Ukrućena palica svjetskog policajca

Većina analitičara navještala je da će "svjetski policajac" djelovati po pitanju Irana čak i ranije, prije konkretne trenutne Iranske krize! Kako smo vidjeli u ranijim djelovanjima "svjetskog policajca" po svijetu i u ovom slučaju postavlja se pitanje da li je obogaćivanje urana stvarno kamen spoticanja ili štogod drugo, naime SAD danas zarađuje na "oružju za masovno uništenje" čitaj nafti i time regulira kretanja svjetske ekonomije, što je posrijedi sa Iranom vidjet ćemo kada svijet uzdrma novo poskupljenje barela, no međutim Iran je nešto tvrđi orah od Iraqa, a prvi na meti im je Izrael kao SAD-ova satelit država, a kako će se to onda odrazit na Palestinsko pitanje..?..hoće li to pokrenut novu lavinu ratova na BIstoku?!

Tako sam napisao to 02.05.06. godine.



Do kada?

Sukob na Bliskom Istoku sve više eskalira. Izraelske postrojbe napale su položaje Hisbollaha u Libanonu nakon što su vojnici te arapske milicije oteli dva izraelska vojnika, što je očito dovoljan razlog da Izrael krene u rat protiv Libanona. Nezahvalno je govoriti čiji, i koliko života više vrijedi, ali u ovom slučaju jasno je da dva oteta izraelska vojnika vrijede više od svake neizraelske civilne žrtve, više od svake prolivene neizraelske kapi krvi i više od svakog novog rata koji sa sobom donosi stotine mrtvih. Što bi bilo tek da su oteta četvorica izraelskih vojnika.


Ruševine u Libanonu

Što je to na strani Izraela, a da ga se ne osuđuje za nova krvoprolića, štoviše Izrael je branjen od strane zapada i za Izrael se traži opravdanje za pokretanje ratova, a najveća briga Busha proizlazi iz činjenice da bi napadi mogli oslabiti libanonsku vlast i otežati razvoj njihova demokratskog pokreta! Na strani Izraela jest židovsko-američki krupni kapital, koji daje pravo Izraelu da bude tobožja svijetla točka Bliskog istoka, svijetla točka demokracije te regije! Izrael i demokracija, eh! Jer Amerika ima veliki plan za Bliski istok, plan uspostavljanja demokracije u toj regiji!


Demokrata i svetac-Bush Đorđe

Svjetski policajac Bush Đorđe palicom udara u stol na sam spomen ugroženosti demokracije širom svijeta, ali ne zaboravite da je Busheva demokracija selektivna, on se zalaže za uspostavljanje demokracije tamo gdje bi američki interes mogao biti ugrožen.


Američki interes

Njegova glavna teza u sređivanju demokracije jest da je nedostatak demokracije na Bliskom istoku glavni uzročnik političke nestabilnosti u regiji. Po toj teoriji siromašne, ponižene i obespravljene mase u arapskom svijetu su lišene mogućnosti da poprave svoj položaj i izraze svoje interese na miran i legitiman način, te kao takvi postaju lak plijen islamističkih radikala. Ukoliko se bliskoistočnim narodima dozvole da uživaju blagodati liberalne demokracije, oni će iskoristiti tu priliku kako bi odabrali mir, budućnost i napredak umjesto rata, prošlosti i zaostalosti.

Bush je s tom doktrinom nastojao opravdati svoje ratne pustolovine u Afganistanu i Iraku, te je promjena režima u tim državama, odnosno činjenica da su tamošnji građani po prvi put imali prilike izabrati vlast s kakvim-takvim demokratskim legitimetom, korištena kao argument u prilogu ostanku američkih snaga na tim područjima, no pravi razlog je drugi, riječ je o interesu!

Američki plan-demokratski put Bliskog istoka izjalovio se više puta; u Iraku umjesto liberalnih svjetovnih demokrata koji će desetljećima zahvaljivati Washingtonu što ih je spasio zlotvora Sadama, vlast je preuzela labava koalicija zakrvljenih vjerskih i etničkih frakcija, od kojih ona najvažnija ? šijiti ? svog glavnog dobročinitelja vidi u Iranu, u tom istom Iranu je, pak, put prema liberalno-demokratskoj utopiji zaustavljen kada je na jeftine populističke "štoseve" predsjedničke izbore dobio ultrakonzervativac Ahmadinejad, a još veća pljuska zagovornicima teze da demokracija sama po sebi donosi mir došla je iz Palestine, gdje je na izborima pobijedio "Hamas" ? stranka koju većina europskih vlada drži terorističkom organizacijom, i koja za cilj ima potpuno uništenje Izraela, time su palestinski birači odlučili da od mirovnog procesa nema ništa, a Izrael dobio najbolji mogući izgovor da svoje probleme s Palestincima rješava isključivo oružanim putem, te je demokracija, čini se, ovaj put iznevjerila i sam Izrael. Na tamošnjim izborima je za premijera izabran Ehud Olmert, bivši gradonačelnik Jeruzalema koji, za razliku od većine izraelskih državnika starije generacije, nema praktičnog vojnog iskustva, ali, po svemu sudeći, ni državničkih osobina koje su krasile neke njegove prethodnike. Zato je i posljednja kriza eskalirala daleko više nego što su strahovali i najveći pesimisti i zato je Bliski istok, a s njime i ostatak svijeta, danas daleko bliže provaliji sveopćeg rata nego što je to ikada bio slučaj.

Žalosna priča o demokratskom blagoslovu za bliskoistočno krvoproliće je samo još jedan u nizu primjera kako je svijet previše složeno mjesto da bi se na njega mogle primjenjivati jednostavne ideološke formule. A neke od ranijih primjera su i stanovnici ovih prostora imali prilike osjetiti na svojoj koži.

Bushova "neoconska" teorija je jedno, a praksa nešto drugo, i ovih dana upravo imamo prilike vidjeti kako je ista ona demokracija koja je trebala biti dio rješenja postala dio bliskoistočnog problema.

Dva oteta izraelska vojnika nisu razlog zveckanju oružja na Bliskom istoku, a to zna i G8. Sastanak na vrhu država-članica grupe G8 će se održati u St. Petersburgu. Sudionici sanktpeterburškog sastanka su isto tako svjesni da su kaplar Shalit, "Hamas" i "Hezbollah" samo povod za nešto šire sređivanje računa, a deblji kraj nikad neće izvući Izrael, izraelsko bombardiranje nikad neće postati ratni zločin!



Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada.





na početak:::...