Pjesma nad pjesmama

nedjelja, 28.02.2010.

Iz gorskog vrela
visoko u planini
potekla je pjesma,
žuboreći stihove davnog pjesnika,
govoreći mudrosti sina Davidovog,
a ptice su nebeske
pjev glazbom pratile
i rađala se pjesma nad pjesmama.
Vjetar je šumorio lišćem
stabala stoljetnih
i stapao stihove svoje žuborom potoka.
Iz grobova davnih
zemlja je dahnula
strofe pjesnika zaboravljenih
i one poletješe u nebeske visine,
preoblikovaše se u kapi
i kišom zamrmoriše.
I vrela se nova otvoriše!
Rijeka je pjesmom ispunjena
pjevala moru,
cilju svojem potonjem,
svega živog izvoru.
Bližeći se ušću
pjesma je bivala jača
i preko velike stijene
pretvarala se u veličanstven slap,
u simfoniju
i svaka pjesma je bila tek jedna kap.
Zaglušnom bukom,
bunt svih pjesnika govoriše:
i vrela, i vjetrovi, i kiše,
i stoljetna stabla
koje oluja njiše.
I ptice nebeske
u sveopći pjev se uklopiše.
I vrisak se pjesme ote
u samo stvaranje dana
i pjesma nadjača
kreštavo glasanje
u crno odjevenih vrana.
Pjesmom se natopiše plodna polja,
a pjesme razbite
u biserne kapi,
bojama se duginim obojiše,
pod prvim zracima
tek rođenog sunca
i livade se rosom srebrnom orosiše.
Život se rodi iz riječi
i cvijetovi se prvi otvoriše.

28.02.2010. u 22:07 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Pjesme su moje sjeme crne grude

nedjelja, 28.02.2010.

Pjesma nad pjesmama

Opis bloga

Linkovi

Mail

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme