andjel1

ponedjeljak, 12.05.2008.

teorija i praksa

bit ću vrlo kratka ;))

svo znanje o kemijsko-biološkoj strukturi vode
ne čini nas boljim plivačima ;))

stoga idem malo vježbati - plivanje
neću do zime stići puno na vaše blogove, i općenito na net
stoga lijepi pozdrav svima do hladnijih dana ;))

12.05.2008. u 21:16 • 58 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 08.05.2008.

budi čovjek

čovječe možeš li vidjeti ovu ljepotu

možeš li na tren postati svjestan svoje uloge u svemu
možeš li na tren prestati biti sebi toliko važan
razumiješ li da tvoje prljave misli truju ovu ljepotu
da može nestati za tren

na tebi je odluka
nek zvuči glupo i otrcano
ali na tebi je odluka

da slijedeći put kad naiđeš na tvrdo srce ne stisneš i ti svoje
kad ugledaš zao pogled da ne vratiš ledenim sjajem
kad netko kaže nešto ružno da ne prljaš još više
kad te netko ne voli da ne mrziš i ti njega
kad te pokuša povrijediti da mu pokažeš mudrost
kad te svi odbace da znaš da nisi sam
kad sve izgleda beznadežno - uvijek ima dalje

govorim tebi koji/koja čitaš i govorim sebi
nema pametnijih, boljih, važnijih
zar ne razumiješ čovječe

svi smo u istome

a tako malo fali da sve ovo uništimo kroz tren
potrudi se, napravi samo korak
samo korak svaki dan
prema dobru

08.05.2008. u 12:38 • 36 Komentara • Print • # • ^

utorak, 06.05.2008.

srećica

fascinira me kako neki ljudi rastu...
vjerujem da se svatko može promijeniti, postati bolji ili sigurniji
i promatram jednu osobu u svojoj blizini
strašno je senzibilna i osjetljiva
duša joj je toliko meka, nježna...
sve njeno je ogoljeno dok je još bila dijete
no da ne duljim...
gledam ju kako raste...i gledam ju kako je iz očaja i puzanja po podu
digla svoju glavicu, kako su joj oči veselije, kako misli
kako se preispituje, kako sluša i uči....
sjećam se sati i sati provedenih u razgovorima s njom...
i došlo je do zasićenja
došlo je do te granice da više nije imalo smisla ju podržavati u njenim borbama
morala je dalje sama...sve ostalo bi samo potenciralo njenu slabost
nije htjela sama...
morala sam biti gruba...i prekinuti s njom odnos i pod cijenu da se nikad više ne družimo...
jednostavno sam morala...nisam više mogla nositi njen teret

Image Hosted by ImageShack.us

sva sreća da je pametna..i da je svoju glavicu koristila svo to vrijeme...
da se preispitivala...da se čeličila...
da je počela sama hodati, trčkarati....

danas ...danas ju gledam i divim joj se...
danas ona meni daje vrlo mudre i pametne savjete
danas ona meni nosi torbe kad su mi preteške
i moram priznati da me to toliko veseli da nemam riječi

ne zbog toga što to ima ikakve veze sa mnom...
ne zbog toga što ona meni može danas pomoći...
nego zbog toga da je vidim slobodnu i jaku..
što vidim da je taj svijet kao uspon na planinu...
danas ja nekome dajem ruku da se podigne metar više..sutra netko daje meni ....
i tako rastemo...jedino tako
jer sami ne možemo

dobih jedan divan mail danas o srećici...
i želim reći veliko hvala onoj koja mi je poslala...
ona će se samo smješkati i to me raduje ;)))

hvala svim divnim ljudima, koji kad zagusti, ne pitaju tko je kriv
nego rješavaju problem
hvala ljudima koji su toliko veliki, da se mogu zapitati .."u čemu ja griješim"
hvala svim ljudima koji su toliko veliki, da dio svoje ljepote i radosti dijele s drugima

hvala svima koji rastu zajedno sa mnom

06.05.2008. u 15:44 • 17 Komentara • Print • # • ^

subota, 03.05.2008.

naučila sam

naučila sam ovih dana...
meni vrlo konfuznih

naučila sam puno toga
pokušat ću podjeliti malo s vama...bar ono što mogu u riječi pretočiti

-na sitnice treba reagirati odmah ... ne odlagati
ne ih skupljati.... i nadati se da će same od sebe nestati
ako me smeta da mi netko posuđuje čekić iz garaže bez pitanja...odmah to treba reći
bez obzira da li će se ljutiti ili ne...
(mislim da ni takva osoba ne razmišlja hoćemo li se mi ljutiti)

-problemi ne nestaju, nego se gomilaju
kada pređu kritičnu masu, izvlače iz nas ono najgore

-ako nešto ne želimo, to treba jednostavno reći
bez objašnjavanja i opravdavanja ...i bez emocija

Image Hosted by ImageShack.us

-nisu sve emocije što liči na emocije...
nešto je i slabost zaogrnuta plaštem emocija
slabost nas tjera na kompromise zbog kojih se ne osjećamo dobro

-volimo za svoje nedostatke optužiti druge jer je tako lakše

lakše mi je svoju manu prepoznatu u drugome optužiti
nego se sama mjenjati ...time prolongiram proces...odgađam suočavanje sa sobom
pa čak je lakše i tražiti krivicu u sebi, ali na pogrešnom mjestu...
jer je to "moralno" opravdana krivica i kao takva prolazi ..tj nema negativnu konotaciju

ovo mi se čini kao nimalo mudro ogoljavanje ....no neće proći bez suočavanja sa činjenicama ... rofl

naučila sam da se čovjek ne voli suočiti sa svojim pogreškama,
jer u svijesti razmišljamo na način da su pogreške = loše
dakle ako priznam sebi svoje pogreške, neminovno se svrstavam u grupu loših....

a to je netočno

jer imam pravo pogriješiti i ne biti loša zbog toga...

loše bi bilo kad bih bila svjesna pogreške i dalje je odlučivala činiti
ako griješim..nisam loša....nego samo griješim
nije kraj svijeta ako griješim
nije kraj svijeta ako postajem svjesna da ne činim ono što bih trebala
nije kraj svijeta ako ne vratim svaku uslugu

kao što je meni ugodno kad nekome pomognem, tako je ugodno i drugima što pomažu meni
i ne moram se odmah odužiti za uslugu
mogu je jednostavno prihvatiti i to je to

još sam koješta naučila ovih dana (veliko hvala svim ljudima koji su ovih dana sudjelovali u mojim monolozima nut ...ali moraju priznati da sam slušala i bila dobra zubo )

najvažnija misao mi se sakrila ...a tako mi je sjela ... smijeh

no sva sreća što imam oko sebe ljude kojima memorija još uvijek ne treba defragmentaciju, i što znaju gdje šta stoji zubo ..pa ću pitat ..što sam ja to jučer tako mudro zaključila i shvatila rofl

Image Hosted by ImageShack.us

ps. ovo se zove konfuzan blog zubo
jelte...

03.05.2008. u 23:58 • 20 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>