Zmayski z Brega landra naokolo

25.06.2012., ponedjeljak

Ogulin, ogulim

Kako znamo da smo stari? Pa, tako što dođemo na neko mjesto i vidimo da nimalo ne liči na samo sebe kakvo smo ga poznavali! nono

Sjećam ga se naprimjer iz ratnih godina; imao sam par slobodih dana pa sam s ratišta otišao na planinarenje po Bijelim i Samarskim stijenama s frendovima - i u sivom, pustom Ogulinu nas je neki kamionđija zamolio da mu pomognemo istovariti humanitarnu pomoć. Realizam kao u Cesarića! Platio nam je "u naturi", konzervama koje su nam gore baš dobro došle. A noćas dođem u središnji Ogulinski park koji me dočeka uređen i dotjeran, prskalice bacaju vodu po zelenim travnjacima i bujnom, njegovanom cvijeću dok se vodoskok prelijeva u duginim bojama!

No, vidim i da je dnevna vrelina popustila; ovdje, na razmeđi Gorskog Kotara i Like u sitnim noćnim satima oblačim i podjaknu, popularni windstopper. Namjeravam gore prema Bjelolasici - tamo sigurno nije prevruće! Puškarići, Bjelsko, Musulinski Potok - i napokon nakon Jasenka dolazim do razloga mog dolaska ovamo. Dok se poznata mi Rudolfina odvaja desno prema Novom Vinodolskom preko Breza, ja odlazim lijevo preko Drežnice i dalje do Jezerana. Taj komad ceste nikad nisam vozio! OK, sad jesam i ukoliko mi baš ne zatreba taj smjer vjerojatno više i neću. Šumska i seoska asfaltna, prilično razbijena cesta, puna zavoja, uska, bez nekih posebnih iznenađenja (osim mlade lisice, svježe zgažene nasred ceste - stajem i bacam je u šumu, iz pristojnosti prema lisici a ne prema drugim vozačima - oči su joj još bistre, nedavno je stradala). Ima dosta sipine i suhog blata na cesti - ne znam baš za vidike jer je noćas mlađak i zašao je još u sumrak, tako da mi obzor osvjetljava samo svjetlost zvijezda.

- 00:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30