This world is falling down
Ne mogu se fokusirati na jednu stvar, na bilo što. U glavi mi je tako nekako sve sjebano. Što mi je?
Sjećanja, emocije, ljubav, mržnja. Sve što stvara jednu osobu. Zašto je tako? Toliko je razloga, toliko je stvari koje jednostavno vuku dolje, da potonem, da ne dišem da ne pokušavam disati.
Oprosti što voljeti me boli ponekad, oprosti što voljeti te boli mene ponekad.
Oprosti, jer nikada neću dokazati, reći ili išta učiniti da svoju ljubav prema tebi pokažem u potpunosti. Prilika, vrijeme, život. Ništa nije na mojoj strani. Možda jednom odeš zauvijek. I izgubim tvoje prstiće zadnji puta iz svoje šake pa ostanem sam poput nasukanog broda u moru boli i teških, tužnih emocija. Možda me ubije vrijeme, možda bol a možda jednostavno moja volja za životom. Možda i ti, uvijek me progoni tvoja slika noću kada lijem suze i želim te nazvati, reći ti volim te i otrčati do tebe, da trčati, letjeti samo da te vidim, u tvojim očima sebe, opet pored sebe... imati tebe. Nikada dovoljno, nikada i kada sam mislio da mogu živjeti opet sam shvatio da ne mogu, jer ne funkcioniram kada nisi tu. Anđel si, najbolji, najdraži. Uvijek sam u tebi vidio više, uvijek si bila ona prava za mene iako možda to nisam nikada pokazao, možda sam rijetko rekao. No ne mogu više, rekao bi svima da te volim, rekao bi oblacima da na nebu ti napišu da te volim kada ne mogu do tebe da ti kažem, volio bih da umrem, budem duša koja je uvijek uz tebe. Pa makar me i ne vidjela volio bih da mogu biti tvoj anđeo čuvar, brisati tvoje suze svojom netjelesnom rukom, ljubiti tvoje usne svojim mrtvim netjelesnim usnama i imati te uvijek, iako samo duhovno.
Moja duša se je slomila i nekako se ne mogu oporaviti. Sve ovo što radim i kako živim pokušaj je bježanja od toga. Ne izlazim , ne pijem ne radim ništa. Dobro pijem za kompom al ono...
Where are you now, my love, my sweet one...
Da... Gdje si...
Možda tako blizu meni barem u mislima, srcem, nije bitno što nisi tijelom. Volio bih da si tu, da te mogu zagrliti. Oči mi suze, nemam snage. Ljubav, život, bol, tuga, sreća...
Sve je to tako nekako naporno i čini me umornim. Živjeti, postojati, disati...
Čuo sam dok sam jeo na vijestima nešto o srbima i ova kriza koja nam je došla u zemlju. Polako imam osjećaj da ću uskoro držati pušku u ruci i ići u rat. I ne samo srbi i mi nego cijeli prokleti svijet.
Možda, nažalost jako je moguće. Znamo povijesti, isto se dogodilo prije prvog i prije drugog rata. I što, ljudi su to riješili tako da su se riješili ljudi. Manje ljudi, manje potrošnje.
Nadam se da će barem jednom u povijesti netko biti pametan, da će netko naći izlaz iz svega.
Volio bih s svojom curom mirno šetati šumicom, livadom ili kampirati uz potok, jezero.
Bez straha da će me netko ubiti. Volio bih gledati u plavo nebo i gubiti se u njemu, u tišini.
Ne gledati kako poprima boju vatre koja se odbija od zemlje u njega. Ne kako avioni lete i nose smrt tisućama ljudi, djeci bez roditelja i roditeljima bez djece. Zar ne shvaćaju, novac nije sve.
Kraj svijeta nije nešto što će donijeti bog, možda bi jednom donijela priroda no donijet će čovjek zloupotrebljavajući najveću silu na svijetu, svoju pravu majku. Prirodu.
Jednog dana više neće biti guste zelene šume. Jednog dana neće biti lijepe bistre vode, obojit će je krv i ulje, benzin. Zagadit će je metal, ljudi. Sve što su stvorili.
Jednom više neće ptice letjeti nebom, nebo će gorjeti isto kao i zemlja. Život će nestati, sve će umrijeti. Svi ćemo se izgubiti a samo zato jer nismo mogli biti prijatelji, svi se voljeti, svi sve dijeliti.
Volio bih da kada zaklopim oči mogu otići nekuda i biti tamo zauvijek. Sakrio bi se u srce osobe koja me voli i bio tamo. Znam da me nitko ne bi povrijedio tamo i znam da bi moj svijet uvijek bio lijep i topao. Kao i ona, kao i naša ljubav. Mrzim te, mrzim te. Tko god bio, ako jesi, ako postojiš, ako si bog.
Mrzim te. Ti si zao bog. Ako postoji bog, on sve ovo gleda. Kao dobar film s tužnim završetkom ali možda je toliko izopačen pa mu je završetak smiješan?
World falling down.
I ja s njim. Gubim se, ne mogu više. Trudim se. Ne uspijevam. Depresija ili ?
Ne znam, nekada sam znao. Nekada sam bio.. ja...
Volio bih da se ne probudim dok ne dođe dan kada mogu biti s njom. Volio bih da ne starim i da budem uvijek mlad. Volio bih da sam dijete i da ništa ne razumijem. Volio bih da me nitko ne vidi.
Da nikoga ne volim i ništa ne osjetim. Volio bih ne postojati ne biti čovjek.
No ja to jesam i moram biti tako da. Volim te što me voliš i volim te voljeti.
Volio bih da mogu reći nešto bolje, volio bih da mogu pokazati nešto bolje ali to je sve što mogu, jer ne mogu opisati ovo što osjetim u sebi. Volim, obožavam. Ispunjava me iako sam nekako mrtav iznutra iako sam nekako prazan unutar sebe.
Volim i voljet ću. Ako ikada odem od tebe, a možda ću morati.
Uvijek ćeš biti sa mnom u srcu. Uvijek ću te držati blizu sebe i uvijek, dok ne umrem ću te voljeti.
Umiranje nije način da se pokaže ljubav ali umrijeti s ljubavlju u srcu je.
If you ever leave me again
Please cut me deep
Let me die and forever sleep.
Miss u
Moj život stvoren je za ljubav
Godine su polako pokazale svoje lice
Teško je gledati iste ulice
Kojima si hodao mlad i zaljubljen
Drugačiji nego sad.
Promijenilo se je sve
Sve riječi sve je postalo bol
Promijenilo se je sve
Vjerujem u tebe
Nadam se da ćeš barem ljubavi ti
Moći moj život uskrsnuti.
Vrijeme reklo je sve
Više nije kao što bilo je
Vrijeme reklo je sve
Sve otišlo je od mene
I sada dok patim za njime
Umirem s time.
Tvoje su riječi doista lijepe i jake
Tvoje su riječi doista izlaz boli svake
No kada uz mene nisi ti
Kao da su na meni svi pakla demoni
I srce boli me, sjećanje ubije
Kada si uz mene bila ti
Sve sam ih mogao otjerati
I emocije sve
Koje ubijale su bez tebe.
Vrijeme je promijenilo sve
No moje srce ne, moje srce nikada ne
Vrijeme je promijenilo sve
No moje srce zauvijek je uz tebe
Volim te.
Nikada rekao ti nisam
No ja sam putnik kroz vrijeme
I tražio sam na putu tome
Srce kojem ću dati svoje
Nadao sa se ljubavi
Uz tebe probuditi
Nisam rekao ti, ne nisam nikada
No reći ću ti sada
Moj život je to
Živjeti za ljubav pa i kada je to zlo
Moj život stvoren je za to.
Lijepe pjesme
Pisali su lijepe pjesme o ženama kao ti
Pisali su o parovima kao mi
No kao ni ja
Nikada ih nisu mogli opisati.
Jer pogled tvojih očiju
Smrznuo me je
Dodir plahih usana
I ja sam oživio
Od tvojeg poljupca
Za sljedeći htio sam nestati
Za dodir tvoj umrijeti
Jer nikada te nisam mogao manje voljeti
I budio bi se jutrom i rekao si
Samo jedan poljubac i mogu umrijeti.
Samo jedan dodir i plakao bi
Da ga ikada izgubim
Jedna noć u postelji gdje si i ti
Spreman sam umrijeti.
Sve su pjesme lijepe ali ne kao ti
Sve slike, no nikada kao mi
Sve su emocije jake
No ni jedna nije poput ljubavi naše
Zato kažem ti
Nikada dovoljno lijepu pjesmu neću napisati
Dok si u njoj ti
Moja ljubavi
Nikada neću napisati riječi kojima mogao bi ti reći sve
Koliko doista volim, obožavam te.
Zapamti moje riječi
Kada srce ti pod tugom ponizno kleči
Nikada nisi sama
Nikada nije samo tvoja bol i tvoja rana
Zapamti, sve što imam si ti
Najljepše, najvažnije moja ljubavi.
Eto i mene. Imam toliko postova što nisam postao to nije za ljude. Ne znam što mi je nekako uvijek kada krenem postati kažem a kasno je jer obično bude u 7-8 ujutro a prethodnu noć ne spavam pa odem spavati. Eto u biti, nadam se da i dalje ima ljudi koji dolaze tu.
Uskoro dolazi 6 mjeseci kako sam opet s hoti onako, čudno je prošlo sve to tako brzo. Ali dobro što brže prolazi to ćemo prije biti više zajedno. Nikako se ne mogu naviknuti da nema škole i totalno mi ta praznina nedostaje. Znao sam da će mi nedostajati škola koliko god bježao iz nje. Ja sam jedan od onih koji nikada nisu bili dobri učenici ( nakon šestog osnovne) ali volio sam ići u školu zbog ljudi i to. Sada bih trebao raditi ali to nije isto, ni slično :/
Blacken je glup jako. Popizdio sam i ne znam više što mi je. Stalno se nekako mijenjam unutar sebe. Ne znam kakav je to nemir i što ga uzrokuje neprekidno. Ali mrzim to. Nadam se daću moći opet biti kao nekada, svoj i bez svih tih sranja u glavi.
Dugo vam nisam pisao a opet ne znam što bih pisao....
Ovo se menije nije događalo, sjećam se kada sam pisao svaki dan 1 post i to je bilo tako nekako bolje vrijeme za mene, moje emocije i moju dušu. No sada jedva da napišem i par postova mjesečno. Mislim, ovaj WOW me je totalno oteo od života koji sam ikada gradio. Nema me vani, ne pijem i odbijam izaći s prijateljima van i tako. Ne znam, možda je to loše ali smanjio sam drastično pit i smanjio sam drastično trošiti novac na sranja. 100 kn mjesečno za mj dana zabave i nije tako strašno. No dobro nećemo o wow-u. Danas se putuje u ZG po expanzijuuuuuuuu.... rekoh puko sam...
No kako god...
Ne znam, polako mi se gubi slika o meni i polako mi se stvara slika o osobi koja nikada nisam bio.
Nije da mi to samo cura govori, govore mi i prijatelji.
Nažalost ja nikada nisam bio sretniji nego kada sam bio s hoti no isto tako nikada se nisam ni osjećao ovako jadno kao u ovo vrijeme kada smo razdvojeni. To me ubija i nekako nisam jak kao prije da ostanem jak i zbog tog se bojim za vezu. No da, zar bi ja popustio dok se radi o hoti?
Samo mrtav, a takav ne mislim biti.
(valjda)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Bila si i ostala
Ti i ja smo isto
Vjeruješ li mi
Jer tebi vjerujem ja
Vjeruješ li da nitko voljeti te neće
Kako voljeti ću te ja
Moja jedina.
Možda su moje riječi iste kao iz neke priče
Možda su moje riječi iste kao iz tvoje najdraže pjesme
No moje riječi rekao sam ja
Napisao ih zbog tvojeg postojanja
Tvojem ih srcu slao
Svoje srce tebi dao.
Volim te kada se smiješ
Iako pod osmijehom suze kriješ
Volim te kada se stisneš nježno uz moje tijelo
Volim te i kada u mojem životu sve je bilo crno – bijelo
Tada jedina boja bila si ti
Tada sve što sam imao si bila ti, ljubavi.
Teške su suze što padaju niz lice
Teške su suze kada nisu radosnice
Teška je bol što mi je život dao
Kada mi je sreću i osmijeh s usana krao
Teško je živjeti, kada ljubavi nema
no moja ljubavi si ti
i uvijek biti ćeš
nadam se da jednom shvatiti ćeš
sve što volim si ti
jedina moja, jedina ljubavi.
Volio sam tvoje oči kao mjesečinu u noći
Volio sam ih, nikada prebolio
Boljelo me je, boljelo svako sjećanje na tebe
Bez tebe, izgubio sam sebe.
Tvoje su usne opet tu i ljube me
Tvoje su riječi opet tu i hrabre me
Volio bih da istina nikada ne umire da uvijek je tu
Volio bih ljubavi, volio bih krojiti tvoju sudbinu
Da uvijek budeš samo moja cura, samo moja da budeš ti
Volio bih nikada te ne izgubiti.
Sve su riječi dio boli
Kao da život zla osoba kroji
Sav život dio je tuge
Kada gubimo sebe za druge
Ljubav je sve za što ću se boriti
A moja ljubav si ti
Za tebe ću umrijeti.
Zaljubljen u tebe
U mojim grudima nastao je neki nemir
I nisam znao što je to
Pakao ili raj nisam znao ja
Oboje, činilo se je
Što uradila si od mene.
O kako si ukrala moje srce
O kako si me samo osvojila ti
Duboko u sebi patio sam
Patio dok te ljubio nisam
No krio sam , krio sam bol
Jer nisam bio dio života tvog.
Osjetim kako približavaš se
Sjećam se kako si gledala me
Pogled najnježnijeg anđela
Koža vile
Sjećam se kako si me ljubila
Kao ni jedna prije
Sjećam se, sjećam se ljubavi koja tekla mi je žilama
Sjećam se koliko volio sam te
Volio sam te.
Možda je ovo pakao jer sada tu nisi
No možda je ovo raj, jer bila si tu
Možda je ovo moj život
A možda si to samo ti
Nikada te neću prestati voljeti.
Sve su riječi suvišne
Sve je boli , i sve nas ubije
Nikada tako duboko u sebi osjetio nisam
Da nisam više svoj
Jer ja sam ljubavi postao tvoj
Nikada kao tebe voljeti nikoga neću
Nikada te ne želim izgubiti
Moj život, moju sreću.
Oh ovako se osjećam tako svoje. Pisati o ljubavi i emocijama nekako me ispunjava.
Ne zna što mi je uvijek sam bio ovakav. Previše emotivan? Ili možda previše uništen pa doživljavam sve snažnije? Nikada u životu nisam bio ovakav. Nisam ni mislio da kada odrastem i postanem formirana osoba da ću biti ovakav. Ne sviđa mi se to, nekako je hladno i umjetno.
A uvijek sam volio prirodu više, uvijek sam volio više pokazivati emocije i biti što emotivniji.
No što sada, kako je sve ispalo. Ne čini mi se baš najbolje.
Možda će biti bolje jednom kada se odselim od svojeg grada. Pa budem gradio svoj život nekako drugačije. Možda bude kao prije ili bolje ili barem slično. Ovako kako je nije dobro.
U prsima osjetim da se raspadam. ( ne mogu biti sam)
Grliti , ljubiti , pričati, maziti se. To sam oduvijek bio ja. Ne doliči nekome s nepunih 20 godina ali kao da mi je stalo. Kao da me briga što drugi misle o tome.
Da...
Ja nikada neću odrasti, ponašam se previše djetinjasto. No, da...
Ja nikada nisam ni mogao biti kao ostali odrasli ljudi. Uvijek sam volio osjećaj mlade i nevine ljubavi.
Tužan sam...
I danas ću vidjeti svoju malenu i danas ćemo biti skupa i onda opet kada odem doma ne znam kada ću je vidjeti... I sve je to tako sjebano i ja sam kriv što sam slušao druge i ostao doma preko zime i čekam posao na proljeće. Imam osjećaj da mi cura ne vjeruje da želim posao iako ga stvarno jebeno želim jer isto tako želim biti i s njom. Da ne želim rekao bih da ne želim, ja uvijek kažem sve što mislim i osjećam.
No dobro, razuvjerit ćemo mi nju. Kada dođe vrijeme. Imam nekako osjećaj da me ljudi ne shvaćaju ozbiljno a to nije dobro. Ne nisam više mali bebač ( dobro nekad malo ) ali ono, dosta mi je više tog nije ovo za tebe nije ono za tebe. Ma joj, sve je za mene što je svijet stvorio ako ja to želim.
Želim posao, želim biti blizu svoje cure i ne, ne želim izlaziti kao prije, ne želim piti kao prije i ne, ne zanima me koliko će me ljudi zbog toga odjebati. Odjebali bi me ovako i onako bilo kada. I nikada ne možete ostat zauvijek uz mene. Ja to znam. Nikada nećete željeti to. Nije problem. Ne, doista nije.
Tužan sam jer ljudi koje volim me se ne sjete, tužan sam jer su takvi kakvi jesu i žao mi je, toliko ih jebeno volim.
Sretan sam...
Da, mogu ja biti i sretan. Sretan sam kada shvatim da mi je sve bolje s hoti u vezi iako je start bio, uh nikakav. Sretan sam dok mislim na to kako me ne dijeli tako puno od toga da budemo skupa. Sretan sam kada pomislim na to da mogu imati nju i ona mene i da nikada više ne moramo živjeti jedno bez drugog. Da, lijepo je. Ljubav je lijepa. Sretan sam kada izađem van i vidim osobe koje volim i kada ih zagrlim. I to je lijepo i to me čini sretnim no opet. Mene nema baš toliko vani.
Dalje. Sretan mogu biti samo onda kada sam s hoti to je činjenica. Jer moja sreća je takva da dok sam sretan stisnem se uz nju, miran sam, smijem se ili šutim, uživam. Moja sreća je mirna, moja sreća je moja cura, moja hoti.
Zbunjen sam...
I s svih strana stalno pitanja na koja odgovaram monotono. Imaš li posao, tražiš li posao, hoćeš ići na operaciju i tako. Nepotrebno. Da u biti, nemam posao, ne tražim posao trenutno jer u gradu ne mislim nit želim raditi. Operacija, ići ću kada si malo sredim život i to. Ne trebam sranje u sranjima.
Zbunjen sam jer me toliko stvari s svih strani pritišće, papiri s mojim imenom, neki novi dokumenti, obaveze. Nešto novo u životu. Hm, svašta. I onda kada mi idu pomoći i misle da pomažu toliko me zbunjuju da se ne mogu pronaći više. Jedva pronađem tlo pod nogama.
I život je zapravo kao trčanje po mjesecu. Nikada nisi stabilan i nikada ne znaš gdje ćeš točno stati.
Bilo bi to sada sve od mene. Nadam se da će te se sjetiti doći do mene i ja ću do vas i tako. Ma da, znamo kako sve ovo ide. Nedostaju mi blogovi. Pošto je sada novi wow vani morat ću par mjeseci pretjerivati igranjem i onda ću moći pisati normalno postove i to. WOW WOW WOW WOW WOW da znam, stalno ga spominjem i uživo. To mi je skoro sve vrijeme koje provodim kroz tjedan. Samo petak nekada odem van a mislim da ni to više neću. I eto, dosta, dovoljno je.
Čitamo se i ono što dugo nisam rekao. Ako ikada zatrebate prijatelja, moj msn ili icq su tamo u boxu. msn koristim stalno icq i ne pa recite ako me dodate da znam J
Uživajte i do čitanja my dark nation J
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
