andjel1

petak, 28.04.2006.

savršeni

evo provlači mi se u zadnje vrijem često misao o tome kako svi pokušavamo biti što savršeniji....
neki djelom, neki riječima, neki mukom, neki radošću....

i u tom iskanju savršenstva za sebe, tuđe nesavršenstvo gledamo kao manu....

pa si mislim ovako....

ako pogledamo priodu....
i oblike u prirodi....

NI JEDAN DIO NIJE SAVRŠENOG OBLIKA

svaki dio vodi svoju "politiku"...ali kad pogledamo u cjelini...
kad pogledamo u krošnju drveta, p ajoš protkanu sunčevim zrakama...

može li bit ljepše....
da li bi i jedan majstor savršenstva napravio ikad tako ljepo drvo, u pravilnim savršenim oblicima....

a Bog jeste....

nijedna biljka,životinja ili čovjek nisu isti, nisu ukalupljeni....i nije li to bit??

nije li bit u toj raznolikosti, u tom upoznavanju, u promatranju, u učenju...

evo mi tu sad....
svatko je specifičan na svoj način....
i nadam se da svatko ima slobodu govoriti i pisati ono što želi....
(molim jednog člana...zna on koji je.... da sad ne piše da on nema...jer ću poludit cerek )

i sad svakome od nas bi se mogla naći zamjerka i neki nedostatak...
ali....
kad nas se sve pogleda...tu ..zajedno....
savršeni smo svi zajedno....
divni u Njemu..jer Njegovo smo djelo i On točno zna što će sa svakim od nas činit, i kako se proslaviti po svakome od nas...pa i po onima koji možda nisu izvana dobri....
On se i po njima proslavlja...
jer kako bi drugačije naveo nas da se mijenjamo,da se uzdižemo, da Mu zahvaljuemo, da Ga slavimo...

da nije tako..sve bi bilo jedna konstanta i bila bi jedna obična bara u kojoj nema ni valova, ni rijeka...bili bi jedna ustajala bara, u kojoj nema života

zato je predivno što smo tu svakakvi...i ja zaista mislim da smo svi na slavu Oca našega kiss

28.04.2006. u 17:12 • 5 Komentara • Print • # • ^

dijalog

Ovako....
isključivo se odnosi na katoličke dijaloge(dpače da se šire i na ostale..ali ovdje,bar ovdje...trebamo dati sve od sebe da pristajemo uz milost Božiju)

dakle....

osjećam dvije osobe (meni jako drage) koje učestalo ulaze u rasprave sa ostalim članovima , i osjećam da to sve izgleda kao napad na njih.

s druge strane...(kako sam ja jedna od onih, za koje one osjećaju da ih napadaju)...želim reći da mi vidimo nešto drugo od onoga što nam one žele reći....

i želim pojasniti zašto..

ideje(činjenice) koje zastupaju te osobe su pretpostavimo potpuno točne
(mislim da jesu..ali to sad nije bitno pa pišem pretpostavimo)

i imamo dvije solucije:

1) izlažem svoje činjenice pred nekoga....
i vidim da je ta osoba u zabludi...
pokušavam joj objasniti...
ne čuje me...
razložim joj malo opširnije...
ne čuje me...
ne slaže se...
odgovaram na njene argumente svojim protuargumentima...
i dalje ne razumije....
pojašnjavam opet...
potaknem je da promisli....
dozvolim joj slobodu da se sama odluči da li će prihvatiti...
dajem joj do znanja da je i dalje prihvaćam iako se ne slaže samnom...
ostavljam ju da promisli o svemu....dajući joj do znanja da ne odustajem od svojih stavova jer imaju podlogu, ali i da razumijem nju u njenim stavovima...

i obično...(kako smatram da ovdje nema ljudi koji su totalno ograničeni
(bar više nisu tu s nama:D )...
svaki pametan čovjek...kad mu je dozvoljena sloboda odabira a ima argumente pred sobom promisli...i odluči ispravno

2) imam argument
bacim ga na uvid svima i kažem da je to tako...
tko se buni kažem mu da nije on u pravu nego ja
ako se tko još buni ja ga uvrijedim da mu dokažem da se en može tako razgovarati,kad sam ja u pravu
ako on mene uvrijedi onda se ja uvrijedim što me je uvrijedio,pa mu dam do znanja da je on jedna loša duša
......
itd....
svađa i bijes slijedi...

a zašto.....

u prvom slučaju dajemo do znanj osobi da mi nju cijenimo ali se ne slažemo s njenim mišljenjem

u drugom slučaju joj namećemo svoju volju

a nitko ne voli kad mu netko nameće svoju volju, bez obzira na argumente...
jer tu onda vrijedi zakon jačega a ne zakon Istine

dakle istina...ali ne pod svaku cijenu

jer onda gubi na važnosti cilj..a to je istina
nego se daje na važnosti sredstvu po kojem dolazi istina...a to smo mi

a mi svi moramo (bar ovdje) znati da samo mi ti koji nisu bitni....bitan je Bog,Istina i Ljubav međusobna
_________________

28.04.2006. u 11:45 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 27.04.2006.

hvala

mili moji, ne mogu se riječima zahvaliti za vaše molitve

kako bih ovo iskustvo željela podijeliti s vama zbog inteziteta i iznenadnosti, želim malo pobliže opisati događanja zadnjih mjeseci, i utjecaj molitve drugih ljudi za mene

prije nekih 5-6 mjeseci sam došla na dobri pastir, sva očajna
sumnje su bile prevelike, ali sam ipak negjde u dubini duše osjećala da bi mi netko mogao molitvom pomoći...

naime bila sam vrlo aktivna na forumu.hr na religiji i često ulazila u diskusije sa vrlo zagriženim ateistima i inim -istima....
mislila sam da ću nekako tim ljudima približiti Boga....

no...čitajući njihove postove, i razmišljajući o istome(iako sam tad bila u nevjeovatno jakom uvjerenju da Boga... bez obzira na sve neću zanijekati,
da se to meni ne može dogoditi,
i da nema ničega na ovome svijetu da bi me moglo poljuljati....i da napomenem (što mislim da je vrlo bitno)..
bila vrlo PONOSNA u sebi zbog toga..
(naučila sam jednu veliku stvar...da svaki put čim sam osjetila ponos u vez nečega što je vezano uz vjeru u Boga...sam vrlo brzo dobila po prstima)...

ušao je crv sumnje....ogavan i dugo me mučio...
ne želim ulaziti u detalje svojih razmišljanja, da nebih nekoga povukla..ali uglavnom sustav sumnji se svodio na to da je moguće da sam ja sebi sve to umislila da Bog postoji...
(iako je jedan dio mene jako dobro znao i bio svjestan milosti koje su mi bile date od Boga,nisam sumnjala u to...ali (iako vjerujem da vam izgleda to ne spojivo) istovremeno sam se mučila sa mogućnošću iluzije postojanja)

tražila sam pomoć od ljudi na forumu....

mili moji...mislim da nije prošlo ni par dana.....moja vjera se polako vraćala...i Radost velika s njom....

Hvala Bogu na svima i hvala svakoj duši što se moli za druge....molim Boga da je još za ovog života nagradi stostruko

sada.....ovaj put....
je udarac bio iznenada i strahovit...mislila sam da ću dušu ispustiti od muke....(neću u detalje jer nije bitno,samo mi vjerujte da je bilo užasno)

ako netko može osjetiti muku Isusovu kad je Bogu vapio;
Bože moj, Bože moj...zašto si me ostavio?????

to je bilo otprilike tako
(molim vas da mi oprostite na mogućoj pomisli da bih se ovom željela uspoređivati sa Isusom i Njegovim mukama, samo želim reći da bol i odbačenost nije bila obična i nije bila razumska)

nikakva riječ,ništa,baš ništa nije imalo utjecaja...samo sam osjećala veliku potrebu da se mole ljudi za mene...

da opet ne idem u detalje, zamolila sam ljude na chatu da se mole ....
svi vi mili moji znate koji ste...

i eto poklonjena mi je i tim putem osoba koja mi je znala reći Riječi koje su puno pomogle....hvala joj na razumijevanju:grlim te:

danas je čini mi se treći dan...od svega toga i danas imam snage napisati vam ovo, još jučer sam radosno zahvaljivala Bogu, i ne mogu vam reći koliko sam Radosna

kroz sve ovo sam shvatila neke stvari, shvatila da se ne trebam vraćati natrag u prvi razred, da moram ići dalje...

vama svima želim opet reći preveliko hvala, a normalno prije svega hvala milom Bogu što mi je poklonio vas

nekad...nekad je dovoljno samo moliti...i čini mi se da što je čovjek u većoj potrebi da je najbolje što manje govoriti, a samo puno moliti...
onako potiho
pa gledati i Radovati se

...kad osoba koja je pala...mučno stišće tijelo u boli, a vi mollite,...pa kako ju otpušta grč boli,..a vi molite, pa kako gleda oko sebe da vidi što je uzrok pada, a vi molite....
pa se polako s mukom diže, a vi molite....
briše sa sebe prašinu....a vi molite i Radujete se...
okreće se oko sebe, polako kreće, a vama srce puca od Radosti...
i ponovo potrči...Radosna....zajedno s vama

još jednom beskrajno hvala Bogu na svima vama....puno vas volim

27.04.2006. u 19:59 • 5 Komentara • Print • # • ^

izbor

sretna je bila stonoga mala
dok je žaba u šali
nije upitala:
ma daj reci, to me pitanje jedi,koja ti noga koju slijedi?
otad sva smetena ne miče se spoda
mozgajuć kako se uopće hoda

gdje kada i koliko osjećate ljubav Boga Oca, da li molite srcem, da li osjećate da baš Njemu govorite ili vam je važnije da molitve budu po pravilu.....??
da li analaizirate što i kako Bog radi (ko naša stonoga) ili osjećate i prepoznajete Njegova djela??

da li vam je važnije kad u crkvi molite... da radite sve po protokolu ili se opustite i Njemu govorite????

da li klečite pred Njim ili zato jer to red nalaže????

znam ja da će sad većina nas odgovoriti da to sve čini spontano i Njemu za ljubav.....

no previše sam ljudi čula koji govore ovako:

nema pojma kako se moli, šta će ona/on u crkvi
pogledaj ju/ga nije kleknula
pogledaj kako se prekrižio/la
pogledaj kako se obukla/obukao
nepočešljana je došla u crkvu, ajmeeee
ja sam izmolila/o 135 molitvi nekome a ti samo 2....kakav si ti to vjernik
ja sam bil/o na 53 hodočašća a ti ni na jednom....od kud ti pravo da kažeš da si vjernik/ca
meni svećenik dolazi u kuću, dakle, jasno je koliko sam Bogu drag/a
Bog će tebe kazniti, mene neće jer se ja jako molim
Bog to radi ovako....
Bog hoće ovo.....

evo moja mama se sva bila smela i uzrujala što u (franjevačkoj) crkvi ne mole i ne pjevaju onako kako je ona bila navikla....

da li prepoznajete u ovakvim situacijma zamke????
da li prepoznajete zamke u kojim nas se navodi da razmišljamo o svemu samo ne o Njemu
da li prepoznajete zaokupiranost uma sa krivim i pravim stvarima, što Bog hoće, a što neće, što Mu valja a što ne...samo da nebi srce uzdigli Njemu????

da li znate ljek ....????
_________________
Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca

27.04.2006. u 19:57 • 0 Komentara • Print • # • ^

miris

razmišljam ovih dana o čišćenju duše...i kako to sve izvesti i što je to točno...

ajmo ovako:

uđete u tamvaj/autobus/neku prostoriju....

i osjetite smrad neke osobe koja se ne kupa, ne presvlači svaki dan....
pojavi vam se osjećaj gađenja i mičete se od te osobe...
radite recimo za šalterom i dođe vam smrdljiva osoba....
fuj...
nemate potrebu biti prema njoj ljubazni jer vam smrdi....ne paše vam to..

neki dan sam ušla u neki manji unikozum...i cijeli je smrdio po nekoj osobi koja se ne pere i ne presvlači...
ostavlja smrad iza sebe i onima koji nisu u njenoj blizini....

da li je ona kriva....???
možda...

da li bi vam bila draža da se okupa i presvuče u čisto....sigurno...
nevjerovatno je kako miris osobe može utjecati na naš odnos prema njoj..
ako širi ugodan miris....odmah nam je draža...sve nam je nekako ljepo oko nje...

da li te osobe smrde same sebi????
sigurno ne....bar ne u onoj mjeri u kojoj smrde drugima....

i što sad...????

ona takva smrdljiva će pristupiti nama sa puno dobre volje...a mi će mo napraviti facu gađenja jer ne možemo podnjeti taj smrad...
ne nju....nego njen smrad....

da li vidite paralelu...????

ako mi "smrdimo" sa svoji neopranim dušama nailazit ćemo na neprijazne ljude...ljude kojima ćemo ići na živce....smetat ćemo im i izbjegavati će nas....bit će prema nama neljubazni....

a mi ćemo se pitati ...zašto????
pa što smo učinili???
bili smo ljubazni???
puni ljubavi????

ali mi sebi ne smrdimo....a drugima smrdimo i to je problem....drugi instiktivno osjećaju našu nečistoću duše....
i ne žele biti s nama....
nismo im ugodni...

operimo se svaki dan...svaki dan presvucimo svoju odjeću...
ne jednom mesečno ili jednom godišnje...
svaki dan pogledajmo u svoju dušu onako iskreno i perimo ju....
perimo svaki čudan pogled ljudi,perimo svaku nelagodu kod drugih,perimo svaki loš post nama upućen....
ne smrde drugi....
mi smrdimo!!!!!
mi ne možemo oprati druge....
samo sebe...
a drugi..
drugi kad će ući u prostoriju gdje svi mirišu...
sami od sebe će ili izaći
ili će otići oprati se da ne bi odudarali od onih mirišljavih....

ovaj post je mislima upućen na jednu osobu...nadam se da će pomoći....

a ja idem prati malo svoju dušu....samo ne znam kako očistiti okorjele mrlje.....nikakav veniš ne pomaže

27.04.2006. u 19:26 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 05.04.2006.

Želje

ne znam da li ću išta pomoći....

i koliko vidim da Bog djeluje po njoj...tj čuva je čim joj daje probleme....da se kroz njih obrati...a nije ni sve izgubljeno jer ona ipak TRAŽI....
ipak je spremna poslušati savjet..što je dobro...
no sotona joj u misli daje osjećaj prevelikog zadovoljstva i moći sa tim reikijem...
da se ona ne može sama othrvati....
dakle ako se sa ženom možeš dogovoriti bilo bi divno moliti za nju i njeno obraćenje....i to ne jedan dan....
pokušajte u to vrijeme molitve biti što čišći i skromniji....
a evo molim i sve kojiovo čitaju da kad god se sjete upute molitvu Isusu za obraćenje tvoje prijateljice....
jer nije samo riječ o njenoj duši..nego o još mnogo duša koje će ona povući za sobom....

ja sam sa svojim prijateljem koji se bavio tarotom "radila" par godina....
kad god smo pričali....čekala bih pogodan trenutak da pokažem primjerom Božije djelovanje...i da kažem koju rečenicu o važnosti vjere u Isusa....
nisam mu držala predavanja...niti sam ga davila obraćenjima ili slično...
slušala sam što mi priča i suosjećala s njegovim problemima, te pokušala na neki tihi način reći da se takve stvari ne događaju ako si na pravoj strani.....molila sam za njega....
i hvala Bogu odrekao se toga....
znam da mu je bilo jako teško jer je i živio od toga...
dakle morao je i svoju egzistenciju staviti pod znak pitanja...
molim Boga da mu podari obilje milosti za taj vrlo hrabar čin...

nadalje sam (kako sam prije bila vrlo znatiželjna po tim pitanjima) ušla u "duboki" razgovor sa "majstoricom" reikija....
koja se zaista potrudila da mi objasni da meni treba reiki("kako mi nebi trebao" kad ona po jednom članu dobije oko 1800 kn)
no eto pričale smo više od tri sata....dok se na kraju "slavna" (ovim ne vrijeđam nju nego reiki)majstorica nije rasplakala i molila me da joj pomognem i da se molim za nju....
ima sina kroničnog alkoholičara koji sve što ona zaradi(kako vrag dolazi po svoje...nema tu balgoslova u tom novcu)..popije i tuče i nju i oca...
ona i muž su pred razvodom jer su svađe nevjerovatne..i da ne duljim...sotona uglavnom likuje i vrlo se veseli u njihovom slučaju....

a eto poznajem i još neke "majstore" ...pa nebih o tome predugo...no sve je to jad i bjeda...(u duhovnom smislu mislim...i kad bi bilo tko od nas malo dublje popričao s tim ljudima ubrzo bi uvidio da su oni u svojoj muci zalutali da koliko god varali sami sebe i druge...trgaju svaki dan dušu...i krvare...)

a što se tiče "darova" i darova izlječenja....
ljudi moji nemojte se zavaravati...
ako je od strane zloga....
dovoljno je samo poželjeti i taj "dar" će te imati vrlo brzo...no uz taj dar dolaze u paketu i ostale muke i patnje(kao kad bezveze po netu instalirate neke softwere koji će vam comp "očistiti" od virusa....a s njim tek dobijete viruse.....)
želeći takve darove unosite u sbe trojanske konje koji otvaraju vrata razdoru vaše duše....

PAZITE ŠTO ŽELITE.....
ne mogu dovoljno naglasiti tu misao....
PAZITE ŠTO ŽELITE....

Bog i sam zna po kome i kako će darove dijeliti i nemojte ni pomisliti da je netko u Njegovim očima više vrijedan ako mu daje te darove....
nego samo Bog vidi da ta osoba može nositi veći teret.....

mislim da bi se svi mi jako izneneadili, kad bi znali tko je zaista u Njegovim očima vrijedan....
vjerujem da su takvi ljudi u našim očima vrijedni prezira....(ne želim vrijeđati da netko od nas prezire nekog...nego samo naglasiti čin prezira)
ili bar u očima većine.....

darovi nisu važni....
ako su od Boga...nećemo ih moći zaobići, niti ostati bez njih, niti odustati,
da ne pomažemo ljudima s tim darovima....
dakle neminovni su kako god okrenemo....
i nema te škole koja će nas naučiti tome....

a ako darovi nisu od Boga....neka idu tamo gdje im je mjesto...u pakao po imenu Isusa Krista

05.04.2006. u 20:03 • 1 Komentara • Print • # • ^

ljubav nepoznatog autora

Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe.
On me upitao: ''Voliš li me?''
Odgovorio sam: ''Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!''
Zatim je pitao: ''Da si tjelesno hendikepiran, bi li me još uvijek volio?''
Bio sam zbunjen. Pogledao sam dolje na moje ruke, noge i preostale dijelove moga tijela te se iznenadio koliko stvari mogu uraditi, za koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. Pa sam odgovorio: ''To bi bilo teško, ali ja bih te još uvijek volio.''
Tada je Gospodin rekao: ''Kad bi bio slijep, bi li i tada volio ono što sam stvorio?''
Kako bih mogao voljeti nešto ako to ne mogu vidjeti? Tada sam pomislio na sve slijepe ljude u svijetu te kako su mnogi od njih voljeli Boga i Njegovo stvaralaštvo. Pa, odgovorio sam:''Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada volio.''
Nadalje me Gospodin pitao: ''Da si gluh, bi li i tada slušao Moju riječ?''
Kako bi mogao bilo što čuti ako bi bio gluh? Tada sam shvatio. Za slušanje Božje riječi ne trebaju nam samo naše uši, nego naša srca. Odgovorio sam: ''To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao Tvoju riječ.''
Zatim je Gospodin ponovno pitao: ''Kada bi bio nijem, bi li i tada slavio moje ime?''
Kako bih mogao slaviti bez glasa? Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvijek sa pjesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju riječima i u nevoljama mi dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio: ''Iako ne bih mogao pjevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime.''
No Gospodin je opet pitao: ''Voliš li me zaista?''
S uvjerenjem hrabro i snažno, odgovorio sam odlučno: ''Da Gospodine! Volim te zato što si Ti jedini istiniti Bog!'' Mislio sam kako sam dobro odgovorio, ali...
Bog me je upitao: ''ZAŠTO ONDA GRIJEŠIŠ?''
Odgovorio sam: ''Jer sam samo čovjek i nisam savršen.''
"Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko? Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?''
Odgovorile su samo suze.
Gospodin je nastavio: ''Zašto pjevaš samo na sastancima i susretima? Zašto me tražiš samo u vrijeme slavljenja? Zašto moliš tako sebično? Zašto moliš tako nevjerno?''
Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze.
''Zašto me se stidiš? Zašto ne objavljuješ Radosnu vijest? Zašto za vrijeme progonstva plačeš drugima na ramenu kada ti Ja pružam moje rame da plačeš na njemu? Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike služiti u moje ime?''
Pokušavao sam odgovoriti, ali odgovora nije bilo.
''Tvoj život je blagoslovljen. Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj poklon. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu. Otkrio sam ti Moju Riječ, ali ti ne napreduješ u spoznaji. Govorio sam ti, ali tvoje su uši bile gluhe. Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje oči su bile slijepe. Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sjedio lijeno, dok su oni bili otjerani. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih.''
''VOLIŠ LI ME ZAISTA?''
Nisam mogao odgovoriti. Kako bih? Bilo mi je nevjerovatno neprijatno. Nisam imao opravdanje. Što sam mogao reći na sve ovo?
Kad mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam: ''Molim te, oprosti mi Gospodine. Ja nisam dostojan da budem Tvoje dijete.''
Gospodin je odgovorio: ''To je moja milost, dijete moje.''
Upitao sam: ''Zašto mi neprestano opraštaš? Zašto me toliko voliš?''
Gospodin je odgovorio: ''Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dijete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, suosjećam i plačem s tobom. Kad kličeš od radosti, ja ću se smijati s tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja te nosim. Bit ću sa tobom do kraja, i uvijek ću te voljeti.''
Plakao sam kao nikada prije. Kako sam mogao biti tako ravnodušan? Koliko sam samo povrijedio Boga? Upitao sam Ga: ''Koliko ti mene voliš?
Gospodin je ispružio svoje ruke, i vidio sam kako su čavlima bile probodene. Kleknuo sam pred noge mog Spasitelja, Isusa. I po prvi puta, iskreno se molio.

Nepoznati autor

05.04.2006. u 20:02 • 0 Komentara • Print • # • ^

Moj ljubljeni Isus

mili moj....
kojem se smješim kad Ga pogledam, na slici...
u duhu...
nekad Mu plačem, ili tužno Ga gledam, il me sram nekad Njega...
nekad mi je tako teško kad mislim da nije uz mene....
da me zaboravio...
da Mu nisam važna....
nekad mislim, da bi me se i onako trebao sramiti, pa se skrivam...
nekad vozim s Njim i govorim Mu da vidi kako je ljepo nebo i grad utopljen u Njega....
nekad volim misliti da me pohodio kroz duše nekih ljudi...
nekad u svima vidim Njega...
nekad vidim da se ljuti na mene i samo smišljam kako da to ispravim...
nekad samo mislim o tome kad ću biti potpuno s Njim bez ovih svjetova...
nekad me jako strah da mi ne okrene leđa i da mi ne kaže...tko si ti..Ja te ne poznajem
ako ću moći biti dovoljno skromna i mala možda mi neće to reći...možda će se sažaliti nadamnom...ako ću moći se zaogrnuti u haljine mog Isusa...možda.....

05.04.2006. u 19:59 • 0 Komentara • Print • # • ^

pp bratu

vidiš kako su naši(mislim na sve ljude) putevi različiti...a opet tako isti...
u biti svi startamo od toga da ljudi prije nego što spoznaju Isusa misle da je to za luzere,gubitnike,slabiće i slično......

kako misliš da je Boga moguće upoznati kao osobu?
(ako je to pojam u kojem kroz pojedine ljude čujem Riječ, onda mi je blizak, ili ako se želi ustvrditi Isusovo božnastvo, također mi je to normalno...
no u nekom drugom kontekstu ja to ne razumijem pa bi mi bilo drago da mi objasniš....

sve što je napisano u Bibliji se uglavnom dogodi baš nama, samo što su neki događaji čudni dok ih ne doživimo a onda su nam nakon toga poznati...no makar još uvijek imam nekih nedoumica....ali vrijeme je donijelo dio a donijet će i drugi dio...

čuda se 100% dešavaju, bar u mom životu, i to mi je jedan prekrasan dio svega, jako volim nalaziti čuda, pa čak i u običnim stvarima...to me nadahnjuje...

da li zaista osjećaš da si Njegovo ljubljeno dijete ili ima trenutaka da pomisliš da i nisi baš,ili da te ostavio, ili da se ljuti na tebe....????

....kompleksi i djetinjstvo...
velika stvar.....
kao prvo roditelji koji nemaju takta za osjetljivu dušu...
(govorim to iz svog iskustva)
kao drugo okolina koja se jako pobrine da nam svaki nedostatak nabije na nos....

moj slučaj:
roditelji....
mama brižna i neemotivna...
tata vjetropir i premotivan da ulzi u agresiju
2 brata i sestra puno stariji od mene.....
ja sam igračka....njima svima...
moja osoba ne postoji,nemam emotivnih potreba(po njima i njihovom ponašanju), daj joj šta hoće da bude mirna i da nemamo posla s njom....

kompleksi u djetinjstvu riješeni ovako...
bila sam debeljuca i glupava(tj nisam bila In, nisam se znala preseravati i praviti se nešto što nisam)....
jako sam patila zbog toga....plakala danima ....
i sjećam se tog dana još sad ...išla sam u školu i u glavi mi je kao i uvijek zujalo to što me je sram što sam takva.....
onda sma si rekla ovako:
tko vidi da je mene sram....??
nitko!
dakle moj sram samo ja osjećam!
e onda se neću više sramiti jer i onako nema koristi nikakve od toga!..

bila sam šesti razred... u sedmom razredu sam izrasla ,smršavila i postala vrlo ljepa djevojka, i postala nakon toga vrlo bahata...
svoje nesamopouzdanje sam riješavala kroz svoju bahatost...
jako dugo....

ali nesamopouzdanje je ostalo do 25 godine....
no bahatost nije time iščezla....

jako sam voljela društvo i non-stop sam sve svoje podređivala društvu i izlascima....
(to je bilo u biti bježanje od nemira koji je bio non stop u meni)

napokon sam se smirila nakon rođenja djeteta i sad mi je društvo veliko opterećenje...osim u slučaju kad znam da su oko mene dobri ljudi koji nisu zli i podmukli,a ipak su dovoljno samostalni da se znaju boriti sa životom....ali to su uglavnom onda tiha druženja u kojima prekopavamo po važnim životnim temama....

osim na netu oko sebe nemam ljude istomišljenike po pitanju vjerskih iskustava....
kad razgovaram sa tim meni dragim ljudima...svi oni znaju da ja sve svoje interese vežem uz Boga i vole kad o tome pričamo ali se ne žele upuštati dublje...i ja to poštivam...

ja svoje duhovne spoznaje koristim da im u nekim situacijama kažem svoje viđenje i upozorim ih kad odu na krivu stranu, molim se za njih, približavam im u svojim mogućnostima Boga....

e sad ti veliš strah u kosti od druženja i izlazaka....
to je meni jako žao....
strah (osim od Boga) uglavnom nije dobra osobina....
ako si u inkubatoru....kako ćeš išta doživjeti...
definitvno se slažem da je vani društvo vrlo pokvarljiva roba.....
ali definitivno znam (jer sam zaista puno izlazila i bila u svakakvim društvima) da nitko te ne može povući u nešto loše bez tvog pristanka...

nije baš sve u društvima tako grozno....
ima potpuno normalnih ljudi,ljudi koji (još to ne znaju) su na putu k Bogu, ljudi koji se mole i ljudi koji su sami po sebi djeca Božija a da nemaju pojma o tome....

čuj veliš previše su svjetovni....
slažem se s tobom...samo pogledaj ovo...
ti si recimo na neki način zaštićen bio od toga i mogao si posvetiti svoja razmišljanja duhovnosti...
a oni nisu!
oni su gurnuti u fajt, u svijet, u borbu...i šta će drugo činiti, nego boriti se za svjetovno...
ali vjeruj mi u svakome od njih čuči mali duhovnjak koji treži Boga...samo oni to zatomljuju i nemaju pojma o tome....

što je u biti poanta ovog što sam napisala....
nikad ne znaš kako možeš svojim duhovnim iskustvom pomoći nekoj duši da dođe k Bogu...
svi smo mi Njegovi apostoli i svi trebamo i moramo širiti Riječ....
a ako se krećemo samo u društvu istomišljenika onda ne činimo ništa dobro za druge nego samo za sebe....

ja mislim da Isus želi da se radujemo....
tj to je nekoliko puta naglasio
a kako ćemo se radovati ako prosuđujemo i osuđujemo....
ja sam shvatila iz Riječi da se trebamo opustiti,opasati vjerom, staviti štit nade i to je to...

nisu ljudi tako zli i opaki kako to izgleda...
to su strahovi....
ljudi su uglavnom svatko zauzeti sa svojim problemima,malo zajedljivi i proračunati po potrebi ali nije to konstanta....
Bog nam uvijek daje ljude kakve zaslužujemo...
stoga mislim da se ne trebaš ustručavati i bojati...ni običnih svjetovnih ljudi....
nećeš puno naučiti od njih, nećeš ni puno napredovati po njima...ali ćeš možda malo se osloboditi i pomoći nekoj duši da napreduje....

evo recimo meni bi jako puno značilo da sam u svom životu srela neku takvu osobu dok sam bila klinka ili djevojka....a bila sam dobro debelo iz onog prvog dijela ljudi koje si opisao....vjerujem da bi mi to jako pomoglo u mojim traženjima....
stalno sam u svim tim besmislenim životarenjima tražila smisao,kupovala knjige, i koju god sam mogla literaturu, koja bi mi pomogla u mojim traganjima, i otišla na krivu stranu zbog toga i svašta.....
a sigurna sam da mi je netko toplom riječi, sa razumijevanjem mojih problema, mogao dati smjernice kud da idem i gdje se nalazi svjetlo....

svi ljudi su jako žedni Boga ali to ne znaju pa onda piju sve što im dođe pod ruku, a žeđ ne mogu utažiti...i to je ono što Isus govori...

što se tiče one zadnje rečenice koja mi se svidjela,...mislila sma da si u tom očajanju sam od sebe to rekao, i sam od sebe to shvatio....pa sam se zato tako oduševila

nemam neki stil čitanja Biblije...osim što preferiram je novi zavjet....zamolim Boga da mi kroz Bibliju kaže ono što mi želi reći i otvorim knjigu pa čitam,, nekad kraće a nekad satima ostanem...i uvijek me fascinira kako se baš odnosi na moja razmišljanja...i stoga sma zaključila da je Biblija živa knjiga i doista živa Riječ....u punom smislu riječi(normalno duhovnom) thumbup

05.04.2006. u 19:49 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>