Jutros sam jasno vidio svoje lice
u liku meksičke sapunice.
I spoznao ;
Zašto oni pišu tako!??
Pa oni su bliže izvorištu vjetra!!
I prepoznao sudbinu;
Da to je ona!
To je ta ekipa luđaka
koja se ne da s trona,
a uzela je stvar u svoje ruke!!
Vuku nas sve dublje!
Vuku nas uporno dolje!!
I počeli smo se gristi
kao gladni vukovi zimi
i kao da ne želimo bolje!!??
A samo malo nam treba!
Jedan iskren i čvrst stisak ruke
i plavi komadić neba,
i samo zrno duše,
Trebamo se stisnuti skupa,
jer jedino tako;
Oduprijet ćemo se vjetru
koji nesmiljeno puše.
I moramo prijeći rubikon!
Moramo se odreći svog ponosa!!
Jako smo podigli glavu
pa ne vidimo od nosa ponor ispred nas.
I opili smo se lažnim vrijednostima
pa u drugima tražimo spas!!??
A možemo tek sebe mijenjati!!!
To smo odavno trebali znati.
Zorislav Vidaković
| < | rujan, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude