Sada se pitaš da li vrijedi nastaviti čitati, da li zapravo imaš snage zaroniti dublje u ovo, u svijet koji je eto nadohvat ruke, plašiš li se što bi mogao vidjeti svojim očima? Ili te uzbuđuje i sama pomisao na moje grijehe, na moje ljubavne prijestupe i na sve ono što ću ispisati kao žena koja ima snage suočiti se sa svojim umom, srcem i tijelom?
Možeš li doista shvatiti čovjeka u meni, bez spola i bez predasuda?
Kako god, za mene nema povratka, za tebe ima, jedan običan klik miša i nestajem, nestaje podsjetnik na sve što si želio, ili željela, spol je manje bitan, tvoje hoću je ovdje jednako mom, ako ostaneš.
Samo ako se usudiš ostati...