Profesionalni pušač

četvrtak, 30.08.2007.

U još uvijek neizgrađenom demokratskom okružju političkog djelovanja, uslijed nedostatka kulture političkoga dijaloga, političke zrelosti hrvatskoga društva, i pravih, nenadziranih kritičkih mehanizama u njemu, u nedostatku njegovog intelektualnog i moralnog vitaliteta i bez istinskih živućih političkih uzora principijelnosti i poštenja, pored predsjednika države koji govori kao porugljivac, koji kapriciozno reagira na svaku kritiku - okrenuti leđa dojučerašnjem političkom i koalicijskom partneru ili politički se prostituirati naokolo i nije tako neobično. Nerijetko se kod nas u politici okreću leđa dojučerašnjim partnerima, isto tako zagriženim neprijateljima pruža ruka. To nije ništa novo u hrvatskoj kratkotrajnoj pseudodemokratskoj političkoj praksi.

Danima već agonalni sukob HSP - HDSSB zauzima gotovo cijelu političku scenu, ispraznivši je od bilo kog drugog političkog sadržaja. Kako se sve više zaoštrava, taj sukob prestaje biti obračun različitih stavova i, na prijeteći način, počinje predstavljati bezočni sukob dvojice političara, sada međusobno isključujućih narogušenih mutanata.

Oni koji u cijeloj priči najviše gube zasigurno su desno orijentirani birači glasači. Već ionako paradoksalno rascjepkano između "desnog" HDZ-a, bandićevskog SDP-a, te desnih politika vođenih usamljenim jahačima apokalipse koji izgleda više vode neke svoje ratove, te naravno HSP-a, desno orijentirano biračko tijelo osječkom havarijom kreće putem nove kalvarije, preslikavajući tu lokalnu situaciju na višu razinu, čime se jedino produbljuje i produžuje lutanje "desnih" bespućima desničarske zbilje u kojoj se čvrsto uporište još uvijek ne nazire - a možda izbori i iznenade.

Proti nadolazećoj općoj rehabilitaciji ljevičarstva i veličanju krivotvorenog identiteta temeljenog na laži, te prostituiranju hrvatskog krvlju stečenog suvereniteta, jer Milanović bi dokinuo vjeronauk, a Sanader i majku prodao za Judine škude, nadu u narodu u stvarnu snagu otpora, lakovjernijim i nepromišljenijim desnima pružao je HSP i Đapić, do sada. Tim iluzijama došao je kraj.

Đapić je prvi koalirao sa strankom srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, Đukićevim SNS-om. Đapić je koalirao sa SDP-om, Piculom u Velikoj Gorici. Đapić je u koalicijama s HDZ-om posvuda po Hrvatskoj. Đapić je bio u koaliciji sa SDSS-om u Kninu i Vukovaru, sa HDSSB-om u Osijeku. S HSLS-om je donedavno kovao koaliciju za sljedeće parlamentarne izbore. Što je to? Jasan politički put, ili, oprostite na izrazu, političko kurvanje.

Đapić, kada je ispunio svoju svrhu sakupljača desnih glasova, godine 2003., Sanader ga je na nagovor iz Bruxellesa prevario - i opet će ma koliko puta se HSP prilagođavao i transformirao - Sanader je prekršio predizborno obećanje Anti Đapiću da će nakon izbora sklopiti koaliciju s HSP-om. Nakon izborne pobjede za partnera je izabrao SDSS. Đapić mu nije zamjerio. Naprotiv, on mu je, kako je sam izjavio, „čuvao leđa i bokove“, a ovaj put ga je došao i suradnje sa HDSSB-om - bez obzira koliko se Đapić pretvarao da je bezrazložno politički prevaren.

Dakle sve što Đapić čini jest sjedenje na više stolaca. Naime, ono što Đapić neprestano ponavlja jest po njemu činjenica kako bez HSP-a nema napretka Hrvatske, aludirajući samo i jedino na sudjelovanje u vlasti prodajući se najviše HDZ-u, točnije čuvajući njegov desni bok istovremeno koketirajući sa Glavašem, kojemu je HDZ pak doslovno smrtni neprijatelj. To možda i nije loše, infiltrirati se u prve redove pošto poto - pa progurati što se da; no Đapić je pokazao da njemu infiltracija znači i asimilaciju. Gospodo "desni"; osječkim raskolom prokazana je sva nesposobnost Đapića da održi stvarno haespeovsko političko usmjerenje, jer on najzornije pokazuje da je Đapić običan ali profesionalan "pušač", kojega na kraju nitko neće. Glas Đapiću glas je svima, samo ne HSP-u!