U Jezeranama ponovo izlazim na Jozefinu - i već sam napola drven od noćne izmaglice i hladnoće! Fućkaš ti prsluk jarkih boja - navlačim ja kišno odijelo; ono će me štititi i od vlage i od hladnoće. Pentram se nespretno na bajk i nekako bez oduševljenja klimam dalje noćnom cestom...
Kod Žute Lokve ostavljam taj smjer prema Senju i odlazim u srce Like; Otočac, Perušić i dalje k Gospiću. Magla je sve gušća; na nekim dionicama vidim tek kojih tridesetak metara, tako da kilometrima vozim tek kojih 40 na sat! Zamorno, glupo, ali to nije nešto što čovjek može birati... ili; kad već odabereš takvu noćnu vožnju valja ti biti spreman nositi se i sa svim onim stvarima koje takva odluka donosi.
U Gospiću ponovo tankam (prvi put u Karlovcu). Imam još trećinu rezervara, ali u ovim noćnim vožnjama valja biti pažljiv kako ne bi jutro čekao praznog rezervara na nekoj maloj pumpi koja se otvara u 8... radnim danom! (a danas je praznik ). Prodavač na pumpi je u ranim tridesetim, dosadno mu je samom i dok srčem vruću kavu pita me kamo idem - velim da ću do Vrlike, ujutro je postavljanje spomenika 7. Gardijskoj na Dinari. Sa uvažavanjem klima glavom i veli: "Znači - vi ste borac!" Ehh, pa taj izraz za sebe stvarno nikad nisam koristio! Valjda su se tako čudno, iščupano iz svog vremena osjećali i stari "prvoborci" kad bi dolazili u našu osnovnu školu 70-tih godina - a mi smo ih gledali kao čudo neviđeno; borce koji su ubijali i bili spremni poginuti. Izgleda da sam ipak već star...
|