Marketing
Nosim odjeću, izgledam poput stotine drugih djevojaka, i smiješim se prolaznicima, no dobro, lažem, ne izgledam baš poput svih, prije bih rekla da si se sigurno za mnom okrenuo, ako smo se sreli, a onda si se dugo zamislio i pitao, da li sam ja uopće stvarna, tako lebdeća, recimo da je to prava riječ, pravi opis mene, tko god da jesam.
Možda sjedim baš nasuprot tebe u tvom omiljenom kafiću, kako god bilo, jedno je sigurno, postojim, stvarna sam.
Na kraju krajeva kad se uvučem u tvoj um, ti postaješ ja.
Baš ja, dio mog svijeta.
Dio sebe koji skrivaš pred drugima, u kojem postaješ ona zvijer koju bi najradije ugušio golim rukama.
Misao, ta vražja bolest koja nas tjera na samoanalizu.
Tko sam, u što se pretvaram, hoću li ?
Ja nisam tvoja osuda, niti sam tvoj početak ili kraj, možda tek tama od koje želiš pobjeći glavom bez obzira, a možda smo sličniji no što misliš.
Možeš me zanijekati stoput, ali to te neće spriječiti da misliš o meni, o sebi, o svemu na što sam te podsjetila svojim postojanjem.
Nije li tako?
Post je objavljen 15.11.2008. u 14:08 sati.