andjel1

srijeda, 23.01.2008.

tišina

što se tišinom uči?
gdje joj je mjesto,kome li pomaže?
moje stakleno zvono...moj mir...moj svijet u kojem skupljam snagu,sređujem misli,usklađujem dojmove...kao novinar izrezujući bitno,podvlačeći i boldajući ono što ne smijem zaboraviti...tražim slike koje odgovaraju .....stvaram svoj svijet s kojim mogu pred ljude...
taj svijet oni mogu gledati,proučavati,hvaliti ili kritizirati...jer sve to učinjeno već jest...s moje strane...pročešljano nebrojeno puta i podvrgnuto najstrožoj kritici...vlastitog uma
moj um...nije sam...ima partnera...savjest
ona je ta koja nad racionalnim dijelom stavlja veto ili se samo smješka
ona je ta koja me pita...angelina...zbog koga to činiš?
zbog svoje taštine...ili misliš da ćeš pomoći
zbog svoje naivnosti ili vjere
zbog svoje lagodnosti ili radosti
no nisu ni njih dvoje sami...stalno se konzultiram s Bogom...dajem Mu na uvid svoje nakane,razmišljanja,planove...možda malo i previše..vjerujem da očekuje od mene da budem malo samostalnija...
no ja se bojim da srušim svojim postupcima Njegov rejting, bojim se da ne izgubim "posao",bojim se da novine ne odu u žutu štampu,bojim se da ću nekoga navesti na krivi put...i zato želim Njegov savjet za sve

ali sad je tišina...
nije to tišina pred buru...

već ona tišina koja traje čitavu vječnost...
u kojoj ništa ne učim...samo šutim..ne dajem ništa ...i ništa ne dobivam..

možda se odmaram od buke da bih mogla čuti pjev ptica u gluho doba noći ..možda se odmaram od laži da bih mogla čuti istinu...
možda se odmaram od sebe da bih mogla čuti druge

ne znam...

no šta god da je...neka bude Njemu za ljubav
hvala Ti Isuse i na ovoj tišini

23.01.2008. u 20:49 • 18 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 10.01.2008.

radujete me

volim zahvaliti ljudima na njihovoj dobroti..jer mislim da je to dar..zar ne?
mislim svatko od nas može biti zločest, hladan, podmukao, licemjeran.. ali kad je čovjek dobar onda je to dar... i za tu osobu i za nas prema kojima je dobar/dobra

i nije dobro kad je čovjek hinjeno dobar... onda uz svu ružičastu notu kojom želi zračiti ... izviru crne sjene i gutaju svaku boju
i pitamo se...kako.. kako sam dobra/dobar a oni mi tako uzvraćju loše...
sve mi se više čini potpuno ispravnim da nam takve "dobrote" budu i tako uzvraćene
ajmo iskreno.. da li bi li mogla voljeti osobu koja mi pokazje "ljubav" a očekuje za uzvrat da joj poklonim auto...da li bi ti?
pa zašto mi onda očekujemo da nas vole ljudi,Bog a pokazujemo "dobrotu" samo onima koji nam mogu uzvratiti

mi jako volimo opravdati sliku svojih postupaka uvijek kroz prizmu dobrote i žrtve... uvijek volimo reći... pa ja sam tako dobra a oni meni to loše uzvraćaju..
zapitajmo se... da li je zaista ta moja dobrota bez rezervi,bez predumišljaja,bez ikakvih namjera
zadnju godinu sam nekako intezivno suočena s tim da u moj život ulaze jako dobri ljudi...

i moram reći....

iako ne znam kako to svima reći...ali eto ja ću ovim putem...i zamoliti Boga da ovu zahvalnost koju osjećam,prenese u njihova srca..
ne moraju nikad ni saznati da je od mene...

moram reći veliko HVALA svakoj duši koja je bila jednostavno dobra... i ne samo prema meni... nego eto svakoj duši koja je bila dobra prema Bogu, bilo kome, prema sebi, prema životinji, biljkama .... hvala koje mi se sad čini tako veliko, da bi svemir ispunilo.... pa ako ne svemir.. a ono nek bude jedan tračak svjetlosti koji će ugledati duša i znati da joj je netko zahvalan na dobroti

10.01.2008. u 23:12 • 43 Komentara • Print • # • ^

subota, 05.01.2008.

slabost ili šta??

kak ja non-stop s nekim nešto razgovaram...u svim tim razgovorima u biti se provlači jedna nit...naše slabosti!!
dakle malo tko od nas govori o svojim snagama..(ne vezano sad za to što ih netko doživljava kao svoje a netko kao dar od Boga)...nego uglavnom pričamo o tome što popraviti,kako se postaviti da se što bolje uskladimo sa okolinom...ili ako ne uskladimoa ono da funkcioniramo tako da se dobro osjećamo
zaista dobro
e sad kakav bi ja to bila egoista ;) kad ne bih odmah prebacila lopticu na sebe...dakle...kad sam sama...osjećam se potpuno sigurno,zaštićeno,mirno....jedna fina glatka i ravna konstanta osjećanja s kojom nema nikakvih napora
moj sin je u svemu tome dio mene pa ne bih mogla izdvojiti situacije kad ga ima i kad ga nema
eh sad onaj vanjski svijet...
tj ne toliko vanjski svijet koliko emotivno vezanje uz ljude

nekad s nekim ljudima jednostavno ne znam što ću,pobrkaju mi se svi kompasi i ponašam se onako kako ne bih htjela
dakle prepoznajem to kao svoju slabost...tu negdje je kratki spoj i trebam pronaći uzrok svojih možda nesigurnosti,a možda postavljenih prepreka s kojima jačam
na nekoj grubljoj razini....svatko od nas vuče za sobom neki okidač...koji u datom trenutku pokrene čitavu lavinu neprimjerenog ponašanja...
netko je slab na lovu i neimaštinu,netko na svoj izgled,netko na moć,netko na prihvaćanje,netko na ovo netko na ono....
i uglavnom funkcioniramo u redu dok nam se ne ugrozi taj "osnovni" pokretač...
dakle tu nam je slabost i na tome trebamo poraditi...
ali...jel...to uglavnom boli...to je kao da mi netko na živo radi operaciju upaljenog slijepog crijeva...tj kao da sama sebi to radim...
svaki pokret boli..
ako razgovaram s nekim drugim/drugom....i njih isto boli i uglavnom ne žele ili ne mogu čuti takve informacije (ima primjera u kojima sam ugodno iznenađena...no na žalost ja nisam među tim primjerima..bar ne s tim svojim problemom)

što htjedoh reći...možemo mi kompletno zašpilat damu al ako nam je kosa neuredna,ili nokti zmazani,ili cipele prljave...to će nas u kompletu okarakterizirati kao nekoga tko je ipak daleko od profinjenog ponašanja

dakle...možemo mi raditi na sebi i to je izuzetno pozitivno i možemo misliti da samo učinili (ili nam je učinjeno) čudo...možemo misliti štoo god hoćemo..ali dovoljno je da u jednoj stvari ne funkcioniramo i da nam to pokvari cijelu sliku naše duše

što mi vrijedi ako sam milosrdna, načitana, osjećajna, požrtvovna il neznam što... ako recimo hodam svijetom i namećem svoje mišljenje,ili sam posesivna ili škrta ili pohlepna ili bilo šta

sve dok god nismo u svijetu potpuno u skladu i dok nestanu situacije koje nas izbacuju olako iz takta mislim da ne možemo misliti za sebe da smo postigli ili dostigli išta

svaki ljubomorni ispad,svaka zavist,mržnja, ljutnja, pohlepa, pohota nam kazuje da smo na duhovnom putu daleko od onoga kakvim bi voljeli vidjeti ljude oko sebe..i iako možemo uvijek naći opravdanje u sebi za takve postupke...moramo biti svjesno toga...da nismo svoje pute izravnali

badava nam samozavaravanje, i badava nas tješi osjećaj da smo duhovno uzrasli...kad nas izdaju takve situacije,krizne situacije u kojima u biti pokazujemo gdje i na čemu trebamo raditi

post je bio pisan iz malo drugačije namjere...no eto odveo me tu kud jest...u razmišljanje o tome kako poravnati svoje puteve i o tome kako to dovesti u red

05.01.2008. u 14:43 • 10 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 03.01.2008.

download duhovne literature i to free!!!

evo link gdje ima zaista izuzetno dobrih knjiga i sve što je potrebno..da kliknete na link...pregledate što ima i ako vam se što svidi..kliknete na taj naslov i opet kliknete na link i skidanje te knjige će početi na vaš kompjuter
(dole pri kraju imate brojčane oznake stranica sa literaturom tako da ne mislite da su samo ove knjige koje odmah vidite...ima otprilike stotinjak knjiga,pa malo pronjuškajte)

hvala želljko

klikni yes

03.01.2008. u 20:09 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>