Marketing
Sveto Trojstvo drugi dio
Ne znam više kako započeti pisati, ovako sebi za dušu, jer sam prekrcata emocijama.
To bi kao trebalo biti pozitivno, da, ako osoba nije ja.
Kad sam prepuna odvratna sam, kad sam prazna odvratna sam.
Pa bježim, to mi je omiljena igra,skrivam se.
Mučno mi je, ovaj dan, njegova pažnja i istovremena daljina,
ma hajde mogao si bar biti u susjednoj državi, nego ti ode u Švedsku, jebala te Švedska...
Vodenjak i Vodenjak, ti moja perverzija i poezija, sve na P.
Nekad me radovala tvoja iznimna inteligencija, i to što tamo u nekoj gimnaziji predaješ i što si izdao toliko knjiga, za koliko bih ja ubila nekoga, makar više sebe...shit.
Kaos me pali, uvijek me palio.
Oni koji misle da ne mogu voljeti, možda su u pravu.
Sad sam ti poslala mail, maloprije, lijep je i ponosna sam, reći ćeš da nemam puno gramatičkih grešaka, i kako rastem, kako nisam više ona ''klinka'', a ja ću ti opet odgovoriti odi u kurac, pederčino, na toj smo mi razini, ti i ja.
Golden shower si ti. Prejebeno dalek. I sad se nosi. Jebala te kuća u Slavoniji.
Od kud volja za time? Neka mi oproste moji prijatelji iz Slavonije, al di ćeš kupovat kuću pun kurac dalje od mene, a onda bi ti da ti dolazim u krevet i da ti kuham ručak, pa da možeš koji put kleknut na koljena i dobro mi oblizati pičku?!
To je tvoja želja, dugo i detaljno me istražiti, a onda ćeš me učiti poeziji,onda ću pisati najbolje stihove(kad me ti naučiš) znaš da imam pravo, ponavljaš...
A znam da imaš pravo s tobom bi preživjela pjesnikinja, njoj bi ti odgovarao, jebati se, vrištati i histerizirati, a onda te moliti da me zagrliš, takva je ona, puna sebe i tako prazna sebe...
Ali vidiš sad kad je on tu, moja divota,moj Strijelac i on je jebote iz Slavonije, malo je mlađi od tebe, par godina,ček da odguglam koje si tu uopće godište, aha xx, on je xx,tri fucking godine razlike, moja ljubav koju bih trebala na koljenima moliti da mi oprosti, da mi jebote oprosti što sam takva kakva jesam.
On je tako dobar i pažljiv, i grije mi ruke, i ljubi me, i dodiruje mi kosu, i noću me stisne kraj sebe, čvrsto, a onda nestane vlakom, daleko, opet daleko, jebala vas daljina...oboje ćete mi biti u Slavoniji, ravnici našoj, dva moja oka.
Dvije moje muke,težine,ali i sreće moje.
Koja sam ja glupača, teško mi je s vama, ali bez vas bih bila dva metra pod zemljom, hranite me, hranite nas, vaše dvije D u jednom tijelu.
I sad mi preostaje treće oko, ono što se ne vidi, a klija između vas dvoje, oko koje me danas nazvalo xx, Lav moj, jao jebem ti, blizu ste svi... on je najstariji i po srcu i po godinama od vas dvoje...ali najbliži po gradu, tu je sa mnom, je tu.
A guram ga od sebe, moja bolest, moj tumor, moj uvijek pogrešan izbor.
Čupam ga, vadim, a stvori se uvijek poput korova, moj umjetnik, moj kipar ljubljeni...malo moje nevaljalo...
Što nemaš ne može ti nedostajati!
Post je objavljen 24.11.2008. u 15:20 sati.