Unatoč ustavu opet na Balkaniji

srijeda, 16.05.2007.

Kad bismo prema temama hrvatskih medija procijenjivali što je važno, a što nevažno, sigurno bismo imali razloga biti sretni. Hrvatski zločini tema su dana, mjeseca i godine; o njima slušamo na radiju i televiziji barem jednom dnevno. O njima prave emisije novinari lijeve političke orjentacije pa im onda odgovaraju oni s desne strane i tako iz dana u dan. Osim zločina tu su još i generali i njihovi branitelji, haški tribunal o kojem fantasticne detalje saznajemo onako usput, kad se nekome omakne s druge strane malog ekrana. Saznajemo tako ta svaku optužnicu potpisuje i sudac koji će voditi proces, potvrđujući time da osim Hrvatske koja je tek na putu prema pravnoj državi postoji i haški tribunal u kojem eto nema razlike izmedu tužioca i suca, a vjerojatno i obrnuto. Tako možemo reći da imamo i jedan međunarodni sud koji je tek na putu prema pravnoj instituciji. Pored ovih tema, u medijima ima još poneko ubojstvo, otvaranje novog zagrebačkog mosta do kojeg gradonačelnik nije znao doć, ima ponešto i o planovima potencijalnih kandidata za premijersko mjesto i njihovim manje ili više nebuloznim ekonomskim programima. To bi uglavnom bilo sve. U medijima dakle slika je ista kao i uvijek; sve ove teme svode se uvijek na jednu te istu recepturu tri slova 'S' – skandal, seks i sport. Dakle, prava idila post industrijske dosade. Upravo nevjerojatno uporno, kao što tinejdžer skriva cigarete po džepu, adolescent poneki joint, a lopov planove sefa banke, mediji šute li šute – o čemu to?

Kao što o zavjeri iz LeCareova romana nešto zna samo šef službe a svi ostali prave se slijepi i gluhi, hrvatski mediji šute o možda najsudbonosnijem događaju koji je Hrvatskoj skuhao Bruxelles uz zdušnu pomoć Erharda Buseka, ambicioznog austrijskog balkanskog namjesnika. Ono o čemu se ne govori zastrašujuća je činjenica da od 9. svibnja u pravnom smislu nastaje Balkanska federacija i da je Hrvatska njezin član. Ivo Sanader vjerojatno ima dnevne brifinge s novinskim kućama koje na samo njemu znane načine spriječava u objavljivanju komentara na ovu temu znajući dobro da ako HDZ ima šanse izgubiti izbore, najbolji način za to jest pustiti medije da objave istinu o toj Balkanskoj federaciji. Balkanska federacija potpuni je diplomatski poraz Ive Sanadera ,a to je, zna se, istina koju u izbornoj godini ne treba pustiti na svjetlo dana.

U europskim krugovima pojam 'Balkanska federacija' rabi se posve otvoreno dok u istovremeno, broj Hrvata koji o tome nešto znaju ne prelazi koju tisuću. Zna li javnnost da je 1. svibnja na snagu stupio sporazum o bescarinskoj zoni zapadnog Balkana, tzv CEFTA? Zna li javnost da je 11. svibnja u Zagrebu održan summit šefova država zemalja koje ulaze u tu grupu kako bi ovoj ekonomskoj organizaciji dali i političku pozadinu. Na tome je časnom skupu potpisana povelja Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi čime će se ova organizacija institucionalizirati u okviru Pakta o stabilnosti. Ovaj 'Proces suradnje....' dobit će sjedište i generalnog sekretara i tako će postati nešto poput krovne ekonomske i političke organizacije kojoj ce zemlje članice prepustiti dio svojeg suvereniteta.

Ono što je gotovo slično nadrealističkim slikama jest guranje Hrvatske u organizaciju u kojoj dobar dio tih članica još nije u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji – što je odavno kvalifikacija koju države pokušavaju otresti s leda čim prije.

A što je još važnije, ova institucionalizirana federacija uključuje Srbiju u kojoj je zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke (SRS) Tomislav Nikolić, formalni zamjenik haškog optuženika Vojislava Šešelja izabran za novog predsjednika Skupštine Srbije, pa potom kao dio političke farse smijenjen. Tako je eto samo dvanaest godina nakon završetka Domovinskog rata Hrvatska ponovno u federaciji s onom istom državom koja je i započela cijelu ovu balkansku ratnu epizodu. I danas na čelu te države stoje 'neslužbeni' četnici, dok oni službeni pak uživaju 40-ak posto potpore srpskog življa.

Sve ovo rezultat je mizernih političkih performansi Ive Sanadera na vanjskopolitičkom planu. Vlada je kroz svojeg vrijednog djelatnika (Hidu Biščevića) sazvala sastanak ministara na kojem je prikazana lista svega što predstavlja u ekonomskom smislu prednost hrvatskog članstva u navedenoj organizaciji. No ono što je nemoguce sakriti jest činjenca da članstvo u nekakvoj unificiranoj političkoj i bescarinskoj zoni u kojoj ne vrijede pravila Svjetske trgovinske organizacije Hrvatsku može stajati na stotine milijuna Eura godišnje.

No nije to sve; osim što ova zona ostaje bez ikakvih carina, u toj zoni vrijedit će ono što u širem smislu još nije uspjelo Svjetskoj trgovačkoj organizaciji nigdje, a to je implemetirani sporazum o slobodnim uslugama. To pak znači da će kompanije unutar zone moci funkcionirati iz jednog sjedišta odnosno da neće morati otvarati ogranke u državama izvan države u kojoj su registrirane. A to pak znači da ce moći ne plaćati porez u državi u kojoj nisu registrirane pa čak i da će moći funkcionirati prema zakonodavstvu države u kojoj su registrirane a ne prema zakonodavstvu države u kojoj 'operiraju'. Posljedice članstva u ovoj gotovo kriminalnoj političko-ekonomskoj konstrukciji Erharda Buseka i bruxelleskog sekretarijata takve su da doista nije čudo da Sanader drži medije pod kontrolom.

Jer sve zajedno zapravo zaslužuje pola hrvatskog stanovništva na ulicama. I dok je sasvim očito da se Hrvatska odriče dijela svojeg suvereniteta koji se prenosi na sekretarijat ove federacije, nitko u Saboru nije postavio pitanje referenduma koji je obavezan za takve slučajeve! Umjesto toga, mediji nas zabavljaju pričama o referendumu pri ulasku u EU i tome kako će za tu priliku trebati izmijeniti ustavne odredbe jer prema sadašnjima nema šanse da bi Hrvati izglasali članstvo u Europskoj Uniji. Postavljamo dakle pitanje, jasno i glasno: zašto ne samo da je izbjegnuto glasovanje o referendumu o balkanskoj federaciji već je izbjegnuto i samo spominjanje ove ustavne odredbe? Zna li Sanader što će se dogoditi kad jednog dana 'raji svane'?

I na kraju ne zaboravimo: od 9. svibnja Hrvatska je službeno član nove balkanske federacije, uza sve posljedice koje su ovdje spomenute ali i još više onih o kojima ce tek biti riječi. Ne zaboravimo ni to da se nastavlja izmišljanje uvjeta za hrvatsko članstvo u EU te da svi oni koji misle kako će se Hrvatska izvući iz Balkana zahvaljujuci 2009. ili 2010. godini prave račun bez krcmara. Jer sada treba vratiti stanarska prava izbjeglim Srbima, a ako se i kada to dogodi, uz već spomenuto članstvo u ovoj balkanskoj federaciji, i posljednji razultat Domovinskog rata bit će izbrisan zahvaljujući europskoj politici prema Hrvatskoj i prizemnim umovima hrvatske političke scene. Više je nego očito da će i oni najskeptičniji u godinama koje dolaza o Franji Tuđmanu govoriti kao Anti Starčeviću a o njegovim nasljednicima kao ljudima koji mu, da je živ, ne bi mogli ni čistiti cipele. Sretna vam balkanska buducnost gospodo Hrvati.

Hrvati Amac