biljoteka
utorak, 19.02.2008.
BLJUŠT I KAPITULARI KARLA VELIKOG
Kapitular znači naredba, a kapitularom su se kao naredbom služili franački vladari u vrijeme Karolinga. Jedan od njih je i Karlo Veliki, sin Pipina Malog. Ovo prepisujem i kradem od Pjotra Kunceviča: „Sam Karlo bio je analfabeta, kao što i priliči velikašu iz osmog stoleća (da li možete da zamislite nekog rimskog cara analfabetu)“, ali državu je znao urediti, postati značajan za kulturno nasljeđe našeg vremena, a bavio se i uređivanjem sela što našim vladarima nije ni na kraj pameti (valjda se boje da im ne izbiju odnekud rodni korijeni, a oni se tek upisali u gospodu).
Vladao je, nek me korigiraju istoričari, povjesničari i historičari, od 768. – 814. ali je neke stvari znao napamet što bi se reklo, pa je tako iz napameti i objavio svoje kapitulare za selo tzv. „Capitulare de villio“ koje je za njega napisao neki pismeni dvorjanin da o njima možemo truniti do danas.
Zadržaću se samo na kapitularu 70. iako bih voljela znati šta ima i u ostalim. Nažalost, njemački više ne stanuje ovdje, a pogotovo ovaj staronjemački i pored svih svojih nastojanja da dođem do odgovarajućeg prevoda nisam imala sreće. Čak je jedan prevodilac dobio od mene stari rječnik njemačkog jezika, ali je ispario skupa s njim jer je lakše prodati vrijedan rječnik nego prevesti Kapitulare.
Toliko znam da su se ovom naredbom obavezivala seoska domaćinstva da uzgajaju ljekovito bilje i to lijepo pobrojano. Ujedno test blogerima da odgonetnu koje. Dio poznajem, a u njemu se navode obavezne biljke za svako domaćinstvo: ljiljan, ruže, kadulja, ruta, krastavci, tikve, grah, kim, ružmarin, leća, anis, suncokret, salata, slačica, čičak, verem, hren, sljez, mažuran, korijandar.
Koliko su naši Karli Veliki, sinovi Pipina Malih, napredovali očigledno je po nepostojanju odgovarajućih kapitulara koji reguliraju ovu oblast tako da bi se zadovoljila i EU i potrebe naših travara. Naši travari, po uzoru na Karla Velikog, se lijepo drže svoje nepismenosti i s vrlo velikim autoritetom liječe narod čak i na javnim mjestima. Prije nekoliko godina jedan vrlo popularan i pozvan u TV kontakt emisiju je na pitanje gledaoca kako da djetetu izliječi bronhitis predložio bljušt s medom.
Bljušt, ili kuke, ili bruškanduli po Dalmaciji, zovu se u stvari Tamus communis L., a ljekovitost je u svježem korjenu koji toliko duboko roni u zemlju da se čovjek dobro nakopa dok ga iskopa.
Taj svježi korijen je solidno otrovan za korištenje iznutra, a solidno nezgodan i za korištenje izvana. Na koži može stvoriti plikove i opekotine, ali ga kostoboljci, križoboljci i kičmoboljci ipak traže i koriste tako da na bolno mjesto privijaju izribani korijen bljušta uz preporuku da se drži „dotle dok se može izdržati“.
Ipak preporuka: prije no što se odlučite za tako nešto namažite kožu uljem prije stavljanja korjena. I čuvajte se opekotina na rukama dok korijen ribate.
Ono što je zaista dobro kod ove biljke povijuše su kuke, delikates poput šparoga, izdanci kojim se povijuša hvata uz tarabe i uz što bilo samo da se uspne.
Takav način uspinjanja je inače delikates naših stručnjaka iz stručnih tijela. Jedan od njihovih kapitulara bih i parafrazirala iz nacrta podakata o sakupljanju bilja: plodovi s drveća (divlji kesten, npr.) se ne smiju brati niti se stablo smije protresti da plodovi otpadnu. Morate čekati ispod drveta da plod padne i tako obaviti skupljanje, ako treba i danima. Ko čeka – dočeka.
Pomozi nam Karlo Veliki, nepismeni sine Pipina Malog!
