Ponekad bih voljela da sam poput nje, božanstveno lijepa i nježna, da mogu slušati satima, i dati mnogo, a umjesto toga, ovo moje lice kao da se ruga duši, zar si ikada mislila da ćeš dobiti nešto više, kad u tebi, u tebi je sve ono, svi oni dani...
I brišem suhe i nevidljive suze, na čovjeku jedino što ima nekog izgleda opstati je fasada, jer nitko se nit ne trudi skidati je...moramo ostati takve, pognute glave dodirujem svoju ranu...uvijek, za nas će uvijek biti kasno.
Digni se, moramo, moramo dalje.
Post je objavljen 23.11.2008. u 15:04 sati.