www.andjel.com http://blog.dnevnik.hr/andjel1

ponedjeljak, 12.05.2008.

teorija i praksa

bit ću vrlo kratka ;))

svo znanje o kemijsko-biološkoj strukturi vode
ne čini nas boljim plivačima ;))


Image Hosted by ImageShack.us



stoga idem malo vježbati - plivanje
neću do zime stići puno na vaše blogove, i općenito na net
stoga lijepi pozdrav svima do hladnijih dana ;))

Image Hosted by ImageShack.us

12.05.2008. u 21:16 • 57 KomentaraPrint#^

četvrtak, 08.05.2008.

budi čovjek




čovječe možeš li vidjeti ovu ljepotu


možeš li na tren postati svjestan svoje uloge u svemu
možeš li na tren prestati biti sebi toliko važan
razumiješ li da tvoje prljave misli truju ovu ljepotu
da može nestati za tren


na tebi je odluka
nek zvuči glupo i otrcano
ali na tebi je odluka


da slijedeći put kad naiđeš na tvrdo srce ne stisneš i ti svoje
kad ugledaš zao pogled da ne vratiš ledenim sjajem
kad netko kaže nešto ružno da ne prljaš još više
kad te netko ne voli da ne mrziš i ti njega
kad te pokuša povrijediti da mu pokažeš mudrost
kad te svi odbace da znaš da nisi sam
kad sve izgleda beznadežno - uvijek ima dalje




govorim tebi koji/koja čitaš i govorim sebi
nema pametnijih, boljih, važnijih
zar ne razumiješ čovječe


svi smo u istome



a tako malo fali da sve ovo uništimo kroz tren
potrudi se, napravi samo korak
samo korak svaki dan
prema dobru

08.05.2008. u 12:38 • 36 KomentaraPrint#^

utorak, 06.05.2008.

srećica

fascinira me kako neki ljudi rastu...
vjerujem da se svatko može promijeniti, postati bolji ili sigurniji
i promatram jednu osobu u svojoj blizini
strašno je senzibilna i osjetljiva
duša joj je toliko meka, nježna...
sve njeno je ogoljeno dok je još bila dijete
no da ne duljim...
gledam ju kako raste...i gledam ju kako je iz očaja i puzanja po podu
digla svoju glavicu, kako su joj oči veselije, kako misli
kako se preispituje, kako sluša i uči....
sjećam se sati i sati provedenih u razgovorima s njom...
i došlo je do zasićenja
došlo je do te granice da više nije imalo smisla ju podržavati u njenim borbama
morala je dalje sama...sve ostalo bi samo potenciralo njenu slabost
nije htjela sama...
morala sam biti gruba...i prekinuti s njom odnos i pod cijenu da se nikad više ne družimo...
jednostavno sam morala...nisam više mogla nositi njen teret




Image Hosted by ImageShack.us



sva sreća da je pametna..i da je svoju glavicu koristila svo to vrijeme...
da se preispitivala...da se čeličila...
da je počela sama hodati, trčkarati....

danas ...danas ju gledam i divim joj se...
danas ona meni daje vrlo mudre i pametne savjete
danas ona meni nosi torbe kad su mi preteške
i moram priznati da me to toliko veseli da nemam riječi


ne zbog toga što to ima ikakve veze sa mnom...
ne zbog toga što ona meni može danas pomoći...
nego zbog toga da je vidim slobodnu i jaku..
što vidim da je taj svijet kao uspon na planinu...
danas ja nekome dajem ruku da se podigne metar više..sutra netko daje meni ....
i tako rastemo...jedino tako
jer sami ne možemo



Image Hosted by ImageShack.us



dobih jedan divan mail danas o srećici...
i želim reći veliko hvala onoj koja mi je poslala...
ona će se samo smješkati i to me raduje ;)))


hvala svim divnim ljudima, koji kad zagusti, ne pitaju tko je kriv
nego rješavaju problem
hvala ljudima koji su toliko veliki, da se mogu zapitati .."u čemu ja griješim"
hvala svim ljudima koji su toliko veliki, da dio svoje ljepote i radosti dijele s drugima

hvala svima koji rastu zajedno sa mnom



Image Hosted by ImageShack.us

subota, 03.05.2008.

naučila sam

naučila sam ovih dana...
meni vrlo konfuznih

naučila sam puno toga
pokušat ću podjeliti malo s vama...bar ono što mogu u riječi pretočiti

-na sitnice treba reagirati odmah ... ne odlagati
ne ih skupljati.... i nadati se da će same od sebe nestati
ako me smeta da mi netko posuđuje čekić iz garaže bez pitanja...odmah to treba reći
bez obzira da li će se ljutiti ili ne...
(mislim da ni takva osoba ne razmišlja hoćemo li se mi ljutiti)

-problemi ne nestaju, nego se gomilaju
kada pređu kritičnu masu, izvlače iz nas ono najgore



-ako nešto ne želimo, to treba jednostavno reći
bez objašnjavanja i opravdavanja ...i bez emocija




Image Hosted by ImageShack.us




-nisu sve emocije što liči na emocije...
nešto je i slabost zaogrnuta plaštem emocija
slabost nas tjera na kompromise zbog kojih se ne osjećamo dobro



-volimo za svoje nedostatke optužiti druge jer je tako lakše


lakše mi je svoju manu prepoznatu u drugome optužiti
nego se sama mjenjati ...time prolongiram proces...odgađam suočavanje sa sobom
pa čak je lakše i tražiti krivicu u sebi, ali na pogrešnom mjestu...
jer je to "moralno" opravdana krivica i kao takva prolazi ..tj nema negativnu konotaciju


Image Hosted by ImageShack.us


ovo mi se čini kao nimalo mudro ogoljavanje ....no neće proći bez suočavanja sa činjenicama ...rofl

naučila sam da se čovjek ne voli suočiti sa svojim pogreškama,
jer u svijesti razmišljamo na način da su pogreške = loše
dakle ako priznam sebi svoje pogreške, neminovno se svrstavam u grupu loših....



a to je netočno




jer imam pravo pogriješiti i ne biti loša zbog toga...





loše bi bilo kad bih bila svjesna pogreške i dalje je odlučivala činiti
ako griješim..nisam loša....nego samo griješim
nije kraj svijeta ako griješim
nije kraj svijeta ako postajem svjesna da ne činim ono što bih trebala
nije kraj svijeta ako ne vratim svaku uslugu

kao što je meni ugodno kad nekome pomognem, tako je ugodno i drugima što pomažu meni
i ne moram se odmah odužiti za uslugu
mogu je jednostavno prihvatiti i to je to

još sam koješta naučila ovih dana (veliko hvala svim ljudima koji su ovih dana sudjelovali u mojim monolozima nut ...ali moraju priznati da sam slušala i bila dobra zubo )

najvažnija misao mi se sakrila ...a tako mi je sjela ... smijeh

no sva sreća što imam oko sebe ljude kojima memorija još uvijek ne treba defragmentaciju, i što znaju gdje šta stoji zubo ..pa ću pitat ..što sam ja to jučer tako mudro zaključila i shvatila rofl



Image Hosted by ImageShack.us



ps. ovo se zove konfuzan blog zubo
jelte...

srijeda, 30.04.2008.

dobar ili glup

imam poprilično veliku dilemu
godinama me prati

lako mi je prodati socijalu, neku priču na koju se ja slomim, imam potrebu pomoći
na blage riječi sa skrušenim pogledom teško reagiram razumom
ovo me lomi


Image Hosted by ImageShack.us


no u zadnje vrijeme postajem ljuta
na sebe
na tu osobinu
na svoju naivnost
na iskorištavanje
na bezobzirnost

jer ne mogu biti hladna prema nekome tko nije bezobrazan
jer mi je teško reći nekome - odi i živi svoj život, nemoj visiti meni na leđima


upoznah nedavno vrlo dragu djevojku
koja je sustavno i mene i frendicu zivkala svaki dan sa beskonačnim pričama ... ugodno se i lijepo družila s nama
mislim njoj je bilo ugodno ..
a nama..bar meni...podosta naporno...no jel..eto cura ima potrebu za toplom riječi...pa ćemo joj udovoljiti
ta cura je glumila socijalu, divnu djevojku koja nikako da nađe dečka svog života koji bi ju cijenio.... i tak te priče
moja frendica ju upozna sa svojim dugogodišnjim prijateljem
i oni prohodaju
dakle ta djevojka skoro preko noći postaje kuja
vladarica situacije
controlefreak
pri susretu više i ne pozdravlja moju frendicu
hladno čita novine ignorirajući ju potpuno
njemu ne dozvoljava druženje sa mojom frendicom
pokazuje svu svoju narav
jer je dobila što je htjela, ostvarila je svoje ciljeve
sad može pokazati svoje lice

druga "mila" duša je sva srdačna, draga dok se s njom ne stupi u kontakt
napominjem da sve moguće i nemoguće čini ne bi li ostvarila taj kontakt
prisniji...dakle ... frendovski
nakon toga odmah ko iz rukava idu potrebe za nečim
te joj treba prijevoz,te joj treba nešto pomoći, te joj treba pričuvati djete, te pomaknuti ovo ili ono, te nešto izračunati ,te vidjeti što je ondje i ovdje... dakle u stanju je sa "srdačnm" osmjehom na licu dnevno kucati na vrata najmanje deset puta sa 5 poslanih sms-ova "dođi na kavu" ..i uvijek nešto treba....

i tako ....još sličnih dušica jedno brdo oko mene...a ja sve nešto ljubazna, i teško mi je reći ...da ne želim s njima biti prijateljica

jer ja sam vjernica...
jer mislim da to nije lijepo nekoga odbiti,
pokazati mu hladno lice u potrebi,
jer su i meni ljudi pomagali,
jer badava mi priča ako sam hladna prema ljudima oko sebe ...
uvijek sam zazirala od hladnih i nepristupačnih ljudi oko sebe
zar da postanem takva?
i tako milion razloga kojima opravdavam sebe i svoje postupke

no sve više mi se čini da sam glupa, i da si radim probleme gdje ne treba, i da jednostavno nekim ljudima treba reći DOSTA...makni se od mene
i ne osjećati se krivom zbog toga

Image Hosted by ImageShack.us


evo,ako sam uspjela koncizno predočiti svoj problem, molila bih vas da mi što iskrenije odgovorite na to da li je ok nekad nekim ljudima reći da se maknu od nas ....bez grižnje savjesti

30.04.2008. u 09:27 • 53 KomentaraPrint#^

nedjelja, 27.04.2008.

ne želim znati

jučer gledam dokumentarac o zločincima, i ljudima koji se zaljublju u osuđenike....ostvaruju s njima brakove
vide svoju misiju u tome da ih izvuku iz problema
pa o njihovim izjavama u kojima traže pomilovanje
čovjek 38 puta siluje, i traži pomilovanje!!!
mislim o pogreškama i oprostima o kojima smo pričali ovih dana
mislim o milosrđu i oholosti
razmišljam o tome da li je potrebno dati šansu tom zatvoreniku na ljubav, brak
silovatelju na oprost
da li se ljudi uopće mogu promijeniti...?
razmišljam o svojim postupcima i o ljudima koji su mi oprostili greške
kojima sam ja oprostila...
mislim gdje je granica...

iskreno vjerujem da se ljudi mogu promijeniti...
svim srcem vjerujem u to da uz dovoljno prihvaćanja, ljubavi i najokorjelije srce može postati toplo

bit će da sam naivna...i glupa..ne znam
no današnji razgovor me totalno šokirao...

jedna od sudionica društva je mlada dama na trećoj godini sociologije, intelektualan tip djevojke, sa izuzetnom bazom podataka u svojoj glavici...
no ...
nekako mi se čini da sveobuhvatno gledanje na život ...negdje šteka
naime...
dotakli smo se njenog ispita koji je položila sa peticom,
a tiče se sexologije - gdje ona predstavlja, po meni, skoro pa prototip razmišljanja većine mladih ljudi danas...

a to je da je dogovorni sex poptuno u red
u i da se niti jedna strana ne bi trebala smatrati zakinutom..jer su obje punoljetne i obje su pristale na to

ne znam trendy izraze za te novovalne "cool" "veze" ...jer to već ima svoje nazive i podnazive...

Image Hosted by ImageShack.us


dakle postoje veze u kojima dvoje ljudi po potrebi imaju intimni odnos, bez ikakvih suvišnih dodataka,sastanaka, bilo čega

pa postoje veze koje su za zamjenu nakon neke druge veze...
to je kao neka veza..ali veza bez obaveza,gde oboje znaju da je trenutačna

onda postoje neke veze koje to i nisu ..i ako imaju sve značajke veze ...samo niti jedna strana ne smije drugu obvezivati na išta

i da ne duljim...još mali milion podvrsta...
koje ona podržava (bit će i taj njeni vrli profesor sexologije rolleyes )
normalno da u to sve ulazi potpuno pravo homosexualaca da odgajaju djecu...
i još tko zna koliko "prava" se toj djevojci vrti po glavi...

pa čitam malo po forumima kako djevojke "iskorištavaju" frajere za sex..
tj i ako on do nje ne drži niti koliko je crno pod noktom...
ima "opravdanje" da je ona njega "potrošila"...
ne vezano što se ona odaziva na njegov mig..poziv ko pas na zvižduk

vidim da je postalo "in" i "cool" voditi ljubav...ma glupo sam rekla...
imati intimni odnos kao životinja...
bez ikakvih emocija .. ljudi zadovoljavaju svoje sexualne potrebe
i to smatraju za svoje pravo !!!!!!!!!!!!

veli mi šesnaestogodišnjak na moj komentar da treba biti pažljiv prema djevojci...da sam konzerva i da one njega doslovce napadaju da ih "potroši" ...i da on to ne želi..nego želi da mu prvi put bude s djevojkom do koje mu je zaista stalo
moj prijatelj ima "vezu" a ženom samo radi sexa...i njemu je opravdanje da je on to njoj jasno dao do znanja...!!!

što se ovo događa sa ženama...ljudima..ja se više uopće ne snalazim

i iskreno rečeno....bez nekog moraliziranja....zgadilo mi se

šta se dogodilo sa leptirićima u želucu,sa maštanjima o njemu/njoj, sa saltkim iščekivanjima da se javi, sa pogledima punim topline...
ma što se dogodilo sa ljubavi ????


na svu sreću otišla sam van, do vode...i tražila nešto lijepo u svemu
mogu li labudovi osjećati više ljubavi nego mi ljudi???

Image Hosted by ImageShack.us



27.04.2008. u 20:39 • 38 KomentaraPrint#^

četvrtak, 24.04.2008.

škola života

evo na blogu od sanje nađem link, i na tom siteu vrlo zanimljiv text

"Moramo stvoriti uvjete u kojima se učenici osjećaju sigurnima da mogu riskirati neuspjeh. Strah je glavna prepreka učenju: strah od neuspjeha, strah od kritike, strah da ću ispasti glup. Nastavnik u kvalitetnoj školi omogućava svakom djetetu da griješi bez kazne. Kad se ukloni strah, onda dijete iskušava svoje mogućnosti. Izjaviti dobrodošlicu pogreškama znači ohrabriti učenje. Stvoriti povjerenje znači stvoriti osjećaj da vodim računa: ovdje sam da Ti pomognem, ne da Te povrijedim. Vodim računa o Tvojim interesima. Kada Ti uspijevaš i zadovoljavaš svoje potrebe, tada i ja to isto doživljavam." Dr.William Glsser

u životu sam oduvijek vrlo slobodno odlučivala što ću raditi
svoje pogreške sam sama plaćala
griješila puno
učila još više

nisam se bojala, jer nisam ni znala što mi se može dogoditi
sve što se moglo dogoditi vani, bilo je manje od onog što mi se događa iznutra

izjaviti dobrodošlicu pogreškama .. me dotaklo
jer tko može reći da će se oduševiti greškama svoga djeteta, tko neće opetovane greške doživjeti kao neuspjeh, osobni ili djeteta?
no, da li je bit u tome??
ili u tome, da usprkos greškama dajemo do znanja djetetu (biću), da ga volimo i poštivamo ??
i mislim ....kako to čini Bog??
što nam je poručeno?
što mi mislimo o tome?
koliko puta nam je rekao da oprostimo?
koliko puta On nama oprašta??
da li je opraštanje isto što i nemarnost, ili bezuvjetna ljubav??
da li nam Bog daje granice ili nas samo voli bez obzira na sve??
da li nam ljudi daju primjer u tome??
kakvi mi trebamo biti???

milion pitanja....

i mislim ovako.....
ako sam ja u nekom suodnosu sa nekim bićem ....(roditeljskom,prijateljskom,partnerskom....) onda ta osoba treba poštivati moje granice ...a ja ih kao čovjek moram imati ..te imati obzira prema njenim granicama

čovjek bez granica nas ne uči ničemu
čovjek s previše ograničenja nas sputava
čovjek s umjerenim granicama budi u nama poštovanje..poštovanje prema njemu i njegovoj osobnosti koja je stabilna,u centru

čovjek koji ne poštiva naše granice ... ne poštiva nas
čovjek koji živi po našim ograničenjma ... ne uči nas... poštivanju
čovjek koji poštiva naše granice, nam daje do znanja da poštiva nas,i uči kako da poštujemo druge

Image Hosted by ImageShack.us



no, uvijek postoje izuzetci i događaji van standarda..
ako smo u pravom odnosu, morali bi znati da će nas ta osoba uvijek prihvatiti, bez obzira što mi učinili
također mi moramo znati, da ćemo tu osobu prihvatiti, bez obzira što ona učinila

dakle bez obzira što samo svjesni da nismo i nećemo biti odbačeni
greška nam se ne smije računati kao odbacivanje nas samih...
a opet, moramo biti svjesni težine pogreške

i to nam se mora reći...
kad pogriješimo...mi moramo znati da smo pogriješili
neispravno je šutjeti na tuđe greške
isto kao što je neispravno skakati u oči nad tuđim greškama

i vjerujem da nas i Bog zove tako k sebi...
nema tog grešnika i tog lošeg stava u sebi koji možemo imati, a da bi nas Bog odbacio, da nam ne bi oprostio..
a u isto vrijeme nam daje do znanja kroz život da postoje granice koje se ne prelaze, koje se ne bi trebale prelaziti

i vidim tu i čvrstinu,
i ljubav,
i pažnju,
i slobodu,
i vidim tu savršenstvo...
po kojem je divno hodati, u kojem je divno biti...
to je sklad....


Image Hosted by ImageShack.us

24.04.2008. u 17:39 • 56 KomentaraPrint#^

utorak, 22.04.2008.

blog ko blog...

da li bi uopće imao smisla ako bi ostavljanje promišljanja na njemu bilo lažno

licemjeri,farizeji ..imaju u mom srcu jedno posebno mjesto
kako su kruti,tvrdi...žuljaju me ..ne mogu ih prihvatiti samo tako
pa pokušavam u svim smjerovima dotaknuti njihove duše, ne bi li postali malo topliji, s malo više razumjevanja
i manje žuljali moju dušu

naime ovo sad pišem posebno potaknuta jednom osobom koja vrijedno čita naše blogove
od sebe ne daje ništa doli svojih komentara

ok...neka bude..

no svaki i jedan komentar je prožet nekom prikrivenom osudom svega što napišem, tj mojih namjera zbog koji pišem
dakle da se ta dušica više ne bi mučila sa mojom osobnošću, pa i po o tuđim blogovima (ne znam samo kako joj to uspije ,)) )
u komentarima o tko zna čemu ....provuče svoju žaoku ne bi li ubola mene i omalovažila moje namjere pisanja
ja ću sada rećii svoje namjere i ono što jest istina...
od prvog mog bloga pa sve do danas....svaka i jedna riječ koju sam napisala je imala čvrstu podlogu u mojim promišljanjima
dakle dok sam osjećala zahvalu Isusu na darovanim milostima..to sam i napisala
kad sam osjećala tugu zbog toga što Ga ne osjećam..to sam također napisala
kad me u životu zaokupiralo nešto drugo (kao naprimjer ovaj sad period) onda pišem o tome..
dakle moja duša je na pladnju ... može je svatko isčitati
uz tu moju dušu postoji i doza mudrosti,emaptije,milosrđa i savjeta,iskustva,misli i zabluda
ja sam osoba koja vrlo teško uči iz tuđih iskustava, i moram sve proći sama
ali jako dobro osjećam svoje pogreške, sjećam se svih promišljanja koja sam proživljavala tijekom učenja
sjećam se osjećaja koji su pratili neki moj postupak
i volim komunicirati s ljudima
dakle..ne vidim razloga zašto to svoje iskustvo ne bih podijelila s drugima
nekome će pomoći, a netko će odmahnuti rukom
i ok....sve 5
kako vjerujem u Boga i do mnogih stavova,promišljanja sam došla upućujući svoje vapaje Njemu,
vjerujem da me i On vodi kud treba
igranje Boga je teška osuda...
a pitanje je zašto bi netko doživio mene kao da se igram Boga...zbog toga što iznosim svoje mišljenje
NIKAD,baš nikad nisam upotrijebila izjavu da znam što Bog želi od nas...
uvijek sam rekla da je to moje promišljanje
Ako nekome smeta moje promišljanje,
neka se zapita...zašto u tom intezitetu !!!!

jer iskreno rečeno...
bilo bi mi strašno teško trošiti toliko svog vremena, resursa...
na opterećivanje s nekom blogericom....
bit će da se osjeća naša gorespomentuta duša nečim ugoržena ....
njušim li zavist???


Image Hosted by ImageShack.us



ili se osjeća pozvanom da umjesto Boga dijeli packe po svijetu
kao recimo neki apostol...
da nama zabludjelim ovcama daje smjerokaz i da naša srca dotakne svojim žaokicama

mila moja dušo...ne ide to tako....
apostoli su pozvani širiti ljubav...a ti ljubav držiš iza svojih bedema moraliziranja
jer da li sam ja bila na plesu ili ne...Boga ni na koji način ne ugrožava a ni tebe, niti bilo koga drugoga
što sam to podijelila s drugima ima svoj razlog
možda da ga poslušaš??
pa i ti odeš taj grč u sebi ...odplesati ?? ;))

potpuno sam slobodna..pogotovo sam potpuno slobodna od promišljanja što će neki blogeri misliti o meni kao osobi...
izuzetno mi je drago kad vidim da ljudi promišljaju o svom životu,kad vidim da ljudi usklađuju svoje živote sa tuđima, kad se nadopunjuju,
kad se na paleti života miješaju u neponovljive skladne odnose... gdje jedino tada i tako mogu iskazati svoj dio osobnosti
koji već sutra može dobiti drugu notu, i ta druga može biti jednako lijepa ako ne i ljepša od prve

iako sam smatrala nepotrebnim jednoj osobi posvetiti čitav blog...
i to u destruktivnom smislu....
odlučila sam biti konstruktivna... pa u cijeloj toj priči,
apelirati na sve nas ...
pogotovo one koji se deklariraju kao vjernici...

da vrijeme koje troše u svom životu ..
koriste na to da rade na sebi,
mjenjanju sebe,
da se prepoznaju u skladnim odnosima s okolinom,
da vide radosne oči u susretu s ljudima koji su im dati na putu,
da tu potrebu prosuđivanja svega i svih, vikanja s trgova, bacanja kamenja na grešne...
iskoriste na ravanjanje svojih puteva...
i neka pokušaju shvatiti da Isus nije bezveze rekao ženama koje su plakale nad Njegovom sudbinom....neka plaču nad svojom
nije tad bio oholica...
nego je On jako dobro znao što mora proći i to kao takvo je bilo neizostavno potrebno..
a bilo bi potpuno besmisleno da je polučilo samo plakanje nad Njegovom sudbinom...
dakle mili moji...svi koji imate tako grčevitu potrebu reći drugima da su loši...pogledajte u svoja srca
i prije nego što netko kaže "oprosti im Bože jer ne znaju što čine" ..tražite svoje nedostatke
vadite brvno iz svog oka..jer danas je i dan ove planete...pa ju poštedite bar malo grčeva mržnje prema svojim bližnjima



Image Hosted by ImageShack.us

22.04.2008. u 13:27 • 50 KomentaraPrint#^

nedjelja, 20.04.2008.

odmakla sam ;))

dakle potpuno sam u uvjerenju da se čovjek s vremena na vrijeme treba istutnjati ;))
imam dovoljno vremena da mislim, promišljam, oblikujem, stvaram ..što god mi padne na pamet
no nekad zaista treba sve to izbaciti iz sebe i ostati na ničemu...prazne glave..
subota mi je bila malo zguranog rasporeda, i navečer sjedeći u tkalči sa frendom, koji mi je tko zna šta pričao ;)) (tek sada kužim muškarce kad zaspu nad našim "dubokoumnim" teorijama ;)) )
sam skoro doslovce zaspala...

Image Hosted by ImageShack.us




bilo je divno veče, sjedili smo vani...promatram ljude kako lijeno prolaze ispred nas...slušam (ili bolje rečeno ne slušam) što mi priča...
beskrajno umorna...
savršeno za odlutati i nestati ;)




napokon dolazim kući, sretna što ću se moći prepustiti ljenčarenju ...
kad zvoni mob... frendica...
ajd se spremi za pol sata..idemo van..
mislim poznavajući nju...nije bilo uopće nikakvog smisla,objašnjavati da mi se ne ide, da klasično nemam što za obući, i da se ne mogu spremiti za pol sata ....
samo sam rekla..ajoj..ok...ubit ćeš me

došle smo u već pun klub...atmosfera mi je bila vrlo zanimljiva...;)
napravile đir..malo popričale s voditeljem...i odlučile bacit se na podij ...plesati...
e dakle...nismo stale skoro 4 sata ;))
ona u štiklama koje imaju visinu štula...
a ja van forme...
ali je "dj" bio toliko dobar...puštao tako dobre stvari...
da jednostavno nije bilo mjesta za stajanje...
uživala sam u svakom trenutku
uopće nije postojalo ništa osim odlične muzike, ritma, i atmosfere
umor je tko zna kad nestao...
smjeh, zezancija, dobro društvo ...i njene štikle ;))
nije više mogla izdržati u njima...a sjest nije imalo smisla ;))
morale smo doma...

danas...se osjećam fenomenalno...
danas mi je mogao reći bilo tko,bilo šta...ja bih se samo smješkala...
i osjećaj ispucanosti svih mudrovanja, kombinacija, planova je odličan

ne na silu, ne s planom, ne s mukom...nego sve ono što je bilo suvišno ..otišlo je sa zvukovima, ritmom i atmosferom koja tome i služi...

iz takve isrpljenosti i umora...kroz dobar ritam i ples...u stanje puno poletne energije...
odlično...odličan odmak ;))

eto preporučam svima...

Image Hosted by ImageShack.us

20.04.2008. u 22:41 • 18 KomentaraPrint#^

četvrtak, 17.04.2008.

prestrašno

ovo nije moj stil, ali sam bila doslovce šokirana sa video clipom o gđi.pukanić


hapšenje žene zato što priča s novinarima KLIKNI

više o tome ovdje


http://peratovic.blog.hr/

17.04.2008. u 16:26 • 17 KomentaraPrint#^

utorak, 15.04.2008.

ljudi

još od svojih teen dana, sam uvijek uživala promatrati ljude...
sjećam se svojih putovanja u školu (nekad mi je tramvajem trebalo i po pol sata)
skoro nikad nisam blejala po izlozima, ili frajerima...nego me stalno zanimalo samo što je iza lica ljudi koje vidim (mislim jel...i izlozi su imali svoje vrijeme ;)) a i dečki ;)) , ali govorim o većini vremena provedeno u razmišljanju)

prvo su mi bili skoro pa nepoznanice, onda sam ih sve više i više osjećala...oni ljudi koji su ulazili u moj život i s kojma sam mogla komunicirati...su bili obasuti bujicom pitanja kako žive, što misle, što osjećaju


Image Hosted by ImageShack.us




sve dublje sam mogla osjećati ljude, njihove strahove, nadanja, očekivanja, planove..sve više znala kako će postupiti u određenoj situaciji...

pa to recimo ide kao i učenje vožnje auta ...prvo je svaka radnja osvješćena i brižno analizirana...da i na kraju postala automatizam

tako da se s vremenom, nisam više niti trebala truditi oko promišljanja...jednostavno su stvari sjedale...

i mogu vam reći da je dobar dio ljudi vrlo zanimljiv...no na žalost postoje i oni koji su tako isprazni i blijedi...ali sad ne bih o njima
htjela bih o onim zanimljivima...

Image Hosted by ImageShack.us




što je kod zanimljivih ljudi karakteristično???
nepredvidivost i inovativnost...
dakle nikad nas neće oduševiti nešto što je klasično, ustaljeno, već viđeno....
pomalo zazirem od kopija...
tj ljudi koji se kopiranjem nekoga trude svidjeti...
biti posebni...
biti netko...

činjenica jest, da ljudi koji furaju svoj film znaju biti suviše otkačeni, van normi ponašanja, graničiti sa ludošću, ili čak i biti ludi
no i njih ćemo zanemariti...jer kad tad pokažu svoju ludost...

dakle želim pričati o ljudima koji čvrsto stoje s nogama na zemlji, koji misle sa svojom glavom, koji stvaraju svoje ideje i oblikuju svoj svijet
takvi ljudi bude neko poštovanje kad ih vidite...
osjećate da njihov svijet buja, da je živa voda, da nema mulja niti stajanja..
takve ljude ni ne možete pratiti...možete im se samo diviti, ili biti zavidni
ovisno već o nivou na kojem je vaša duša

uvijek cvatem kad prepoznam da neka duša raste, da je svoja, da diše...pogotovo kad znam da je prije koju godinu bila očajna, u mulju, bez nade, nesigurna i zaljepljena svim mogućim nedaćama

u tom rastu duša često poželi biti kao netko drugi, promatra slobodne ljude i poželi hraniti se njihovim životima, poželi imati njihov život....
i to je logično...
jer kad netko nema svoj život...želi imati bilo čiji ..samo da ga ima...
no baš i da dobije taj život, pitanje je da li bi ga znala i mogla živjeti ...ili bi ga uništila jer nije spremna na te spoznaje, jer ne vlada tim spoznajama koje su potrebne za življenje takvog života...
netko bi to nazvao zavišću, ili duhovnim vampirima ili šta god već ....
ja bih to nazvala tugom ...
jer zaista duša mora da je jako tužna kad želi tuđe
tuđi život, tuđu ženu, tuđeg muža, tuđi auto, posao, napredak, status, radost ...bilo šta tuđe...
i mora biti jako daleko od života, kad joj nije jasno da može imati svoje.... samo ako se odupre toj potrebi da ima tuđe...


kopija je uvijek kopija....nikad savršena kao original...
ljudi koji kopiraju druge, kradu ideje, živote, zavide na sreći, hoće tuđe...
bez obzira koliko grabili i "napredovali" ...uvijek u duši znaju i osjećaju tko su zaista
i ne mogu se odhrvati toj muci i očaju koji ih proziva na taj način....
pate, a ne znaju zašto...
ne znaju da posjeduju diamante u duši, a žude možda za tuđim plastičnim imitacijama ....


Image Hosted by ImageShack.us




svaka duša...baš svaka...posjeduje nebrušene diamante...koji me uvijek i iznova oduševe kad ih prepoznam i koji me čine toliko sretnom kad vidim da ih je duša pronašla...da ih brusi, uređuje, dotjeruje svjesna da su njeni, neponovljivi originali


Image Hosted by ImageShack.us

15.04.2008. u 09:48 • 27 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 14.04.2008.

par pitanja

prvo pitanje....skužila sam jučer da mi je zbrisan dio arhive od desetog pa na dole ..
i pitam vas da li netko zna zbog čega se to dogodilo, i da li je imao/la slična iskustva

mislim nisam nešto vezana za blog,ali svejedno mi je žao da je to samo nestalo bez upozorenja
dakle ovaj blog ću ugasiti, zbog bezobrazluka ljudi koji ga vode i prebaciti se na blogger a tu ću ostaviti samo link


Image Hosted by ImageShack.us




drugo pitanje... u realnom životu bi teško poklonili povjerenje nekoj osobi samo tako...i vjerojatno da vidite neku mentalno poremećenu osobu (vidi se na licu, ili po ponašanju) ne bi željeli s takvom osobom razgovarati
međutim na netu je to nevidljivo...i vrlo lako možemo stupiti u kontakt sa potencijalno opasnim ljudima
kako ih prepoznati ako smo po defaultu iskreni i nemamo neke skrivene namjere


Image Hosted by ImageShack.us


treće pitanje ....kako vi uopće doživljavate ljude preko interenta...
vežete li se uz njih isto kao i u životu, nedostaju li vam isto kao i u životu, doživljavate njihovo pisanje isto kao i riječi u životu...ili ima tu nekih odstupanja


Image Hosted by ImageShack.us



četvrto pitanje...da li vam zaista znače nešto riječi koje čitate na netu?
glas ima svoje titraje,ton,boju i osoba koja vam govori zrači nečim (pozitivnim ili negativnim) dakle...puno informacija dobijete na taj način
(mislim da je oko 60-70% ) neverbalne komunikacije
a mi na netu dobijemo samo onaj verbalni dio, a i njega dobivamo sa vremenskom zadrškom, jer se komunikacija ne odvija domah...uvijek imamo vremena promilsiti i zastati prije nego odgovorimo a da to ona druga strana neće primjetiti...
koliko uopće može biti "jaka" riječ pročitana na netu...
osjećate li osobu sa druge strane?
mislim osjećate li ju zaista....


Image Hosted by ImageShack.us





sinoć pročitam jedan blog o brzini življenja i o nevjerojatnom protoku informacija kroz naš mozak u zadnje vrijeme...
i pitanje kud to vodi??
činjenica je da sve brže i jednostavnije dolazimo do informacija, usmena predaja je postala skoro pa nepostojeća, sve brže i brže se izmjenjuju pravila, norme, čitavi sustavi razmišljanja postaju zastarjeli kroz godinu dvije
generacije koje dolaze jednostavno u svojoj "borbi" za opstankom nemaju vremena za "trivijalnosti"
amplitude starog i novog svijeta su sve kraće...
sirova snaga postaje degutanatna
a konstruktivan način razmišljanja opće prihvaćen
svijet se mijenja....meni pred očima....
da li i vama ??


Image Hosted by ImageShack.us

14.04.2008. u 12:06 • 8 KomentaraPrint#^

subota, 12.04.2008.

razni svijetovi

neugodno sam osviješćena jednom situacijom...
i još ne mogu jasno definirati misli...
ali jedno što znam...da osjećam neizmjernu zahvalnost Bogu na poklonjenom miru

ja sam odrasla u nemiru, svakodnevne svađe.... vrlo ružne svađe su mi bile doručak, ručak i večera...
svi su se sa svima svađali...
ne dan, ne tjedan i mjesec...nego godinama ...

ostavi to trag...
trag nečega što ne želim...
trag neke skoro pa iskonske potrebe, da se maknem što dalje od nepravde, svađe, podmetanja, kajli, trača, intriga
smatram se hipersenzibilnom osobom...možda baš zbog takvog života
možda sam samo takva...

sjećam se svog konstantnog osjećaja nemira u duši...
nemoguće je to opisati...
sve u meni je bilo nemirno, neugodno nemirno, mučno nemirno

Image Hosted by ImageShack.us



nisam znala što bih htjela i kako...
jer nisam znala za mir...
samo sam znala da ne mogu više to trpjeti
da ću poludjeti ako to tako nastavi...
očaj je bio prevelik...
koncentracija loših riječi, misli, događanja..... bila je preko svake granice

molila sam Boga da mi pomogne...
nisam znala kako...
samo sam znala da ne mogu više izdržati...
molila sam se dugo, godinama
probala sve moguće molitve, poze, mjesta, pročitala skoro svaku moguću knjigu koja bi mi mogla pomoći...
i ništa...

ne znam ni kad ni kako...tj mogla bih recimo reći da se to događalo u nekom periodu od skoro dvije godine....ali ne znam kad točno

ovako...svim svojim bićem stojim iza toga da moja duša prije, i nakon tog perioda nije ista...
u njoj je Mir...


Image Hosted by ImageShack.us




naljutim se i dalje, i plačem, i teško mi je, i žao, i sve to što sam i prije osjećala...
ali onaj nemir je nestao

ja ga nisam mogla otkloniti..jer nisam ni mogla znati za postojanje ičeg drugog...
poklonjen mi je od Boga

i sad sam slučajno, u dobroj volji, zagrebla u nečiji život ...koji me tako živo podsjetio da to nije moj svijet...
da više ne živim u tom svijetu...
da se ni ne snalazim u tom svijetu...

i da sam beskrajno zahvalna Bogu na svom miru

svakoj duši koja na bilo koji način širi mir...osobno se svom svojom dušom zahvaljujem ...jer i najmanji znak mira od bilo koga je i moj mir


Image Hosted by ImageShack.us




12.04.2008. u 21:32 • 21 KomentaraPrint#^

malo o zagrebu

Image Hosted by ImageShack.us


zagreb je grad u kojem se možeš osjećati slobodno


Image Hosted by ImageShack.us


zagreb je grad u kojem možeš hodati u poderanim hlačama ako te volja

Image Hosted by ImageShack.us


zagreb je grad gdje će ti ponuditi ruku ako ti je loše

Image Hosted by ImageShack.us



zagreb je grad koji voli ljude...



a meni je teško ...kad vidim ljude koji ne vole zagreb
sramim se takvih ljudi

gdje god sam živjela...našla sam neke dijelove grada koji su me činili sretnom, i niti za jedan grad ne mogu reći da je odvratan,da su ljudi odvratni


pa tako opet ona priča;

sjedi guuru pred gradom, sa svojim unukom...
nailazi putnik i pita gurua kakvi su ljudi u gradu...
veli mu guru...a kakvi su ti bili u onome iz kojeg si izašao...
loši,grozni,lopovi,ljenčine

sinko ovjde su ti isto takvi ,još i gori

on tužan ode...
naiđe kroz neko vrijeme drugi i pita isto...
guru mu postavi isto pitanju...kakvi su ljudi od kud dolaziš
veli on...pa dobri su,ljubazni,srdačni,milosrdni,prijatelji..ali nisam mogao zaraditi

uđi u grad...ovdje su ti isti ljudi,tako dobri
i čovjek ode....


pita unuk...pa što si jednom rekao jedno a drugom drugo..ne bi li ti trebao govoriti istinu

rekao sam istinu....
u srcu prvoga stanuje jal i mržnj ai mrzit će svakoga
a u srcu drugog stanuje toplina i voljeti će svakoga

unuk se nasmiješi jer je shvatio


Image Hosted by ImageShack.us


ps. slike su moji prvi radovi..tak da imate razumijevanja ;)))
što će reć...nemojte previše pljuvati po njima

12.04.2008. u 02:05 • 17 KomentaraPrint#^

srijeda, 09.04.2008.

gorjeti ili tinjati ?

svi znamo ljude koji izgraju ...koji kad uđu u prostoriju..nekako sva postane puna ...njima..
kad govore afektiraju, glasniji su, gestikuliraju, svaka njihova emocija...
upisana na licu, hodu, držanju
takvi ljudi su ko buldozeri...trgaju i lome sve pred sobom...
energije imaju za mijenjati svijet

i one koji tinjaju...sjede obično u kutu, neprimjetni, lice ne odaje trzaj, oči mirne, smješkaju se, malo pričaju, treba im vremena da se pokrenu i uvijek rado slijede ono gore navedene, nemaju neko svoje određeno mišljenje, rijetko kad se žale, svijet prihvaćaju kakav jest ...

Image Hosted by ImageShack.us



obje vrste ljudi su krajnosti...a između njih ...još milion varijacija i kombinacija jedne i druge osobnosti...

prvi su obično pioniri...oni koji ruše dogme, stereotipe, norme...
drugi ih održavaju

prvi imaju svoj stav i mišljenje o svemu, rijetko kad se slažu sa većinom, naučeni su izboriti se za svoje pravo glasa
drugi bez grča prihvaćaju tuđe ideje, klimaju glavom, i ako nekad zauste nešto...ubrzo odustaju nakon bilo kojeg "jačeg" argumenta


prvi strše...
drugi se ne vide...

potrebni su i jedni i drugi...potrebne su nam razlike među ljudima...jer da smo isti...ne bi mogli nositi svijet...
takvi različiti ...činimo savršenstvo...
i evo nam proljeća ..gledam lipu pred kućom...lišće je tek izlistalo...mlado, veselo, svježe....
i mislim kako je ta lipa predivna...doslovce savršena...
pa gledam grane...listove...koru...
i nema niti jedne iste grane, niti jednog lista da je isti..kora je svaki milimetar drugačija....a sve zajedno čini savršen sklad...

Image Hosted by ImageShack.us



i nije li divno što smo svi mi toliko različiti...ne činimo li time savršenstvo...
i kad bi samo malo mogli izaći iz tih svojih malenih svijetova...i pogledati šire...
kad bi se prestali diviti sami sebi kao neponovljivoj savršenosti ...
kad bi se prihvatili onakvima kakvi jesmo...
kad bi se prestali okrivljavati da nismo kao drugi
da smo loši...
izdigli pogled...
da uvidimo svu tu ljepotu iz neke druge perspektive...
kad bi mogli maknuti pogled sa svog svijeta...
i vidjeti sebe u svijetu ...

09.04.2008. u 22:32 • 31 KomentaraPrint#^

nedjelja, 06.04.2008.

ovisnosti

ovako...i suviše često se oko mene događaju situacije u kojima mi ljudi govore o svojim velikim problemima, ili ja sama sudjelujem u tome,a u korjenu svega je ovisnost

netko je ovisan o drogi, netko o alkoholu, netko o "ljubavi", vezama,
netko o prijateljima, netko o kockanju, netko o sexu, tm-u, guruu, shopingu, radu, pravilima, religiji, novcu, kompjuteru, netu .......

i uvijek se ponavlja jedan te isti obrazac....zadovoljenje potrebe za prihvaćanjem, u konačnici za ljubavi (pri tome mislim na pravu ljubav, sveopćenitu, a ne ljubav dvije osobe jedne prema drugoj)

spomene jedan bloger ibogain (to je jedna biljka koju (za sad) u sloveniji "prodaju" u nekoj vjerskoj zajednici, pod krinkom inicijacije...a korištenje iste navodno narkomane oslobađa ovisnosti...u dan dva...
kao pod djelovanjem tog ibogaina se dožive prosvjetljenja...rofl (šta god to značilo)

i podsjeti me na moja razmišljanja o tome kako u svakom čovjeku, u njegovom bitku, (ili duši ako ćemo se maknuti sa psihologije) postoji jedna neugasiva težnja ka jedinstvu u skladu sa svime...
ja ću to nazvati težnja za Bogom...
oni koji ne vjeruju (ili misle da ne vjeruju) u Boga..to mogu nazvati kako hoće ....
no sam naziv nije bitan...jer u konačnici Bog nikad nije ni rekao svoje Ime...nego je rekao JA JESAM
meni to JA JESAM govori sve...

netko će u toj svojoj potrebi (koja se kao djetetu izražavala u potrebi za prihvaćanjem od roditelja...da bi se kasnije to širilo na sve druge vidove postojanja) se odlučiti na destrukciju i razmišljati na ovakav način;

ok...imam potrebu biti voljen/a i prihvaćen/a ....
nisam to dobio/la...odlučujem da mi je svejedno,
i da ću koristiti sve što će me odvući u zaborav,
da ne mislim na to


taj zaborav je obično vrlo sličan osjećaju kojem težimo .... dakle kad se netko drogira, napije, sexualno zadovoljava, dokazuje, troši....
dolazi u stanje u kojem svijet oko nas gubi na značenju, a osjećaj u nama je sličan Božanstvenom ...pomalo izgubljenom u ljepoti Radosti
ja to zovem surogatom Boga

da ne uzburkam strasti ljudi kojima će sada prolaziti glavom misli ..tipa; daj ne trkeljaj...pa sve to postoji radi nas, i sex i novac, i alkohol i moć...

jest..točno....
no...ako se fokusiramo na opetovano vršenje određene radnje, jer nam ona pruža zadovoljstvo... i time umanjujemo život kojim trebamo živjeti i učiti...onda imamo problem...
problem neumjerenosti....
koji nije problem sam po sebi...nego jest zbog toga što nas odvaja od života...

a život je nepredvidiv, nepoznanica, non stop nešto novo..

Image Hosted by ImageShack.us



kad pomislimo da smo riješili jedan nivo..evo već pet drugih novih...
u biti kad sam to shvatila...i pomislila kako bi bilo da je drugačije...
svatih savršenstvo Boga...(bar u tom dijelu) ...jer nas ne stavlja u baru života...nego trenira za sposobnost razumijevanja sveukupnog života..
koji jedino spoznat u svoj svojoj veličini (a to podrazumijeva i bol, i ljubav, i patnju i osamljenost, i radost, i pelud na nosu, i smjeh u kinu, i suzu na licu...sve odjednom)
može dušu uzdignuti do skladnog jedinstva

bilo kakva tehnika, navika, radnja, supstanca koja dovodi na brzinu do "željenih" rezultata...dovodi do toga da se lažemo i varamo u kratkotrajnom zadovoljenju .... ne "treniramo" dušu na velika djela...
i ostajemo zakržljali u svom malom svijetu

hodati je lako...nama koji smo naučili i padali
i nismo mislili hoćemo li pasti...
samo smo znali da se želimo pokrenuti..osloboditi za nova djela...
pa trčali, penjali, komunicirali, stvarali...
rasli i rasli...

hodajmo...i ako ćemo najvjerojatnije pasti...nije bitno...
hodajmo sa sjajem u oku, radosni što savladavamo prepreke


Image Hosted by ImageShack.us




06.04.2008. u 20:34 • 32 KomentaraPrint#^

petak, 04.04.2008.

ljubaznost ili pravo

neki dan pričam sa prijateljicom i ode nam 5-6 sati...;))
dakle...ja ne volim direktno ljudima u facu reći kad mi se nešto ne sviđa kod njih...to činim na neki uvijeni način, da ne povrijedim tuđe osjećaje

kad sam primorana reći nešto takvo, obično me to jako frustrira
u biti očekujem da će ljudi s vremenom shvatiti ili promijeniti način ponašanja

ona tvrdi da to nije u redu...
misli da se odmah trebamo izjasniti što nam se ne sviđa..jer tako se ne nakupljaju frustracije

na to sam rekla da mi kod nekih ljudi recimo paše 80% (ako možemo tako pričati) a onih 20% ...mislim .. moram i ja "prežvakati"
ona tvrdi da to nije potrebno, jer ili nismo kompatibilni s ljudima, ili oni moraju znati svoju granicu

u glavnom se razgovor produbio....i na kraju se iskristalizirao pojam ljubaznosti, kao mogućeg licemjerja,
te hitrog izjašnjavanja o stavovima, kao moguće istine

zbunjena sam...bez obzira što su mi njeni argumenti logični,čak pošteni

Image Hosted by ImageShack.us




muči me kako nekome reći, da se recimo ne želiš družiti s njim/njom, da ne želiš satima pričati na telefonu, da ne želiš na kavu toliko često koliko toj osobi paše, da želiš svoju privatnost, da ne želim odgovoriti na neka pitanja, da previše ili preglasno priča, da me sramoti, da treba ići kući jer mi se spava, da..itd,itd.....

kako to reći nekome u lice, a biti svjesna da ću time najvjerojatnije nekoga povrijediti..a sve drugo mi je u biti potpuno ok..

(mislim zanemarimo slučajeve kad možemo jednostavno izbjeći takve ljude i ne družiti se s njima...nego govorim o slučajevima kad baš ne možemo nestati iz života tih ljudi)

da li je licemjerje biti na silu ljubazan ... da nekoga ne povrijedimo???

hvala svima na odgovorima ...pokušajte si prije nego odgovorite predočiti situaciju,ili se sjetiti kad ste bili vi u sličnoj, kad su vas povrijedili tako, kad ste vi morali tako nešto reći ili trpjeti...
pokušajte sagledati iz svih kuteva

kiss


Image Hosted by ImageShack.us

04.04.2008. u 16:43 • 20 KomentaraPrint#^

utorak, 01.04.2008.

učini bilo što

smatram se relativno stabilnom osobom, tj osobom koja ima svoj stav
pa i ako želim prolaziti kroz krize ... molim da me se ostavi na miru rofl
imam pravo na njih, i samo ja znam zašto ih prolazim

no eto neki ljudi ne cvile sa mnom, ne jadikuju kako mi je teško,ne tješe me i ne podilaze mojim stanjima...ali nude ono što znaju

poruka sinoć od prijateljice i nije baš bila u stilu na koji sam ja slaba ..ali se doslovce osjećalo da me želi veselu
danas druga prijateljica pokaže vidnu radost što sam odlučila prihvatiti njen savjet, i otići frizeru na remont zubo , te ostavi svoje obaveze i potroši sa mnom 3 sata

nisu učinile ništa krupno,nisu uopće riješile moj problem, nisu činile velika djela...samo su htjele da se "vratim" u svoje dobro raspoloženje

i uspjele su...kiss

zaista me smeta kad su ljudi dosadni a meni je teško..kad se silom trude naći rješenje za moj problem

no one nisu...nisu uopće rješavale moj problem...nego su ponudile ono najbolje što su mogle..i najjednostavnije
svoje srce
samo to....
zaista su htjele da se osjećam bolje, i pri tom ni na koji način nisu nametale rješenje

i želim reći da nikad ne znate koliko možete nekome pomoći samo toplim srcem...
one će vjerojatno ovo pročitati, i bit će im jasno o kome se radi, pa tako i saznati za sve..
no da to nisam htjela podijeliti s vama...ne bi saznale...
dakle...nikad ne bi znale što su učinile..
i možda bi u nekim lošim trenutcima mislile..."ma što se uopće trudim, i onako nitko ne cijeni moju dobrotu, biti dobar je nekorisno"...itd..

a ja vidim da nije...
i vidim da uopće nije bitna "veličina" djela
samo je dovoljno pokloniti malo topline svog srca...da se tuđe ugrije, da se probudi, zamiriše

ne sudimo o svojim djelima da li su velika ili mala...to Bog zna...
samo iskreno volimo svoje bližnje, i sve će biti na svom mjestu


hvala Bogu na ovako divnim ljudima što mi ih daje, na toplini njihovih srca

Image Hosted by ImageShack.us

01.04.2008. u 21:32 • 25 KomentaraPrint#^

nedjelja, 30.03.2008.

maske koje guše

tko smo mi zapravo???
gledam malo po blogovima (pod pretpostavkom da ljudi na blogu pišu uglavnom o onome što ih najviše zanima) i "njušim" duše, strahove, promišljanja, borbe, laži, ograničenja.....
i ok...to je normalno...
ljudi se nose sa sobom kako najbolje znaju...
kako su naučili...
dakle u osnovi svega, je bila potreba za prihvaćanjem, ljubavi
netko ju je dobio plakanjem, netko osmjesima, netko agresijom, netko bolešću...
kao maleni...smo "njušili" na koji način naši roditelji funkcioniraju, i tome smo se prilagođavali da bi dobili ono što želimo...
a to je potreba za pažnjom, bliskošću

i tako...odrastamo sa obrascem ponašanja koji funkcionira...
u tom našem malom svijetu...
no vidici se šire i upoznajemo nove ljude, nove naravi, nove reakcije na
naše postupke...

a mi...ne bi li dobili tu pažnju, ne bi li naišli na odobravanje okoline, bez promišljanja o našoj stvarnoj vrijednosti...glumimo ono što mislimo da će polučiti najbolje rezultate
glumimo život....
tako imamo masku za posao, masku za partnera, masku za djete, masku za susjede, masku za prijatelje ...masku za ovo, masku za ono ..
samo ih izvlačimo iz rukava...
i radnja postaje automatska, ni ne primjećujemo dok to činimo

no zraka je sve manje..sve manje je perioda dok smo samo svoji i dišemo punim plućima, a sve više treninga pod zagušljivom maskom

i ostaje pitanje...postajemo i mi ta maska ...ili ipak nešto ima ispod te maske..??
da li to nešto ima svoj oblik...ili se od tolikog skirvanja pretvorilo u bezličnu masu??

Image Hosted by ImageShack.us



mislimo da nekog varamo...da smo uspjeli prodati nekome priču ..
i što ako jesmo?
mislimo li da smo "mudriji", "spospobniji", " manipulativniji" ??
mislimo li da smo uspjeli druge navući na naš jeftin trik zavaravanja??
ok jesmo ....i ???
ljudi naivno vjeruju ...očekujući istinu ...
a dobiju laž i masku...

i ono što želim reći svim ovim...je da je potrebno shvatiti...da laganjem drugih...samo sebe stavljamo u manje vrijedan položaj, koliko god netko mislio da je uspio zavarati druge...
jer time dajemo do znanja toj drugoj osobi/osobama da ne možemo pred njima biti ono što jesmo, da takvi nismo dobri za njih,nego glumimo da bi dobili njihovo odobravanje, prihvaćanje
sami sebe lažemo da bi njih lagali, ne bi li dobili trunku prihvaćanja koje nam tako očajnički nedostaje...

onog trena kad ćemo shvatiti da možemo reći/živjeti istinu bez obzira bili prihvaćeni ili ne, kad ćemo naći "sredinu" u sebi i ne osjećati se ugroženima, bit ćemo slobodni

i vraćamo se na početak pitanja...tko smo to mi..gdje je ta sredina??


Image Hosted by ImageShack.us




ja tu prepoznajem Boga i osnovnu zapovjed da Njega stavimo na prvo mjesto ...
jer ako se otklonim od obožavanja drugih, sebe, bilo kakvih devijacija istine, i prihvatim Njega kao osnovu,sredinu...tek tada ću puna srca i istinito moći uživati u tuđem društvu, ne opterećena time što misle drugi a opet mirne i čiste savjesti

ne treba se bojati osude drugih ljudi...jer jedino tako možemo zaista raditi na sebi, jedino tako možemo prepoznati negativnosti i pretvarati ih u pozitivnosti
naša osobnost, duša, duh nije ugrožena tuđim neprihvaćanjem...samo uči na taj način, ništa više ...
zahvalimo se za svaku kritiku upućenu nama, i razmislimo o tome...
tko zna....što sve možemo naći ;))



30.03.2008. u 15:57 • 17 KomentaraPrint#^

utorak, 25.03.2008.

strah je velika kukavica

e pa... eto, želim otkriti jednu tajnu ;))
u zadnje vrijeme sve vrvi od otkrivanja tajni, i bit ću u u trendu ;))

dakle pišem komentar danas dragoj i samozatajnoj, osmjeh1, koja se ne usudi pisati svoj blog,nego ga ima samo da bi komentirala tuđe (i to u dobroj namjeri)
ona mi reče da baš nema hrabrosti pisati

i sad ..tak ..pišem joj i pokušavaam si predočiti kako sam se osjećala dok sam ja upisivala svoje prve komentare igdje .. i pokušala opisati kako taj strah funkcionira...

strah je strah..ima isti obrazac ponašanja
da li je to strah od ljudi,strah od pisanja,strah od letenja,strah od pauka...
potpuno je identičan, samo je fokus drugi
(nećete vjerovati ali gledala sam emisiju u kojoj prikazuju ženu koja se doslovce boji krastavca ..običnog krastavca - povrće ...rofl)

strah paralizira i ne dozvoljava nam da djelujemo
ne dozvoljava??????

mi mislimo da ne dozvoljava!!!!!!!!!!

mi možemo djelovati..ali MISLIMO da ne možemo!!!!!!!!
i tu je kvaka sa strahom...toliko intenzivno šalje informacije da ne možemo ..da se naše slabašne misli o tome kako bi ipak mogli..ne usude probiti kroz tu havariju

a sve to i nije bitno..nego je bitno djelovanje...dakle strah nas pokušava spriječiti da djelujemo...
a mi mislimo da su nam potrebne kojekakve predradnje da bi djelovali

i tu nastaje kolaps...
ne usudimo se istupiti korak naprijed

što trebamo raditi...
suočiti se sa strahom...
e sad svi to govore..ali što u biti znači suočiti se sa strahom...
to je nekako preopćeniti pojam da bi netko znao što TOČNO treba raditi


dakle treba jednostavno djelovati

ne misliti što će i kako će biti..nego samo djelovati



Image Hosted by ImageShack.us


činjenica jest, da tako nećemo postupiti ako trebamo napraviti prezentaciju pred 50 ljudi, nego da ćemo se lijepo pripremiti za to...
ili u nekom drugom slučaju...recimo skakanju u duboku vodu ;))
no ..pripremili smo se za ono što nam je bitno i uzeli u obzir sve realne činjenice...dakle napravili smo najbolje što znamo..i dalje ostaje djelovati..
no .....nas spriječava i dalje taj strah da nećemo biti dobri..
da i???
pa što ako nećemo biti dobri???
ali ćemo biti najbolji od onoga što smo mogli dati u tom trenutku..ne??
i ako dobijemo negativnu kritiku...razmišljat ćemo o tome..
nije se svijet srušio..
samo ljudi nisu ostali oduševljeni...jer eto...nisu ;))

mi nismo ništa gori niti bolji zbog reakcije ljudi...
mi smo to što jesmo...i korigirati se trebamo svakodnevno...ali naša osobnost se ne mjenja prihvaćanjem ili ne prihvaćanjem okoline


e... a pogotovo ako na ovakvim mjestima pišemo o onome što promišljamo...
tu stvarno nema mjesta strahu....jer ni na koji način nismo ugroženi, doli našeg ega koji može dobiti malo po prstima ;))
svidjelo se nekome ili ne, što ja razmišljam...to nije bitno...
bitno je da je moja namjera čista
možda ću nekoga potaknuti na razmišljanje u pozitivnom smijeru, a i potpuno prihvaćam činjenicu da je nekome ovo glupo, nepotrebno, ili šta već
i ok...
sve je u redu i sve je za pet
moj strah ne vlada ... vlada moje srce s vjerom u Boga

Image Hosted by ImageShack.us


25.03.2008. u 13:47 • 22 KomentaraPrint#^

subota, 22.03.2008.

Sretan Uskrs ti želim

Image Hosted by ImageShack.us




Po ovom smo upoznali Ljubav: On je za nas položio život svoj!

Dragi moji, ne vidim vam lice, oči, ali volim osjetiti Njegovu milost kroz vaše riječi, jer Njegova je volja da se radujete zajedno sa mnom.

Želim nam od sveg srca svima da uvijek i u svakome prije svega potražimo Boga
Uskrsnuo je i s nama je, a na nama je da otvorimo srce i prepoznamo Ga.



22.03.2008. u 02:34 • 19 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.03.2008.

Image Hosted by ImageShack.us




nemoguće da je vjeran reče preljubnik
nemoguće da je pošten reče lopov
nemoguće da mu se radi reče ljenčina
nemoguće da je dobar reče oholica



Citat:
Tit 1,15

Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.


Image Hosted by ImageShack.us



16.03.2008. u 16:25 • 15 KomentaraPrint#^

subota, 08.03.2008.

fitness za radost

dakle...svi znamo da se mišićna masa razvija pravilnom prehranom i vježbanjem...
neki znaju da se moždane stanice razvijaju u onom smjeru u kojem mi trošimo svoj interese...

dakle ako nam je preokupacija učenje stranih jezika,
naš mozak će se razvijati u tom dijelu, a na uštrb recimo motoričke spretnosti....otprilike ....


eh sad ...idemo korak dalje...
u još suptilnije dijelove našeg bića...

dakle ako razvijamo svoju duhovnost...normalno je da ćemo vremenom i polučiti rezultate veće od onih osoba kojima je najveća briga ivaniševićev preljub....

još dalje ..

idemo pogledati kako se razvija dio naše duhovnosti...
dakle to bi bilo kao da promišljamo o tome kako se razvijaju poprečni i kosi mišići na vašem trbuhu i kako će te dobiti "pločice" na istome

taj dio duhovnosti o kojem sad pišem je radost....


uglavnom svi znate za tip ljudi koji je vječito
namrgođen i nešto prigovara
i za onaj dio iz kojih jednostavno pršti radost...

ne moram pitati s kim bi radije provodili vrijeme ...rofl


e...dakle..ono što uzgajamo to nam i jest...
ta naša neka djetinja radost s kojom smo rođeni...po odrastanju biva sve više i više zatrpana smećem kojekavih prigovora i negativnosti...
"usaljena" od loših informacija...

sve teže hodamo pod teretom takvih osjećaja i razmišljanja...
ali i dalje prvo idemo pročitati crnu kroniku, i dalje se naslađujemo s onima koji su nadrapali, i dalje svesrdno ljepimo etikete ljudima koji nisu u našem pojmu morala "prošli" ...i dalje, i dalje, i dalje....


i sve to pod krinkom toga da mi znamo što je dobro a što ne..
a oni...oni tamo neki..koji se ne uklapaju
...su nam na ovaj ili onaj način loši...
i kao takvi...slobodno mogu biti metom naših strijelica...
otrovnih....


e sad...zašto je to bitno...
ne toliko što će jednog peru zaboljeti glava što vi mislite o njegovom moralu....nego zato što SVOJU dušu prljamo takvim mislima
ali ne ni zato što ja sad želim reći da naša duša treba biti čista...(mislim treba ali nije čistunstvo cilj) nego želim reći da treba biti slobodna od sala negativnih razmišljanja, optužbi, zavisti, pakosti i znate i sami dalje ...;))

dakle...shvatili ste što želim reći....

da...BRAVO!!!!


svi imamo teretanu u svojoj glavi....i bilo bi uputno svima nama vježbati radost...
ne očekivati odjednom neke super rezultate..
jer je to iracionalno...
ne se forsirati u nekoj instant sreći sa kojekavim tehnikama....brzopotezne radosti..tipa učini ovo i ono...i bit ćeš hay...
ne piti steroide da bi se bilo sretan (dakle kojekave drogice,alkohol i slično...jer ne pomaže..samo pogoršava) ..

nego ljepo paziti na prehranu (dakle što ćemo slušati, gledati....) ...i vježbati...lijepo vježbati radost...

pa ako ne ide odmah...i ako je srce stegnuto,suze u očima a bol u duši...

polako....
nije lako odmah dizati veliki teret..odmah se radovati ko lud...

možemo bar primjetiti nečiju ljubaznost...
u dućanu na primjer i zahvaliti se...
pa onda ženi, mužu, djetetu..susjedi....
reći ono dobro što smo osjetili i prešutjeti ono loše...
malo po malo..i tako svaki dan...
odredi za početak....bar jednu dobru izjavu i smješak..
pa dvije ...
pa tri ...
i tak....sve dok ne postaneš body bilder radosti ...

jer.... ni podariti nam se ne može stvarna radost..ako nismo svoje srce pripremili na nju....
prepuklo bi od divnih osjećaja...a svakodnevno naviknuto na muku,očaj i zavist...
zar ne???

tako...ljepo polako pripremajmo svoja srdašca na darove koji slijede, ako ćemo biti dosljedni i uporni

svima skupa ostavljam blagoslov punog srca i zahvale što mi je ovo podareno i što sam shvatila...da trebam još više i još upornije vježbati svoje srce da se raduje


hvala Bogu na tome što me ne ostavlja i kad bih samu sebe ostavila i što vjeruje u mene i kad ja sumnjam u Njega
volim Te beskrajno Bože moj


Image Hosted by ImageShack.us

08.03.2008. u 23:46 • 19 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 03.03.2008.

život

03.03.2008. u 01:35 • 19 KomentaraPrint#^

četvrtak, 28.02.2008.

djelić po djelić i veliko Božije djelo

ma nevjerojatan je taj Bog...
nema statike, nema dosadnog...
sad me dočeka na ovom uglu, sad na onom, malo se sakrije....
pa mi se smješi,
pa me diže,
hrani,
pa mi ne da,
pa me tjera,
pa moram naučiti,
pa me pita,ispituje,
pa se opet sakrije,
pa šuti,
pa me grli,
pa plače sa mnom,
pa šuti.....


dan za danom mi neka iznenađenja sprema ...
i volim Ga baš takvog...
lomi me,mijesi i oblikuje...nekad opako boli...nekad samo trpim...
a nekad gledam Njegovo zadovoljno lice kako je uspio ... nekad se muči sa mnom ....kad sam tvrda ...kad neću popustiti... kad mislim da je ljepše ostati kamen nego postati umjetničko djelo s Njegovim potpisom

teško je trpjeti to oblikovanje...a tako slatko kad mi u život kao bombončići ulaze divni ljudi, lijepi trenuci, sitne radosti koje potpuno ispune srce...
reći će netko da pretjerujem....
neka...
i kad sam tužna osjećam s istim žarom...
neka...
jer znam da živim
zahvalana sam Mu zbog toga
što mi je podario paletu u ruke...s kojom imam nebrojeno mogućnosti osjećanja, promišljanja, shvaćanja...što mi je podario spoznaju sebe

Hvala Bože


Image Hosted by ImageShack.us

28.02.2008. u 14:28 • 15 KomentaraPrint#^

četvrtak, 07.02.2008.

Svakoga dana početi iznova

U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikh briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja: "Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."

Image Hosted by ImageShack.us





I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.
"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam nšta. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.
Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"

Image Hosted by ImageShack.us



Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo čiiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."
"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo da li ćemo ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".

Bože hvala ti na današnjem danu.



Image Hosted by ImageShack.us








07.02.2008. u 16:52 • 17 KomentaraPrint#^

srijeda, 23.01.2008.

tišina

što se tišinom uči?
gdje joj je mjesto,kome li pomaže?
moje stakleno zvono...moj mir...moj svijet u kojem skupljam snagu,sređujem misli,usklađujem dojmove...kao novinar izrezujući bitno,podvlačeći i boldajući ono što ne smijem zaboraviti...tražim slike koje odgovaraju .....stvaram svoj svijet s kojim mogu pred ljude...
taj svijet oni mogu gledati,proučavati,hvaliti ili kritizirati...jer sve to učinjeno već jest...s moje strane...pročešljano nebrojeno puta i podvrgnuto najstrožoj kritici...vlastitog uma
moj um...nije sam...ima partnera...savjest
ona je ta koja nad racionalnim dijelom stavlja veto ili se samo smješka
ona je ta koja me pita...angelina...zbog koga to činiš?
zbog svoje taštine...ili misliš da ćeš pomoći
zbog svoje naivnosti ili vjere
zbog svoje lagodnosti ili radosti
no nisu ni njih dvoje sami...stalno se konzultiram s Bogom...dajem Mu na uvid svoje nakane,razmišljanja,planove...možda malo i previše..vjerujem da očekuje od mene da budem malo samostalnija...
no ja se bojim da srušim svojim postupcima Njegov rejting, bojim se da ne izgubim "posao",bojim se da novine ne odu u žutu štampu,bojim se da ću nekoga navesti na krivi put...i zato želim Njegov savjet za sve

ali sad je tišina...
nije to tišina pred buru...

već ona tišina koja traje čitavu vječnost...
u kojoj ništa ne učim...samo šutim..ne dajem ništa ...i ništa ne dobivam..




Image Hosted by ImageShack.us


možda se odmaram od buke da bih mogla čuti pjev ptica u gluho doba noći ..možda se odmaram od laži da bih mogla čuti istinu...
možda se odmaram od sebe da bih mogla čuti druge

ne znam...

no šta god da je...neka bude Njemu za ljubav
hvala Ti Isuse i na ovoj tišini



Image Hosted by ImageShack.us

23.01.2008. u 20:49 • 18 KomentaraPrint#^

četvrtak, 10.01.2008.

radujete me

Image Hosted by ImageShack.us





volim zahvaliti ljudima na njihovoj dobroti..jer mislim da je to dar..zar ne?
mislim svatko od nas može biti zločest, hladan, podmukao, licemjeran.. ali kad je čovjek dobar onda je to dar... i za tu osobu i za nas prema kojima je dobar/dobra

i nije dobro kad je čovjek hinjeno dobar... onda uz svu ružičastu notu kojom želi zračiti ... izviru crne sjene i gutaju svaku boju
i pitamo se...kako.. kako sam dobra/dobar a oni mi tako uzvraćju loše...
sve mi se više čini potpuno ispravnim da nam takve "dobrote" budu i tako uzvraćene
ajmo iskreno.. da li bi li mogla voljeti osobu koja mi pokazje "ljubav" a očekuje za uzvrat da joj poklonim auto...da li bi ti?
pa zašto mi onda očekujemo da nas vole ljudi,Bog a pokazujemo "dobrotu" samo onima koji nam mogu uzvratiti



mi jako volimo opravdati sliku svojih postupaka uvijek kroz prizmu dobrote i žrtve... uvijek volimo reći... pa ja sam tako dobra a oni meni to loše uzvraćaju..
zapitajmo se... da li je zaista ta moja dobrota bez rezervi,bez predumišljaja,bez ikakvih namjera
zadnju godinu sam nekako intezivno suočena s tim da u moj život ulaze jako dobri ljudi...

i moram reći....

iako ne znam kako to svima reći...ali eto ja ću ovim putem...i zamoliti Boga da ovu zahvalnost koju osjećam,prenese u njihova srca..
ne moraju nikad ni saznati da je od mene...

moram reći veliko HVALA svakoj duši koja je bila jednostavno dobra... i ne samo prema meni... nego eto svakoj duši koja je bila dobra prema Bogu, bilo kome, prema sebi, prema životinji, biljkama .... hvala koje mi se sad čini tako veliko, da bi svemir ispunilo.... pa ako ne svemir.. a ono nek bude jedan tračak svjetlosti koji će ugledati duša i znati da joj je netko zahvalan na dobroti

Image Hosted by ImageShack.us

10.01.2008. u 23:12 • 43 KomentaraPrint#^

subota, 05.01.2008.

slabost ili šta??

kak ja non-stop s nekim nešto razgovaram...u svim tim razgovorima u biti se provlači jedna nit...naše slabosti!!
dakle malo tko od nas govori o svojim snagama..(ne vezano sad za to što ih netko doživljava kao svoje a netko kao dar od Boga)...nego uglavnom pričamo o tome što popraviti,kako se postaviti da se što bolje uskladimo sa okolinom...ili ako ne uskladimoa ono da funkcioniramo tako da se dobro osjećamo
zaista dobro
e sad kakav bi ja to bila egoista ;) kad ne bih odmah prebacila lopticu na sebe...dakle...kad sam sama...osjećam se potpuno sigurno,zaštićeno,mirno....jedna fina glatka i ravna konstanta osjećanja s kojom nema nikakvih napora
moj sin je u svemu tome dio mene pa ne bih mogla izdvojiti situacije kad ga ima i kad ga nema
eh sad onaj vanjski svijet...
tj ne toliko vanjski svijet koliko emotivno vezanje uz ljude


Image Hosted by ImageShack.us


nekad s nekim ljudima jednostavno ne znam što ću,pobrkaju mi se svi kompasi i ponašam se onako kako ne bih htjela
dakle prepoznajem to kao svoju slabost...tu negdje je kratki spoj i trebam pronaći uzrok svojih možda nesigurnosti,a možda postavljenih prepreka s kojima jačam
na nekoj grubljoj razini....svatko od nas vuče za sobom neki okidač...koji u datom trenutku pokrene čitavu lavinu neprimjerenog ponašanja...
netko je slab na lovu i neimaštinu,netko na svoj izgled,netko na moć,netko na prihvaćanje,netko na ovo netko na ono....
i uglavnom funkcioniramo u redu dok nam se ne ugrozi taj "osnovni" pokretač...
dakle tu nam je slabost i na tome trebamo poraditi...
ali...jel...to uglavnom boli...to je kao da mi netko na živo radi operaciju upaljenog slijepog crijeva...tj kao da sama sebi to radim...
svaki pokret boli..
ako razgovaram s nekim drugim/drugom....i njih isto boli i uglavnom ne žele ili ne mogu čuti takve informacije (ima primjera u kojima sam ugodno iznenađena...no na žalost ja nisam među tim primjerima..bar ne s tim svojim problemom)

što htjedoh reći...možemo mi kompletno zašpilat damu al ako nam je kosa neuredna,ili nokti zmazani,ili cipele prljave...to će nas u kompletu okarakterizirati kao nekoga tko je ipak daleko od profinjenog ponašanja

dakle...možemo mi raditi na sebi i to je izuzetno pozitivno i možemo misliti da samo učinili (ili nam je učinjeno) čudo...možemo misliti štoo god hoćemo..ali dovoljno je da u jednoj stvari ne funkcioniramo i da nam to pokvari cijelu sliku naše duše

što mi vrijedi ako sam milosrdna, načitana, osjećajna, požrtvovna il neznam što... ako recimo hodam svijetom i namećem svoje mišljenje,ili sam posesivna ili škrta ili pohlepna ili bilo šta

sve dok god nismo u svijetu potpuno u skladu i dok nestanu situacije koje nas izbacuju olako iz takta mislim da ne možemo misliti za sebe da smo postigli ili dostigli išta

svaki ljubomorni ispad,svaka zavist,mržnja, ljutnja, pohlepa, pohota nam kazuje da smo na duhovnom putu daleko od onoga kakvim bi voljeli vidjeti ljude oko sebe..i iako možemo uvijek naći opravdanje u sebi za takve postupke...moramo biti svjesno toga...da nismo svoje pute izravnali

badava nam samozavaravanje, i badava nas tješi osjećaj da smo duhovno uzrasli...kad nas izdaju takve situacije,krizne situacije u kojima u biti pokazujemo gdje i na čemu trebamo raditi


post je bio pisan iz malo drugačije namjere...no eto odveo me tu kud jest...u razmišljanje o tome kako poravnati svoje puteve i o tome kako to dovesti u red


Image Hosted by ImageShack.us

05.01.2008. u 14:43 • 10 KomentaraPrint#^

četvrtak, 03.01.2008.

download duhovne literature i to free!!!

evo link gdje ima zaista izuzetno dobrih knjiga i sve što je potrebno..da kliknete na link...pregledate što ima i ako vam se što svidi..kliknete na taj naslov i opet kliknete na link i skidanje te knjige će početi na vaš kompjuter
(dole pri kraju imate brojčane oznake stranica sa literaturom tako da ne mislite da su samo ove knjige koje odmah vidite...ima otprilike stotinjak knjiga,pa malo pronjuškajte)

hvala želljko




klikniyes









Image Hosted by ImageShack.us

03.01.2008. u 20:09 • 6 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se