www.andjel.com https://blog.dnevnik.hr/andjel1

nedjelja, 30.03.2008.

maske koje guše

tko smo mi zapravo???
gledam malo po blogovima (pod pretpostavkom da ljudi na blogu pišu uglavnom o onome što ih najviše zanima) i "njušim" duše, strahove, promišljanja, borbe, laži, ograničenja.....
i ok...to je normalno...
ljudi se nose sa sobom kako najbolje znaju...
kako su naučili...
dakle u osnovi svega, je bila potreba za prihvaćanjem, ljubavi
netko ju je dobio plakanjem, netko osmjesima, netko agresijom, netko bolešću...
kao maleni...smo "njušili" na koji način naši roditelji funkcioniraju, i tome smo se prilagođavali da bi dobili ono što želimo...
a to je potreba za pažnjom, bliskošću

i tako...odrastamo sa obrascem ponašanja koji funkcionira...
u tom našem malom svijetu...
no vidici se šire i upoznajemo nove ljude, nove naravi, nove reakcije na
naše postupke...

a mi...ne bi li dobili tu pažnju, ne bi li naišli na odobravanje okoline, bez promišljanja o našoj stvarnoj vrijednosti...glumimo ono što mislimo da će polučiti najbolje rezultate
glumimo život....
tako imamo masku za posao, masku za partnera, masku za djete, masku za susjede, masku za prijatelje ...masku za ovo, masku za ono ..
samo ih izvlačimo iz rukava...
i radnja postaje automatska, ni ne primjećujemo dok to činimo

no zraka je sve manje..sve manje je perioda dok smo samo svoji i dišemo punim plućima, a sve više treninga pod zagušljivom maskom

i ostaje pitanje...postajemo i mi ta maska ...ili ipak nešto ima ispod te maske..??
da li to nešto ima svoj oblik...ili se od tolikog skirvanja pretvorilo u bezličnu masu??

Image Hosted by ImageShack.us



mislimo da nekog varamo...da smo uspjeli prodati nekome priču ..
i što ako jesmo?
mislimo li da smo "mudriji", "spospobniji", " manipulativniji" ??
mislimo li da smo uspjeli druge navući na naš jeftin trik zavaravanja??
ok jesmo ....i ???
ljudi naivno vjeruju ...očekujući istinu ...
a dobiju laž i masku...

i ono što želim reći svim ovim...je da je potrebno shvatiti...da laganjem drugih...samo sebe stavljamo u manje vrijedan položaj, koliko god netko mislio da je uspio zavarati druge...
jer time dajemo do znanja toj drugoj osobi/osobama da ne možemo pred njima biti ono što jesmo, da takvi nismo dobri za njih,nego glumimo da bi dobili njihovo odobravanje, prihvaćanje
sami sebe lažemo da bi njih lagali, ne bi li dobili trunku prihvaćanja koje nam tako očajnički nedostaje...

onog trena kad ćemo shvatiti da možemo reći/živjeti istinu bez obzira bili prihvaćeni ili ne, kad ćemo naći "sredinu" u sebi i ne osjećati se ugroženima, bit ćemo slobodni

i vraćamo se na početak pitanja...tko smo to mi..gdje je ta sredina??


Image Hosted by ImageShack.us




ja tu prepoznajem Boga i osnovnu zapovjed da Njega stavimo na prvo mjesto ...
jer ako se otklonim od obožavanja drugih, sebe, bilo kakvih devijacija istine, i prihvatim Njega kao osnovu,sredinu...tek tada ću puna srca i istinito moći uživati u tuđem društvu, ne opterećena time što misle drugi a opet mirne i čiste savjesti

ne treba se bojati osude drugih ljudi...jer jedino tako možemo zaista raditi na sebi, jedino tako možemo prepoznati negativnosti i pretvarati ih u pozitivnosti
naša osobnost, duša, duh nije ugrožena tuđim neprihvaćanjem...samo uči na taj način, ništa više ...
zahvalimo se za svaku kritiku upućenu nama, i razmislimo o tome...
tko zna....što sve možemo naći ;))



30.03.2008. u 15:57 • 17 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>