga poželim voljeti a onda kada i pomislim da ga volim jednostavno nešto me podsjeti koliko je prokleto jadan i bolan, pa ga iznova pogledam kroz čašu, pogledam one dvije kockice leda u njoj i pomirišem zrak, osjetim ga. Ah da stara loša navika, no tako efikasna, kao ništa drugo.
teško mi je govoriti o sreći i ljubavi, teško mi je nadati se da će sve biti u redu kada činjenice govore drugačije…

Čega se ja to toliko bojim? A govorio sam uvijek kako strahove treba prebroditi a ne čuvati u sebi. Blog je bio jedino mjesto koje sam stvarno volio i osjećao se sigurno, zato jer sam bio iskren…
Radim ovo za sebe, blog je doista bio uvijek iz potrebe, prema sebi.
Pa, pitat ću samoga sebe. Koji je to strah u tebi, ha blackene?
Bojim li se ja to… izgubiti ono što najviše volim? Bojim li se živjeti život koji ne mogu preživjeti… umrijeti i povući nekoga koga ne bih volio povući?
Bojim se svaki puta kada iz tebe osjetim onu neku hladnoću i ne razumije razloge, ne razumijem zašto se uvijek to mora na meni iskaliti i taman kada totalno izgubim nadu da će se vratiti na dobro, ti opet okreneš ploču i vratiš mi osmijeh na lice. Lijepo je to da, ali ja stvarno želim zadržati tvoje jedno mišljenje, ja stvarno želim znati na čemu sam. Umoran sam od svojeg života, njegovog tempa…


Image and video hosting by TinyPic

Znate gdje ljudi griješe? Kada sami sebe uvjere da će sve biti ok ako se maknu od svih drugih i onda pokušavaju stvoriti neko svoju neovisnost, stvoriti sebe kao novu, samostalnu osobu.
I ne želim ponoviti to opet jer ljudi nisu stvoreni da budu sami, a ne želim ni da ti ponoviš svoju grešku jer ne znaš srećo, ne razumiješ koliko ti zapravo život daje a ti, ti tako malo uzimaš.
Ja nisam najbolji dečko na svijetu, nisam ni najbolji prijatelj na svijetu nisam… Ma baš u ničemu nisam najbolji. Ali ako išta u vezi nas dvoje možemo napisati s ''naj'' ispred te riječi onda je to sigurno da te ja volim NAJviše i ako sam u išta siguran, nitko neće moći voljeti te kao ja.
Možda sam jednostavno trebao iskrvariti onda davno pa da svima bude jednostavnije živjeti? Ili jednostavno ono kada sam završio u hitnoj na šivanju, možda sam trebao nekako oduprijeti se i dopustiti da iskrvarim? Teško stvarno, teško je sada razmišljati o tome…

Ja sam imao san, a tja san je bio savršena cura. Netko tko će u meni probuditi tu želju da se smirim, da gradim budućnost, planiram i živim za dvoje… Netko tko će mi stvarno biti toliko bitan da kažem da ga želim zauvijek. To si bila ti. Ti si bila ta cura i ti si bila ta osoba koja mi je bila sve na svijetu. Još uvijek jesi, no jesam li ja tebi?
Bili smo poseban par, mnogima uzor, mnogima primjer za divnu i čistu ljubav. I oboje smo voljeli kada su nas tako gledali, uvijek bi se lijepo zagrlili, pogledali i poljubili. Zadovoljno. No, kako je došlo do toga da ti se srce nekako, zbunjuje? Nekako, kao da tvoja ljubav postaje hladnija i kao da sve što si osjećala prema meni, jedan trenutak postoji a drugi kao da ti je teret. Ja ti ne želim biti teret, stvarno ja nikada nisam želio biti tvoj teret. I žao mi je kada mi govoriš da ti nedostaje nešto iz prošlosti jer tvoja prošlost, kao ni moja, nije nimalo lijepa ni dobra. Ne bih volio da sam ti ja kočnica u nečemu što želiš, no ne bih volio da zaboraviš da nikada nisam ništa loše napravio za tebe. Možda ako i misliš sada da jesam, volim te i trudio sam se učiniti samo najbolje za tebe. Ne kao tvoj dečko, nego kao sve što zatrebaš.

Image and video hosting by TinyPic

Pa, ako ikada stvarno dođe do toga da mi kažeš da ne želiš biti sa mnom, ako ikada dođe stvarno do toga da me odbaciš od sebe, volio bih da ne skreneš s puta na koji sam te poveo, jer put na kojem si ti bila, nije vodio u tvoju budućnost, nego propast.
Nego, recimo da je dosta o tome, život je ionako smeće, a ja ga takvim prihvaćam.
Sve lijepo u životu, gotovo sve lijepo u mojem životu bilo je uz tebe, gotovo da ne postoji stvar koja je bila lijepa a da u tom trenutku nisam uz sebe imao žensku osobu. No gotovo da ne postoji ženska osoba zbog koje nemam ožiljak na ruci, suze u očima i rane na srcu. Ne znaju to, nikada ni neće znati, no ja ću znati pa će boljeti jednako.


Pa, dragi blogeri, volio bih da nikada ne osjetite bol, ne samo vi nego svi ljudi u ovom svijetu. A bol dolazi onda kada počinjemo shvaćati kako živimo, čime smo okruženi. Pubertet…
Iako sam ja 20 godina star, i iako sam ja za razliku od nekih od vas zrelija i starija osoba, vjerujte mi da razumijem i dalje sve one koji u svojim godinama doživljavaju ono, doslovno weight of a world.
Volio bih da računate na mene, nisam ja tu da zavodim druge cure kako su to neki prije smatrali, nit sam ja tu da radim neprijatelje ili išta loše. Ma ne, ja samo želim da ljudi znaju da postoji netko na svijetu, tko ih ne mora poznavati, ne mora ih nikada vidjeti ni čuti ali biti će tu za njih, netko koga mogu pitati za savjet i netko na koga mogu računati.
ja sam ta osoba, moj život me naučio da koliko god se trudio da budem u nečemu uspješan, osim virtualnog svijeta i tehnologije ništa drugo mi ne uspijeva. I jedna stvar, koju obožavam raditi.
pomagati onima koji pomoć stvarno trebaju.

Emotivan sam, možda i previše emotivan za muškarca pogotovo nekoga s 20 godina ali, zar je to bitno? Moja emotivnost me dovela u sranja, sjebala mi je život, pomutila razum i uvijek sam trčao u san o krasnoj, savršenoj ljubavi i vezi.
Možda sam zaboravio odrasti, a možda sam zaboravio postati muško i ostao nježno i razdraženo dijete. No kako god bilo, sada je prilično kasno za promjene, sada je jako kasno za išta osim za prilagođavanje svemu što dolazi u životu.
naviknuti ću se na sve, doista hoću, dok god nju imam. Želim nove prijatelje, prijateljice, želim nove snove i nove planove, nove ciljeve i nova nadanja. Ali ne želim novu curu, i nadam se, da doista neće do toga doći nikada.

6 ujutro je. Sada ću postati post pa odem, i nadam se da ću uskoro opet kao nekada zablistati u sjaju, iza onog tužnog lica staviti osmijeh, vidljiv samo meni, no osjetan svima oko meni.


Image Hosted by ImageShack.us
17.07.2009. | 05:51 | †16† Feel The Pain... | Feel The Darkness Inside You... |
Image Hosted by ImageShack.us

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



...Pain Over Darkness...

O blogu

Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..

About me


Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.

Dakle...

Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.

Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:

Ljubav, romantika, mistika, depresija.

Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.

Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.

Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.

Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :

Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.

Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.

U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.

I ono što slušam trenutno



Join me in death

ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.


Image Hosted by ImageShack.us


Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

listen to them,the children of the night, how sweet music they make




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se