andjel1

subota, 05.01.2008.

slabost ili šta??

kak ja non-stop s nekim nešto razgovaram...u svim tim razgovorima u biti se provlači jedna nit...naše slabosti!!
dakle malo tko od nas govori o svojim snagama..(ne vezano sad za to što ih netko doživljava kao svoje a netko kao dar od Boga)...nego uglavnom pričamo o tome što popraviti,kako se postaviti da se što bolje uskladimo sa okolinom...ili ako ne uskladimoa ono da funkcioniramo tako da se dobro osjećamo
zaista dobro
e sad kakav bi ja to bila egoista ;) kad ne bih odmah prebacila lopticu na sebe...dakle...kad sam sama...osjećam se potpuno sigurno,zaštićeno,mirno....jedna fina glatka i ravna konstanta osjećanja s kojom nema nikakvih napora
moj sin je u svemu tome dio mene pa ne bih mogla izdvojiti situacije kad ga ima i kad ga nema
eh sad onaj vanjski svijet...
tj ne toliko vanjski svijet koliko emotivno vezanje uz ljude

nekad s nekim ljudima jednostavno ne znam što ću,pobrkaju mi se svi kompasi i ponašam se onako kako ne bih htjela
dakle prepoznajem to kao svoju slabost...tu negdje je kratki spoj i trebam pronaći uzrok svojih možda nesigurnosti,a možda postavljenih prepreka s kojima jačam
na nekoj grubljoj razini....svatko od nas vuče za sobom neki okidač...koji u datom trenutku pokrene čitavu lavinu neprimjerenog ponašanja...
netko je slab na lovu i neimaštinu,netko na svoj izgled,netko na moć,netko na prihvaćanje,netko na ovo netko na ono....
i uglavnom funkcioniramo u redu dok nam se ne ugrozi taj "osnovni" pokretač...
dakle tu nam je slabost i na tome trebamo poraditi...
ali...jel...to uglavnom boli...to je kao da mi netko na živo radi operaciju upaljenog slijepog crijeva...tj kao da sama sebi to radim...
svaki pokret boli..
ako razgovaram s nekim drugim/drugom....i njih isto boli i uglavnom ne žele ili ne mogu čuti takve informacije (ima primjera u kojima sam ugodno iznenađena...no na žalost ja nisam među tim primjerima..bar ne s tim svojim problemom)

što htjedoh reći...možemo mi kompletno zašpilat damu al ako nam je kosa neuredna,ili nokti zmazani,ili cipele prljave...to će nas u kompletu okarakterizirati kao nekoga tko je ipak daleko od profinjenog ponašanja

dakle...možemo mi raditi na sebi i to je izuzetno pozitivno i možemo misliti da samo učinili (ili nam je učinjeno) čudo...možemo misliti štoo god hoćemo..ali dovoljno je da u jednoj stvari ne funkcioniramo i da nam to pokvari cijelu sliku naše duše

što mi vrijedi ako sam milosrdna, načitana, osjećajna, požrtvovna il neznam što... ako recimo hodam svijetom i namećem svoje mišljenje,ili sam posesivna ili škrta ili pohlepna ili bilo šta

sve dok god nismo u svijetu potpuno u skladu i dok nestanu situacije koje nas izbacuju olako iz takta mislim da ne možemo misliti za sebe da smo postigli ili dostigli išta

svaki ljubomorni ispad,svaka zavist,mržnja, ljutnja, pohlepa, pohota nam kazuje da smo na duhovnom putu daleko od onoga kakvim bi voljeli vidjeti ljude oko sebe..i iako možemo uvijek naći opravdanje u sebi za takve postupke...moramo biti svjesno toga...da nismo svoje pute izravnali

badava nam samozavaravanje, i badava nas tješi osjećaj da smo duhovno uzrasli...kad nas izdaju takve situacije,krizne situacije u kojima u biti pokazujemo gdje i na čemu trebamo raditi

post je bio pisan iz malo drugačije namjere...no eto odveo me tu kud jest...u razmišljanje o tome kako poravnati svoje puteve i o tome kako to dovesti u red

05.01.2008. u 14:43 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

www.andjel.com https://blog.dnevnik.hr/andjel1

subota, 05.01.2008.

slabost ili šta??

Linkovi