u subotu me uvijek zaskoči
bakin glas koji diktira
modu i red koji bi ona
rado pojasnila drugima
sjedim
s noge na nogu se
krećem na jednom mjestu
ruke mi drhte
ne mogu joj upasti u riječ
dok zaneseno govori
jednostavno mi se neda
pa čekam
gledam na sat
kako se kazaljke okreću
i jure
strmoglavljuju se
utapam se u toj vječnosti
ništa mi ne fali
toplo je
bit će skoro i koji fix
s njenim čarobnim tabletama
protiv glavobolje
a mene u zadnje vrijeme
rado boli sve
na trenutak
ili dva
i bezvoljno se budim
i hrlim k ladicama
gdje
je
gdje
je
gospodin spas
baš bi mi trebao
još i kod bake moram
svratiti
na tren
samo na tren

velike djevojke znaju što rade
kako namjestiti svoje ruke oko tuđih
kako se ljubiti i osvajati petra pana
tu zaklapamo oči
moje nevjere i ja
ako me analitično pogledaš
vidjet ćeš da
sam izgubljeni odraz
ako sam uopće i to
jer kad se podijele rečenice i uloge
ostanem s tim što se ima
pa se poput amebe
okačim na pljesak
jer još je tonu toga
što se treba sortirati
po arhivi
recimo sigurno je da
ovu tonu sjaja u očima
ni najambiciozniji
pjesnici neće moći
poreči

nemojte spavati ljudi
kako snivati pod ovim razdjevičenim nebom
krvari krvari
zvijezdama
ne zaklapajte oči
gledajte
gledajte tu bol i ljepotu
tako se raspada i naša duša
još jedan okret
još jedan novi dan
a onda opet
tumarajmo
mrakom
sudarajmo se i gorimo

sa mnom je jedino sigurno
da ću te razočarati
u velikoj knjizi ophođenja s ljubavi
velikim je slovima zapisano
Lo tu lekciju neće naučiti
kao neko opravdanje
svakog mi dana padne na um
pa se zaigram
i kad dotaknem snove
sve se raskomada u mozaik
a kao mala sam zbilja voljela...

a u što ćeš ti vjerovati
kad ti ja odem
kad ponovno zalupim vratima
ne znam i ne želim ti objašnjavati
moja je vjera otišla s šerpama u planine
možeš se smijati
mojim navodnim trikovima
ali ja sam naučila letjeti
iako kad se uvučem u sebe
to je slika koja oduševljava
poput malene ježice sam
bockam bockam
nemam pojma
što očekuješ od mene
ali upozorenja su uvijek
jasnija onima
koji ih i pročitaju
prije upotrebe
dobro dobro
protresti

ustajem iz pregrijanog kreveta
na um mi pada sinoćnja potreba
za ekstra dozom grijanja
zbog koje sam opičila grijanje
na maksimum
pa nasložila
dva popluna
dvije deke
i jednu debeljucu deku
koja vrijedi najmanje pet ošišanih ovci
pa sam se smijala čarapama
i debeloj trenirci
usput sam povraćala na suho
ljude i njihova sranja
nisam se poljuljala u uvjerenju
da je ovo samo zamah pred jutro
sutra valja
danas valja (sada već preciznije)
ispeći jedan dobar kolač
poljubiti majku
ocu ići po cigarete
baki uputiti par ljubaznih riječi
ah
eh
uh
jebeš subotu i njene porive

proći će uskoro
znojnim hladnim dlanovima pomićem kosu
hoće
proći će
iskoprcat će se poput ribe iz tvojih žila
sigurno će to biti u jednom od ovih dana
a onda
onda ćeš im opsovati sve po spisku
obući ćeš najbolje noge koje skrivaš
u trapericama
malo zanjihati bokovima
i isprsiti se
poput ponosne vlasnice
dobitnice na natječaju za
najuspješnijeg luzera godine
i već sam ti rekla
vino i literatura
one će te opet prigrliti
nećeš ti i ovu zimu prezimiti samo tako
sama i ogoljena


...
lažeš
...

( nije posvećeno internetskim ljubavima )
( one plivaju uzvodno )
( ja plivam nizvodno )


ne vjerujem ti
ni trunčicu ti ne vjerujem
dajmo ajmo
sve uloge na okrugli stol
ja ću i dalje vjerovat
da si se zajebo
da se varaš
da se nudiš preko akcije
al jebe se meni
ja kad zaklopim oči
pripadam samo sebi

o jučer više nemam riječi
koje se podređuju mom sjećanju
osim da sam bila lijepa
i da sam se opustila
biti svoja
pred tvojim sudom
sve se okamenilo što se
nekad rađalo kao
trauma
i komad se grada
ugradio u mene
dok smo se
vozili tramvajem
iz mog hira
a onda
si me strpao u auto
i odveo kući
strašno
strašno
mi se vrtilo
krišom sam bacila
novine u smeće

još osjećam posljednice
jučerašnje gozbe za nerve
pitao me da li mi je dosadan
da li baš želim sjediti ovdje
s njim
a onda mi je pao šal
tri puta na pod
pa jakna
pa torba
sve je to dizao
dok sam ga gledala iz drugog
kuta
palo mi je na pamet
kako je sve to
lijep razvoj događaja
u kojem nisam poražena

još neskladno hodam
nakon jučerašnjeg ogleda s prošlosti
što se naziva samo uzlet strasti
jučer smo se napili
smijali
nekako tapkali na mjestu
kad mi je predložio da se vratim
tamo negdje
gdje sam nekad
pripadala
dugo
dugo
sam u krevetu
razmišljala o tome
dok me nije
srezala bol
i vrtoglavica
onda sam usnula
i malo plakala
samo zbog sebe

u trenutku dok u dušu
sipaš svoje vrijeme
promatram šumu
djecu što se penju drvećem
a mrak se spušta poput
pokrivača na našu krhku volju
ona je sada prepuštena
valovima i vjetru
da bude slobodna

kad potonu suvišne riječi
evo ja vadim
samo pregršt malih
uobličenih misli
jer ti me tako dobro poznaješ
bojim se
da bih te mogla voljeti
više no što
bi ti to mogao
željeti

danas kad idem
očima u prošlost
otplatiti se
osjećam te jače no ikad
u svojim koljenima
tamo ti zveckaš poput zvončića
i vodiš me preko
jezera u kojem
na dnu
skriva se
od pogleda
naša
ljubav
ne bojim se poraza
u mene vjeruješ
ti

kad šapneš moje tajno ime
svi se valovi podignu
a moja kosa postane duga
u kojoj rastu čarobni dodiri
na kraju ovog poglavlja
moramo se dobro zaključati
da kad netko pokuca
pomisli
da nas nema
tu

u žurbi s nogu
jedem bananu
koju ne volim
od kad tebe znam
svijet se obrusio na moj želudac
i sve što pojedem je
komad tvoje blizine
začinjen s glazbom
i onda se leptiri podignu
i zatrepere krilima
a ja se prepuštam

možda je moglo bolje
utvaram si
možda sam ti mogla još malo
skrivati sklonost
kao što se dječaci i djevojčice
skrivaju jedni od drugih
dok se ne probude snjegovi
ali onda
čini se
da bi mi se raspuklo srce
da bi ostala
samo sjena
probuđenih sjećanja
a ti
ti bi se bojao
dotaknuti me

s koljena na koljeno
premećem prste
bojim se tog zapelta koji bi mogao
krenuti krivim smjerom
u neka druga ušća
gdje ne uplovljavaju brodovi
još uvijek se ljubav
mjeri tvojim strpljenjem
samo ću na tren
pustiti svoje ruke
da se približe tvojima

za dobro jutro
još jedan jazz
dok se lijeno izvlačim iz kreveta
nisam ti zaboravila tragove
mirišem ih poput dijane
ona se slila u moj dlan

u mojim očima
u mojim maglama
naslonjene o bezdan tvoje ruke
kako da se spasi
ovo malo straha
kad me ti
u sebi miriš?

Kaliopi i ja vam mašemo :)









'' i možda nisam tako dobra kao ti, sve moje mane su vrline prošlosti, i zato ljubi, ljubi,ljubi me, ne malo, više nego sebe, iako znam da je nemoguće tako, ljubi me, kao što ne može svatko''

U tvojoj otopini ljubavi
plivam poput ribe
ti se smiješiš kao bog
sjediš na uzvisini sebe
i ljubiš
ti me ljubiš
dok se rađam
dok odbacujem ljušture
pupčane vrpce prošlosti
terete ega
ti me čekaš
na svom dlanu
i čuvaš nas
nas

Plutamo na staklenom jezeru
tvojih očiju
dva gotovo bestjelesna bića
a tvoji poljupci
oni kad se napuni sedmi sat od ponoći
zaiskre na usnama
ti si dijete dana
a ja noći
noći
noći

I držim ga čvrsto
zapetljanih korijena u mojoj kosi
izljeću snovi iz
dlanova
noću
noću sam utonula
u riječi
koje je šaptao
nebom
svijet se
sklupčao
u kamen
duboko

pile je zabavno dok se peče
govorim svojoj prijateljici Jeleni
govorim joj u mailu
udaljene smo kilometima
al ne smeta
možemo se smijati
i tugovati zajedno
riječi nas obje pogađaju
kad su onako duboke
a pošto smo danas obje
prazne
ona ona će se nekako spasiti
u šalicama kave i cigaretama
a ja
ja ću
se eto raspuknuti po pola
u ovim riječima
pa možda
možda se netko i
nasmije mrvicu
nije zabranjeno



a Jelena je ovdje :


Jelena i njeno Srebrnasto paperje

glupi
glupi
zbilja glupi okovi
bolim samu sebe
ništa u ovom danu
zasada
(a ljudi moji već je prošlo četrnaest sati utorka)
osim tmurnog betona u mojim grudima
lamaćem rukama
uzalud
smijem se
uzalud
gledam smiješne tv programe
uzalud
on me tješi
uzalud
pretvaram se
uzadlud
bože što ću danas sa sobom?
što ću?
što?

tko tko
nitko nitko
bezveze se nižem
u riječima kobasicama
tuga se naslonila
oko mog vrata
i sad se kreveljimo
u minimalističkim tekstovima
o postojanju
to je sve

skrivam se u velikoj šalici
i čekam da me
ispije bog snova
sigurno
sigurno će me
poslati
u tvoje sne

kuglamo se s suncem
pazi opeći će te
vičem vičem
i skakućem
smijemo se
ništa što se vidi nije
žuto
no svijet je ionako
zauzet svojim mislima

prva

ma ni magle nisu što su bile
samo se na trenutak uvuku
u dušu i prikriju ogledalo kojim te gledam
svi se komešaju
kao da je zatvorenje najbolje scene u gradu
a na daskama
ispijam sve što sam izrodila
radničkim rukama
i dalje sam na
istom putu


druga

u biti ljeto s vodenjakom
nije ništa drugačije od onog tvog
kojeg si sanjao kao dječak
samo se tu nižu neke druge poveznice
plave kantice u pijesku
su sada samo kape na
snješku
zima će zamagliti
tvoje sjećanje na
ono
u što sam te mogla
voditi
...
pivo u novoj kavani
bez cigareta
to ima sasvim
malo
malo
smisla
ali to više nije tvoja
i moja
veza
...
konekšn
dropt



treća



hladno je ruke pružam radijatoru
prazno je srce isprevrćem na dlanovima
jesen je zima će skoro
i skoro će netko nekome
ponovno zadrhtati u krvi
negdje sam se
u nekome
i ja pogubila

Ja znam tko sam ja, a...

Ne znam više kako započeti pisati, ovako sebi za dušu, jer sam prekrcata emocijama.
To bi kao trebalo biti pozitivno, da, ako osoba nije ja.
Kad sam prepuna odvratna sam, kad sam prazna odvratna sam.
Pa bježim, to mi je omiljena igra,skrivam se.
Mučno mi je, ovaj dan, njegova pažnja i istovremena daljina,
ma hajde mogao si bar biti u susjednoj državi, nego ti ode u Švedsku, jebala te Švedska...
Vodenjak i Vodenjak, ti moja perverzija i poezija, sve na P.
Nekad me radovala tvoja iznimna inteligencija, i to što tamo u nekoj gimnaziji predaješ i što si izdao toliko knjiga, za koliko bih ja ubila nekoga, makar više sebe...shit.

Kaos me pali, uvijek me palio.
Oni koji misle da ne mogu voljeti, možda su u pravu.

Sad sam ti poslala mail, maloprije, lijep je i ponosna sam, reći ćeš da nemam puno gramatičkih grešaka, i kako rastem, kako nisam više ona ''klinka'', a ja ću ti opet odgovoriti odi u kurac, pederčino, na toj smo mi razini, ti i ja.
Golden shower si ti. Prejebeno dalek. I sad se nosi. Jebala te kuća u Slavoniji.
Od kud volja za time? Neka mi oproste moji prijatelji iz Slavonije, al di ćeš kupovat kuću pun kurac dalje od mene, a onda bi ti da ti dolazim u krevet i da ti kuham ručak, pa da možeš koji put kleknut na koljena i dobro mi oblizati pičku?!

To je tvoja želja, dugo i detaljno me istražiti, a onda ćeš me učiti poeziji,onda ću pisati najbolje stihove(kad me ti naučiš) znaš da imam pravo, ponavljaš...

A znam da imaš pravo s tobom bi preživjela pjesnikinja, njoj bi ti odgovarao, jebati se, vrištati i histerizirati, a onda te moliti da me zagrliš, takva je ona, puna sebe i tako prazna sebe...

Ali vidiš sad kad je on tu, moja divota,moj Strijelac i on je jebote iz Slavonije, malo je mlađi od tebe, par godina,ček da odguglam koje si tu uopće godište, aha xx, on je xx,tri fucking godine razlike, moja ljubav koju bih trebala na koljenima moliti da mi oprosti, da mi jebote oprosti što sam takva kakva jesam.

On je tako dobar i pažljiv, i grije mi ruke, i ljubi me, i dodiruje mi kosu, i noću me stisne kraj sebe, čvrsto, a onda nestane vlakom, daleko, opet daleko, jebala vas daljina...oboje ćete mi biti u Slavoniji, ravnici našoj, dva moja oka.
Dvije moje muke,težine,ali i sreće moje.
Koja sam ja glupača, teško mi je s vama, ali bez vas bih bila dva metra pod zemljom, hranite me, hranite nas, vaše dvije D u jednom tijelu.

I sad mi preostaje treće oko, ono što se ne vidi, a klija između vas dvoje, oko koje me danas nazvalo xx, Lav moj, jao jebem ti, blizu ste svi... on je najstariji i po srcu i po godinama od vas dvoje...ali najbliži po gradu, tu je sa mnom, je tu.

A guram ga od sebe, moja bolest, moj tumor, moj uvijek pogrešan izbor.
Čupam ga, vadim, a stvori se uvijek poput korova, moj umjetnik, moj kipar ljubljeni...malo moje nevaljalo...

Što nemaš ne može ti nedostajati!

Sad sam u nekoj fazi kad je On tu, i drugi On.
Jedan na Jedan.
Drugi, daleko od onog Prvog.
Koji je umrtvio jednu ja.
Oboje znaju za onog Drugog.
Pa ni Jednog još ne ljubim.
Jedan je moja perverzija i poezija.
Drugi je ljubav, dom, mir.
Drugi i Prvi, nikad Jedan.
To isto malo boli.
Pjesnikinja je uvijek gladna.

U mojoj su sobi svi pogubljeni.
Svi duhovi samo nesmetano kruže oko moje glave.
Bockaju me u leđa, znam to, vidim ih, uvijek ih vidim, i kad se smijem.
Nitko ne bi trebao plaćati cijenu koju ja plaćam.
Gušenje i ritanje i u podne, i u večer i u bilo koje doba dana.
Jedino, jedino što od svega imam, je ovo, ovo što je čisto bespotrebna slika, čak ni njena težina nije izražena. Samo puste riječi, nečija i ničija sudbina u trenutku.
A sat otkucava minute, zurim u njeg, i nema pitanja, samo tok misli, samo slova, samo bol na bol, nanosi, nitko, nitko mi nije učinio ništa, sve sam sama odradila, sve sam sama ogrnula na sebe, i eto, zato danas, sada, ovo, ovo, ovo ništa, osim sobe i mene.
Tako nekako ćemo i skončati.

Ponekad bih voljela da sam poput nje, božanstveno lijepa i nježna, da mogu slušati satima, i dati mnogo, a umjesto toga, ovo moje lice kao da se ruga duši, zar si ikada mislila da ćeš dobiti nešto više, kad u tebi, u tebi je sve ono, svi oni dani...
I brišem suhe i nevidljive suze, na čovjeku jedino što ima nekog izgleda opstati je fasada, jer nitko se nit ne trudi skidati je...moramo ostati takve, pognute glave dodirujem svoju ranu...uvijek, za nas će uvijek biti kasno.
Digni se, moramo, moramo dalje.

Koliko žena poput mene može biti očajno i grubo na riječima iz istog razloga?!
Još uvijek nisam do kraja otkrila količinu koja može isteči mojim perom,
zapravo kažnjavam samu sebe koristeći uvijek jedne te iste izraze,
koji su samo pobačaj pravih stvari...
Više se ne osjećam dobro, u ovoj koži, ovom stanju koje me obgrljava.
Bože treba mi samo malo, malo nečije vjere, u mene.

I ponadala sam se na trenutak, na jedan divan trenutak, da bi...
A zapravo sam jako ljuta na sebe, jer se ne slušam, a znamo mi jako dobro kamo to vodi.
Glavobolja, još jedna od onih olakšavajućih okolnosti u ovom danu, kad je jedino što vrijedi, biti sama sa sobom. Opet se odvija jedna te ista priča, već mjesecima, odbijam ljude, odbijam prijatelje, odbijam govoriti pred njima.
Odbijam sve kao što izdavačke kuće odbijaju pisce.
Danas mi se čine lude stvari, osjećam kako sve više gubim svoje meso, kilogram po kilogram...sve odlazi nekamo, nekamo, nekamo, nitko to mjesto još nije otkrio...

Uvijek će u meni ostati ta pjesma ta oslikana verzija mene
u riječima, riječima, riječima...


Jer tako je duboko u meni ta osoba kojoj ne znam ime, godine, samo znam da sam je izgubila, izgubila prije svog rođenja, i tražim, tražim joj trag, miris, tražim joj lice i kosti, tražim njene mane, vrline, njene usne, i kretnje.
A onda me zarobe ovi dani, i ja jurim, jurim nedohvatno, odbijajući druge, druge, druge, nudeći im samo trenutak, i sama sam, sama sam dugo, več čitavu vječnost, ni Bog mi neće oprostiti tu samoću i tu bol, to nedostajanje, tu prazninu koju nitko drugi ne može napuniti...
Oprosti mi ti taj, iz pjesme, moje i tvoje, tebe kojeg čekam, i kojeg ću na usnama i dalje nositi, kao što se nosi pečat jedne sudbine.
U zvjedzdama, u nebu, u moru, u valu, u kamenu, u šumi, u trncima, u knjigama, tebe ću, tebe ću u sebe pokopati!

Kažu mi da viđaju te često
kao senka kako žuriš gradom
Kažu mi da sakrivaš se vešto
od pogleda što te prate kradom
Kažu mi da čudna si kad šutiš
i da s malo reči mnogo pitaš
Kažu mi da povratak moj slutiš
i da stara pisma opet čitaš

Kažu mi da još si uvek sama
a mnoga su proleća za nama
a mnoge su jeseni za nama
Kažu mi da još si uvek sama


Kažu mi da dugo svetla gore
kada noću kraj prozora ti stojiš
Kažu mi da koraka se bojiš
i da gledaš zvezde sve do zore

Kažu mi da još si uvek sama
a mnoga su proleća za nama
a mnoge su jeseni za nama
Kažu mi da još si uvek sama

I čekam nešto noćas, nečiji glas, nečiju ruku, koju ne zaslužujem,
a tako je prokleto mirno, oko mene glazba koju puštam, mirimo se s ovim što je tu.
A tu je tako malo ponekad. Tako nedostatno za život, za pisanje, za biti ja.
I onda, kad se preokrenem opet, kao da znam, uistinu znam, to je moje breme, zbog riječi koje žive, koje rastu u meni, a koje govorim na glas, protiv sebe, protiv nas...
Nedjelja je gusta i obeshrabrujuća, u njoj ostaje, samo ostaje ovaj trenutak u kojem slomila sam mostove od sna.
Umjetnost pobijeđuje smrtnike.

moji su drugovi uvijek bili fer
bila sam im seksi
draga
pričala priče
glupirala se
bilo je nešto muško u meni
što su poštovali
u suknji
pili smo
rakije vina pive
pila sam
više od njih
i duže sam stajala na nogama
nisu me željeli
za ženu
nit ljubavnicu
makar bi me tamo
u wc-u
rado hvatali za sise
ali na kraju
moja ih sujeta
strefi posred čela
i grlili bi me
poput male ptice
i krpali bi
krpali rupe
nepopravljive

a jesam
volio sam te
baš sam se furao na tebe
bila si mi napeta
imala si zgodne farmerice
i cice su ti bile ko lubenice
mlačna curka
uvijek za
dobra guza
par kila viška
radiš u baumaxu
na crno švercaš cigarete
volio sam te zbog cigareta
zbog crnih noktiju
nisi se držala ko dama
i šamar si znala oprostit
a kako pečeš jetreca s češnjakom
to je
to je
bilo delikatesno
ali vidiš
došla je i ona
s bezmasnim kostima
nula u grudnjaku
ravna ko štanga
s masnom kosom
ali ona fura pivu
u moj skućen krevet
i režije mi plaća
kad potrošim svoje u kladi
i kod nje je uvijek
pečenka
jebote shvaćaš li ljubavi
ona peče pravo meso?

na tašte
brkati susjed jebe mater svojoj kćeri
viče joj šamarom
razbija zidove
pravim se da ništa ne čujem
o kako slike rastu i rastu i guraju nas naprijed
ovom asfaltiranom cestom
kondom pored smeća
danas se u žurbi
siromasi jebu s nogu
ko još ima vremena
izbaciš dijete kroz utrobu
u povojima
i sjedneš za mašinu
s jednom sisom hraniš
s drugom lupaš enter
samo da se svi namire
šef pogotovo
jer kako ćeš prehraniti dijete
a i muž se šakama odmara
na tvojim butinama
i gdje stigne
pozdravlja me
s podebljim usnicama
gloriju drži pod rukom
kao sve je okej
bila je baš na plastičnoj operaciji
al nije dobro uspjela
vidim bleneton na majci
novčanik joj nagruvan karticama
de ženo daj što daš
sve dam samo da prodam
nije tako strašno
zbilja nije
kad se ona tako dobro hvali

runda za šankom
sa svima vama dragi moji prijatelji
uzet ću ako mi date
vaše knjige
potpise
bombonjere
ruže
il bilo koji oblik strasti
ma i na pogreb ću vam doći
s cipelama na visoku petu
stat ću vam na kičmu
za vas prijatelji sve
i riječi
o njih ću s posebnim žarom
utisnuti u vaša rebarca
i kliznuti ću vam u zagrljaj
i maziti se s vašim umom
posvetiti se vašim pričama
i dati vam krila
ljubiti se s vama kao s nježnim pilićima
i krenut ću naopačke kući
pritom razbiti još koji puta glavu
poderati najlonke
a onda taxi ekspres
ne ulazim u stanove bez pedigrea
pogrešan ti je to braco moj
sinonim za ljubav
samo namigujem
i palim
dajem svoje noge za
koju dobru sliku
ugriz za jedan dobar šut
i onda tuširanje
žestoko jebanje
za ljubav u jednini ti si
ti si djevojka
za

noćas smo se svi nagruvali u moje misli
ni ti ni ti ni ti ni ti ni ti
uprla bih prstom u svakog od vas da ste zbilja tu
a ne samo proizvod moje momentalne halucinacije
dakle svi vi nabrojeni
ne valjate ni pol kurca
jer me nemate
jer me nemate kao što ja imam vas
boli me
vi ne razumijete bol koja se rađa
u ženi koja ima koja ima
a koja ne pripada
vi ne znate tu rupu u njoj koja ju sama guta
jer vaša ljubav
samo je hladi
ne grije
poluinvalid
što je to do koje to granice ide
glada sam
okrećem se prema vama
vi širite ruke i grbava koljena slomljena nogometom
ja hrlim ko majka da vas zagrlim
na trenutak mi poraste ego
a onda onda
što je u vama da me ne možete imati
gurate se preko reda
za sisu iz koje ćete piti
toplo i ukusno mlijeko
a ja dajem i dajem i dajem
i žmirim na bol
vrištim u svojoj utrobi
moja pička vrišti u sebe
klitoris se uvukao
mir je na vašim sitim ustima zavladao
gladna sam
ja sam još uvijek tako gladna
pomračenog uma
odvajam vas od sebe
režem duboku ranu
sisam svoju krv
valjda
valjda će me to
jedino
jedino
spasiti

neće on doći
nema petlje
ma znam da neće
oni ne dolaze
sveto trojstvo nema snage
za razbiti moje okove
moje ucviljene dane
moja pretvaranja da sam dobro
moje bolne točke
kako bi ijedan od njih
imao vremena
zapravo
otići sa mnom na moj
operativni zahvat
zbog kojeg danima trusim
rakijetinu
od koje sam već postala modra
nema tog trojstva
niti će ijedan iz njega iskoračiti
pa mi već jednom
zbilja oblizati pičku
ili izgrsti nožne prste
samo se mole
mole svojim kurčevima
za
visokim orgazmima

raštimati dosadu
koju olako toče
konobari
tako profinjenim koracima
poput uvrnutih balerina
baletna izvedba
za pijanog mrtvaca
koji se reanimira s
dva tri pelinkovca
pa škropec da pročisti naslage
šlanja
promatram širo otvorenih očiju
tko je gore s neba
uputio prstima
na ovog bezumnika
jadna li mu majka
srećom pa to nije doživjela
kao dijete
sjećam se baba pred crkvom
koje bi tako nešto rekle
dok su me još navlačile
velike drvene klupe
i klecala za uha
zato danas valjda čim dotaknem kožu
ostane trag
sve je to isprao onaj gore čovjek
što drži propovjed
jer on kaže kad je amen
smijem se
duboko gledam u
izgužvanog smrdljivog
stranca
i u njemu
kako li samo vrije
govori vjerodostojan
gospodin amen

naslonjena o separe
sjedim
pomalo ušlagirana od
tableta protiv bolova
vrlo jeftino oruđe za rovanje po gubicima
s par piva u kompletu
vrlo je lako onda
oprati ruke pa se
izjebati s nogu
u wc-u
slušajući kako
neki stranac
u pisoar sprema
zlatni tuš
o kako bih bože
trebala samo jedan dobar
dobar mlaz
na usnama

krv je pronašla raspust
i bole me sise
te nikad napunjene mliječne lopte
u očekivanju smo
vrlo spretnog jezika
s dodatkom nježnih zuba
pa nek se i među njih
zavuče komad toplog mesa

ma nabijem te na kurac
tako se svakodnevno slijevaju dobro-jutarnje šale
iz mog kvarta
doduše moje je dobro jutro svakodnevno oko podneva
i kradem bogu dane
ako ne i obitelji
svi se složno trudimo razumijeti moj čin
jedinice
koja nema posao
još uvijek stežem fige u džepovima
ni azra mi više ne paše
kao u danima dok sam bila mlađa
sad se sve to čini
prepuno jebačine bez kondoma
pitam se što bi na to rekla
moja draga ginekologinja
kod koje nisam bila
jer se jebem bez kurca
stoički to podnosim
ne pitajte jel boli
ima razno raznih načina
drkanja
što vode u nebesa
još ako je pritom iznad glave
slika marije djevice
da pojača dojam
pitam se koliko bi krunica izmolila
moja super pobožna susjeda
i tako mi opet dođe
da popušim jednu
i nabacim drkicu
večer je bisernog sjaja



Sam svoj majstor

Odjednom ti dođe da baciš bocu
s prokletim alkoholom
i razbiješ vrata
pogurneš zid dublje u zid
rasturiš vlastite očnjake
zabiješ si nokte u zapešća
potrgaš trideset i jednu drvenu olovku
po pola
zubima zagrizeš tanjur
a onda se umoriš
i žestoko se isplaćeš
na podu
i ne vidiš
više ništa
ni ovaj dan
ni razloge
ni jedan jedini razlog
zašto?

odlaze nam oni
koji su nam davali još mrvu snage
za zajedničke snove
oni što su bili na istim krvavim cestama
od riječi otežani
pa ipak zovem ih još po imenu
i po nadi
još uvijek im mirišem trag
i dodirujem njihova smrtišta
tako su gola i pusta
i sama se ogledam
u toj pustoši
i pitam se
nije li svijet
još jednom
poslao neke mrtve gitare
da nas sve isprate
prema zadnjim bitkama
ali ne odlazim još
ne ovako sama
i ne ovako ranjena
još ih čekam
kao živu pjesmu
žilavu i pupčanu
stegnutu u
uspravni hod

kad se opijem dovoljno
s par ibrufena kad poletim u zrak
njišu se i krovovi
pa se sjetim poezije u kojoj su pijani brodovi
visoko na nebu
i skoro mi se čini
da i ja jednog vidim
oštromna i prepuštena
svojim oštricama
da me zarezuju
po potrebi i smjeru
koliko bi se moglo mesa otkinuti
da kostur uspravno hoda
rado bih opet imala
i dječačke sise
rebra po kojima bi se moglo svirati prstima
budi gotova
budi gotova
viče mi ova zamagljenost pred očima
što bi ti još mogla vidjeti
a što nisu vidjeli
muškarci u suknjama
s malim i debelim kurčevima
što pametuju nadobudnim djevojkama
ja sam kralj i ekipa za očevid
filmske fore
izlizane parole
tona teške maskare na očne žilice
samo da se ne vidi uvod
kontrauvod
i razvodnjena želja
jebanja s mladim
mirišljavim mesom
mršavim
punašnim
sve je slatko
sve je hrskavo i mljacasto
u bilo koji dan
bilo koje večeri
samo se dobro operi
vodom i sapunom
da te mogu mirisati
i tvoj ženski miris ispod pazuha
i miris tvoje vagine
( ti stariji govore prostijim i jasnijim jezikom ulice
njima se to ne zamjera, kao kad ja kažem pička
jer ja sam žena )
sve se tako jasno svodi
na pičku
kruh i vino
opet sam poletjela do prvog zavoja
i onda
stumbane glave
al bit će toga još
kažem vam
dadada

tako nam je dobro i jasno
zaključati jezike
isprevrtati još dijelomice
očne zdjelice
da ne bi slučajno ispale koje suze
već sutra će sve biti razjašnjeno
članak
dva
znanstvenim eksperimentom
dovdeni do skoka u nepoznato
ma što je to za tebe
za ovu razrijeđenu atmosferu
rado bih malo kave
a i biber bi dobro došao
daj mi sve što ne očekujem
ma učini nešto
ali nas istrgaj
možeš li
nešto
što bi ovu pjesmu preokrenulo
prerezalo smjer
samo papiri ovako lete
kako lete tvoje godine
jadrolinija je daleko
bože kako daleko
da pođem ispočetka
zadarskim orguljama
možda
tamo pronađem
tvoj šal
jebem ti i šal i sreću
i strpljenje
ništa od tebe
zbilja ništa

on me zove lolitom
a već sam davno zašla u dvadesete
ruga se mojim sisama
kako su dobre
s njih bi se dalo
na njima bi se dalo
spavati i rađati ispočetka
malo me nervira
al mi i godi
sve što bi mi radio
ispod trbuha i na njemu
zasigurno bi se i
partija šaha mogla
kažem mogla
odigrati
al ćemo i to zaboraviti
sutra ću se naložiti
na nekog plavookog
poznavajući
ove svoje partijanerice
unutrašnje

priznajem bilo bi lako lagati
pa reć
da mi nije drag
je,je,je i točka
sviđa mi se kako mi ljubi kosu
i oke kako mi gleda
sve što sad pišem ima veze s tom djevojčicom
( koja se zatelebala u njega )
koja opet udara u moje čelo
alo, alo, alo probudi se
oću van
oću van
i šta ću ja sad?
pitam se
ozbiljno
( vi uopće ne kužite, koliko je ovo ozbiljna stvar )
( opet ode u kurac moje pisanje na neko vrijeme )
( mrzim kad se tako pojavi, dok ju ne zovem)
( ne opet ću bit patetična )
( molim vas da me ubijete klikom miša )
( ili da me barem prikujete određeno vrijeme za delete )
( opet liže prste, samo neeeeee tipkovnicu pederu mali !!! )

hopsamo uz ritmove
on tamo negdje daleko
ja sama s čašom u ruci
sve se vrti
pivo i cigarete te komad neba
lsd se ne mjeri
s njegovim riječima
bajka
koju savršeno precizna
ubijačica snova
mora iznijeti na kirurški stol
sjećaš li se Dani
da smo jednom i mi bile
djevičanski čiste
sad vidi ove
riječima
umrljane dlanove

ima zbilja čudne oči
jezersko zelene
i kad me gleda
držim se čvrsto za svoju ruku
da ne upadnem slučajno
vrškom svoga nosa
u to carstvo
gdje nema redoslijeda
ni mira



/gospodine razume evo ti moja ruka
vodi me brzo, brzo, brže/

/ kukuruzi se njišu, kukuruzi se njišu, sunce krije lice
grudi tvoje dišu, grudi tvoje dišu, kose tvoje mirišu
u sutonu dana
i talasa se trava, talasa se trava, talasa se trava ustalasala
kukurzi se njišu, grudi tvoje dišu
kose tvoje mirišu i ljubav je u nama
i ljubav je u nama /




Štorija o tome kako sam zavoljela Iveka Oblekicu je fora i pomalo šašava, naravno kao i uvijek djed je odigrao važnu ulogu u tom filmu.
Valjda smo se uvijek djed i ja voljeli družiti s tim facama, pa makar i pjevajući, a kako mi je samo ona roza haljina pasala uz plave lokne, jesam, bio sam princeza, i svijet je bio moj...
Dede, hvala ti, jubim te, gdje god bio, a najviše si u mom srcu.
Lav ju, tvoj mali zvrk!

nagurajte se skupa
tako je
dobro je
moram vam nešto iskreno reći

jebe mi se
tako mi se živo jebe
što ćete vi reći o
mom životu
o mojim odlukama
o mom celulitu
ili mojim pjesmama

nemate vi pojma


ajte u pičku materinu

komad parfe torte na narančastom tanjuru
danas se hrani mjesečni ciklus
tabletama
(plivadon
neofen
voltaren)
sklupčanih nogu na parketu
guram prste u mljacastu kremu
i zamišljam kako bi bilo sada
dobro
stisnuti se
potonuti u dno
tebe

u winampu se smiješe jestivi tonovi
Ive Robića
a plave se čarape skližu po parketu moje vesele sobe
susjedi nek polude
danas sam tako soft
i topla
hoću
htjela bih se
samo malo malo
ljubiti
onako
znaš ti dobro



(aj aj aj aj aj Palomaaaaaaaaaaa
rodnom kraju ti poleti
aj aj aj aj Paloma dragu na me ti prisjeti...)

A Case of You (Joni Mitchell)




obično operem ruke
strpam knjige
olovke
blokove
u torbu
i kameru
s punjačem
novčanik
pa odem
sjednem u jedan od onih kafea
kroz prozor promatram ptice
i pijem
tako nježno
obzirno pijem
kao da će se od toga svijet zaustaviti
a sve se slijeva u mene
kroz lijevak mojih očiju

Točno tri mjeseca do mog rođendana
udišem i izdišem iste snove
još uvijek
( neću se vratiti tamo )
mi se znamo
neću ti odati zašto je to tako
čovjek se rastereti s godinama
tako i ja svoj bunt svake večeri osjećam laganijim
sada pripada jednoj djevojčici koja se inatila
već neko vrijeme koračam sigurna
ne odgovaram na pitanja koja nisu samo za mene
jer na kraju to je jedini način
kako ne raniti SEBE
( sama sam )
ni ti ni on
ne možete mi pomoći
ali volim vaš trud
to ću čuvati
čvrsto stisnuti u sebe

bilo bi lako reći
da te volim ( sva ta gluma kome bi ona mogla biti od koristi )
i lako bi bilo upustiti se
u ovu vezu
( takve sam već nizala i nizala i nizala )
ruke su ti tako tople
pune malenih kuća što rastu na tvojim dlanovima
i obiteljska toplina se
prelijeva iz tvog mirisa
a ja se na prstima okrećem
potiho
nemoj slučajno...

Sada se pitaš da li vrijedi nastaviti čitati, da li zapravo imaš snage zaroniti dublje u ovo, u svijet koji je eto nadohvat ruke, plašiš li se što bi mogao vidjeti svojim očima? Ili te uzbuđuje i sama pomisao na moje grijehe, na moje ljubavne prijestupe i na sve ono što ću ispisati kao žena koja ima snage suočiti se sa svojim umom, srcem i tijelom?
Možeš li doista shvatiti čovjeka u meni, bez spola i bez predasuda?
Kako god, za mene nema povratka, za tebe ima, jedan običan klik miša i nestajem, nestaje podsjetnik na sve što si želio, ili željela, spol je manje bitan, tvoje hoću je ovdje jednako mom, ako ostaneš.
Samo ako se usudiš ostati...

Nosim odjeću, izgledam poput stotine drugih djevojaka, i smiješim se prolaznicima, no dobro, lažem, ne izgledam baš poput svih, prije bih rekla da si se sigurno za mnom okrenuo, ako smo se sreli, a onda si se dugo zamislio i pitao, da li sam ja uopće stvarna, tako lebdeća, recimo da je to prava riječ, pravi opis mene, tko god da jesam.
Možda sjedim baš nasuprot tebe u tvom omiljenom kafiću, kako god bilo, jedno je sigurno, postojim, stvarna sam.
Na kraju krajeva kad se uvučem u tvoj um, ti postaješ ja.
Baš ja, dio mog svijeta.
Dio sebe koji skrivaš pred drugima, u kojem postaješ ona zvijer koju bi najradije ugušio golim rukama.
Misao, ta vražja bolest koja nas tjera na samoanalizu.
Tko sam, u što se pretvaram, hoću li ?
Ja nisam tvoja osuda, niti sam tvoj početak ili kraj, možda tek tama od koje želiš pobjeći glavom bez obzira, a možda smo sličniji no što misliš.
Možeš me zanijekati stoput, ali to te neće spriječiti da misliš o meni, o sebi, o svemu na što sam te podsjetila svojim postojanjem.
Nije li tako?

hodamo u jednoj kabanici
poput ogromne trudnice
nagurani u žutilo
tvoj struk zavezan za moja leđa
kiša nas guta
more se naslonilo na obalu
mi se pretvaramo
da je ovo bliskost
a to je samo otok

Prerasla si teške stihove
prešla svoj put bosim stopalima po čavlima
( jesam, mislim u sebi, ali nisam završila )
mazi mi vrat a ja se saginjem poput lutke
u struku se prepolovim
i prstima dodirujem podne pločice
hladno je govorim mu
( misliš li da će biti toplije, u sebi sumnjam )
pripalit ću vatru
odgovara
(ništa neće pomoći
naslućujem )
utiskujem mu poljubac u lijevo zapešće
bura nas na prozoru gleda
( uvučeni smo u sebe )

kaže mi
kad gledam u tvoje oči
kao da sam u onoj staroj kino dvorani
a onda lete crno bijeli filmovi
šuškave scene
a ti se utapaš u samoj sebi
stvaraš likove
i ne znam više gdje ti je početak
a u kojem kraju zaborav
smijem se
nudim mu čaj
iz omiljenog servisa
on zadrhti na tren
i kaže mi
ludice
opet si skuhala kavu


/ dame i gospodo slike se ponovno rađaju/

Daniela/Chantal/Lo/Placidia/Coco/Uranova pikula/Uranova lutka
( uvijek u sferi likova, uvijek u potrazi za istinom, magija, prostranstvo, uvlačenje u sebe, prozor u sebe, ogledalo van sebe )



Josipa Lisac ( posve slobodna )




Misterija je razotkrivena, paralelna soba je tu negdje,tako blizu, ali do nje treba stići. Kad se ne znaju sve riječi, kad fali dio slagalice, kad je mozaik tek u začetku, tu sam najhrabrija, jer treba sumanuto tragati, davati se, rađati, rezati, šibati, treba se predati, sebi.
To je ja u meni, ono ja koje žudi biti viđeno danju.


''evo ti potvrda da je kuća tvoja, idi u Katangu,
Jebala te Katanga''





( spustila sam se u fotelju i isplakala sve godine, sve što se vuče za mnom kao dugačak rep, ponavljanje scena, scena, scena i riječi, krš koji ostaje iza sažvakanih viđenja, umit ću se s njim sutra, prije polaska )





Bijeli čaj, potražnja za dr.Jatogenom, gutam riječi koje su se nakupile poput sluzi na otvoru portala, uostalom najbolje se stvari brišu, ruše, tamane poput crknutih štakora. Ostaju slike.
Ostajemo mi, trenutačno izgubljeni na mjestu.
Listopad se iskoprcao, pobjegao u mišju rupu, bilješke su se raspale, bacam ih u smeće, nešto me povlači u stranu, držim se i dalje svoje namjere.Glasno spavam.

Francoise Hardy - Tous les Garcons et les Filles




Mirna sam, ionako ću otići za par sati, sutra.
Na određeno/neodređeno vrijeme.
Novi ciklus koji ću zgrabiti za srž i ispiti ga poput otrova.
Smijeh će pričekati nove tračnice.
On to naprosto mora, ne pitam ga za želje.
Na radiju se slijeva pjesma, u magli se uzdižu riječi
( i tebe ljubim po navici dijete kao kad palim cigarete-ete-te-e).
Režem svoju naviku vječnog analiziranja,koja laž, on me ne ljubi, on me ne ljubi, on nije prisutan, gubim njegov miris u nosnicama, kao da je bitno.
I čekam, čekam nove mirise da me dotaknu.
Punije.
More, čekam more, crno more, ledeno more, buru.
I gutanje.

oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo


Ne pričam o dr Jagotenu, on je samo oblog uvijek, oblog.
Čak i kad me krivo shvaća, osobito tad.
Uvijek sam poštovala osobe koje imaju svoj stav i koje govore i kad ih nitko ne sluša, kad govore svoju ideju, tu su ovdje i moji blogo prijatelji.
( iako svi nisu u boksu, znat će se pronaći, jer što je samo smjernica linkova )


oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

Nije ovo oproštaj, nije ovo nešto tragično, iritirajuće i patetično, samo govorim o putovanju, na otok, gdje se tame privuku ranije i dublje u šetače kraj obale, Brel će odigrati važnu ulogu u mojim ušima.
A vi ćete ionako pisati pjesme, rađati nove svjetove, kao i ja, samo na drugom kraju svog postojanja, neko vrijeme.
( kad se vratim moći ću vas sumanuto čitati )


Nemoj poci sad Jacques Brel




( javim se na povratku, i fotkat ću, hoću :) i pozdravljat ću vas putem oblaka, čuvajte se i pišite, pišite i gubite se u sebi, tražite se, ljubite se, i vjerujte, prepustite se svojim strujama, na kraju ionako ostane tek zemlja, njena hladnoća i kosti, neke kosti, što će jednom izniknuti u hranu )


p.s.Nasa tajna!!! Desanka Maksimovic




Adieu!