Pjesme su moje sjeme crne grude

utorak, 06.07.2010.

Ljeto

LJETO

Vrućina,
suhe ispucale usne
i usijan pločnik, prolaznici,
mladost užurbana.
Kroz kratku suknju naziru se tange.
Topli vjetar ponekad me pljusne
i zaljulja žice tramvaja,
što obješene vise kao štrange
i nemaju, znam, početka ni' kraja
jer spojene su,
u zatvorenom krugu.
Baš kao i ljeto, i ova sparina
što donosi tugu
i grizu komarci,
baš kao i prije,
baš kao svih ljeta,
al' nekog drugog sad prolaze žmarci,
kad prođe neka vrckasta koketa.
Kroz kratku suknju naziru se tange.
Znam ja sam dio nekog drugog ljeta.
Ja i ova klupa, i dolazeće veče',
kao da smo vječnost,
kao da smo dio nekog prošlog svijeta,
što živi u sebi
i ništa ne želi,
i nema više ni žene, ni cvijeta.
Za nekog drugog cvrčak sada cvrči,
za nekog drugog zvone mobiteli.
Da to je zbilja,
zbilja mojeg ljeta
što samo traje jedan život cijeli
i što tek proljeće od jeseni dijeli.


Zorislav Vidaković

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme

Pjesma nad pjesmama



Pjesme su moje sjeme crne grude