Jutros sam jasno vidio svoje lice
u liku meksičke sapunice.
I spoznao ;
Zašto oni pišu tako!??
Pa oni su bliže izvorištu vjetra!!
I prepoznao sudbinu;
Da to je ona!
To je ta ekipa luđaka
koja se ne da s trona,
a uzela je stvar u svoje ruke!!
Vuku nas sve dublje!
Vuku nas uporno dolje!!
I počeli smo se gristi
kao gladni vukovi zimi
i kao da ne želimo bolje!!??
A samo malo nam treba!
Jedan iskren i čvrst stisak ruke
i plavi komadić neba,
i samo zrno duše,
Trebamo se stisnuti skupa,
jer jedino tako;
Oduprijet ćemo se vjetru
koji nesmiljeno puše.
I moramo prijeći rubikon!
Moramo se odreći svog ponosa!!
Jako smo podigli glavu
pa ne vidimo od nosa ponor ispred nas.
I opili smo se lažnim vrijednostima
pa u drugima tražimo spas!!??
A možemo tek sebe mijenjati!!!
To smo odavno trebali znati.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 04.09.2010. u 22:43 sati.