Pjesme su moje sjeme crne grude

četvrtak, 25.03.2010.

Proljeće

Žuti šafran najavio,
navijestio
dah proljeća,
dah života,
miris cvijeća,
kratke dane bivstvovanja
i dugačka tisućljeća.
Na djetinjstvo me podsjeća,
na livade procvjetale.
Prhnule su
jatom ptice.
Toplo sunce potjeralo,
izmamilo,
izazvalo,
ljude snene, na ulice.
Osmijeh tihi nabacilo
na sumorno
ljudsko lice.
Još je zima
u grudima,
al' rađa se neka nada,
osmijeh sunce posijalo
na ulice
moga grada.
U dućanu,
u tramvaju,
svak' se svakim
zdravi, pita,
kao da će vrijeme stati.
Kao klasje zrelog žita,
sve se ljulja
život buja.
Mlada žena
gradom hita.
I mirisi i toplina,
pjesnička me duša pita;
Što ne pišeš,
neće trajat',
ovo vrijeme toplo milo,
zabilježi radost ovu,
prije nego
oblak crni
navijesti nam
crne slutnje
i pretvori u sivilo.
Neka tuga ne navrati,
stvaraj, živi, nemoj stati,
nemoj gledat'
ljude druge,
ostavi se patnje,
tuge.
Rano ti je putovati.


Zorislav Vidaković

<	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme

Pjesma nad pjesmama



Pjesme su moje sjeme crne grude