Marketing
Gledam te, vas, njega...tebe!
Daniela/Chantal/Lo/Placidia/Coco/Uranova pikula/Uranova lutka
( uvijek u sferi likova, uvijek u potrazi za istinom, magija, prostranstvo, uvlačenje u sebe, prozor u sebe, ogledalo van sebe )
Josipa Lisac ( posve slobodna )
Misterija je razotkrivena, paralelna soba je tu negdje,tako blizu, ali do nje treba stići. Kad se ne znaju sve riječi, kad fali dio slagalice, kad je mozaik tek u začetku, tu sam najhrabrija, jer treba sumanuto tragati, davati se, rađati, rezati, šibati, treba se predati, sebi.
To je ja u meni, ono ja koje žudi biti viđeno danju.
''evo ti potvrda da je kuća tvoja, idi u Katangu,
Jebala te Katanga''
( spustila sam se u fotelju i isplakala sve godine, sve što se vuče za mnom kao dugačak rep, ponavljanje scena, scena, scena i riječi, krš koji ostaje iza sažvakanih viđenja, umit ću se s njim sutra, prije polaska )
Bijeli čaj, potražnja za dr.Jatogenom, gutam riječi koje su se nakupile poput sluzi na otvoru portala, uostalom najbolje se stvari brišu, ruše, tamane poput crknutih štakora. Ostaju slike.
Ostajemo mi, trenutačno izgubljeni na mjestu.
Listopad se iskoprcao, pobjegao u mišju rupu, bilješke su se raspale, bacam ih u smeće, nešto me povlači u stranu, držim se i dalje svoje namjere.Glasno spavam.
Francoise Hardy - Tous les Garcons et les Filles
Mirna sam, ionako ću otići za par sati, sutra.
Na određeno/neodređeno vrijeme.
Novi ciklus koji ću zgrabiti za srž i ispiti ga poput otrova.
Smijeh će pričekati nove tračnice.
On to naprosto mora, ne pitam ga za želje.
Na radiju se slijeva pjesma, u magli se uzdižu riječi
( i tebe ljubim po navici dijete kao kad palim cigarete-ete-te-e).
Režem svoju naviku vječnog analiziranja,koja laž, on me ne ljubi, on me ne ljubi, on nije prisutan, gubim njegov miris u nosnicama, kao da je bitno.
I čekam, čekam nove mirise da me dotaknu.
Punije.
More, čekam more, crno more, ledeno more, buru.
I gutanje.
oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo
Ne pričam o dr Jagotenu, on je samo oblog uvijek, oblog.
Čak i kad me krivo shvaća, osobito tad.
Uvijek sam poštovala osobe koje imaju svoj stav i koje govore i kad ih nitko ne sluša, kad govore svoju ideju, tu su ovdje i moji blogo prijatelji.
( iako svi nisu u boksu, znat će se pronaći, jer što je samo smjernica linkova )
oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo
Nije ovo oproštaj, nije ovo nešto tragično, iritirajuće i patetično, samo govorim o putovanju, na otok, gdje se tame privuku ranije i dublje u šetače kraj obale, Brel će odigrati važnu ulogu u mojim ušima.
A vi ćete ionako pisati pjesme, rađati nove svjetove, kao i ja, samo na drugom kraju svog postojanja, neko vrijeme.
( kad se vratim moći ću vas sumanuto čitati )
Nemoj poci sad Jacques Brel
( javim se na povratku, i fotkat ću, hoću :) i pozdravljat ću vas putem oblaka, čuvajte se i pišite, pišite i gubite se u sebi, tražite se, ljubite se, i vjerujte, prepustite se svojim strujama, na kraju ionako ostane tek zemlja, njena hladnoća i kosti, neke kosti, što će jednom izniknuti u hranu )
p.s.Nasa tajna!!! Desanka Maksimovic
Adieu!
Post je objavljen 02.11.2008. u 14:17 sati.