Pjesme su moje sjeme crne grude

utorak, 07.02.2012.

Usamljen starc prolazi gajem

Usamljen starac prolazi gajem
skrivenim u oku čudesnim sjajem.
Nogu pred nogu
kroči polako;
Nekako tužan; K'o da je plak'o.
Gledeć ga tako, kraičkom oka;
Tihog k'o sjena; Mršava, visoka,
pognutog malo;
Vremena znak.
Kao da broji težak korak.
U istom kaputu zimi i ljeti,
kao da se vremenu sveti!
I k'o da čujem
hrapav mu glas;
Tražite ljudi u Boga spas!
Kan' te se ludosti ovoga svijeta:
droge, letenja, Interneta.
Kan' te se ljudi:
rata, bordela, požude, bluda
i golih tijela!!
U jednom trenutku
oko mi skrene
za vitkim strukom mlade žene;
Gledah u grudi razigrane,
bujne, prkosne,
da pamet stane.
Okrenuh glavu u jednom trenu;
Gledah je vitku…K'o salivenu!!
A starac zamače
za cvijetni žbun
slijedeći uporno svoju sjenu.

Zorislav Vidaković

<	veljača, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29

Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme

Pjesma nad pjesmama



Pjesme su moje sjeme crne grude