Ponekad pomislim;
Ptica sam,
a ponekad sam pas.
Stubokom mijenjam formu,
ponašanje
i glas.
Kupim mrvice
s pruženog dlana,
pjevušim slavuja poj,
a onda poletim
put plavih visina
i osjećam se potpuno svoj.
Okom sokola promatram,
pazim,
ne bih li pronašao plijen,
a onda
kada se dogodi ulov;
Potpuno sam njen.
Veselo mašem repom
kada mi netko pokloni kost,
sakrijem ju u pijesak
ili možda pod srušeni most.
Zarežim pakosno,
zalajem na sav glas!
Ponekad pomislim;
Ptica sam,
a ponekad sam pas!
Zorislav Vidaković
| < | ožujak, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude