Nakon skretanja udesno u samoj Stubici, zadivljeno stajem uz ovu novogradnju. Obično na mojim skitanjima zastanem uz kakvu staru hižu koja mi govori o kraju, ljudima, tradiciji - a ova, nova, još u gradnji, govori mi o bogatstvu, stilu i ukusu! Ovakva kuća je definitivno razlog zašto i nije tako strašna stvar biti bogat - ne kako bi se razmetao novcem i gradio nakarade, već kako bi podigao nešto skladno, integrirano u okruženje i uistinu vrijedno. Ova me kuća zaustavila u prvom trenutku zbog materijala; hrastovina - najplemenitije drvo našeg podneblja. Zatim sam uočio njen sklad i proporcije; razmjere i kuteve rezanja zabata, tradicionalno proširenje prvoga kata i pažnju odabira dvobojnog crijepa. Zadivila me i profesionalnost izvođača; nigdje hrđavih limenih bačvi i razbacanog materijala - a već i sad pred kućom stoji njegovana zelena tratina.
Priđem bliže i zadivljeno gledam; stari mi je bio stolar i znam prepoznati odličan rad i tehniku u drvu: nerastavljivi dosjedi na uglu zgrade napravljeni su bez vidljivih metanih spojeva, svaki rez je točan u milimetar a materijal je besprijekoran; sve prvoklasna i birana hrastovina bez čvorova. Završeci unutarnjih stropnih greda klasična su elegancija već sami po sebi. Pokušavam na brzinu napraviti izračun vrijednosti sveg ovog drva; sam materijal nije mogao koštati manje od 250-300 tisuća kuna! Gdje je još rad majstora koji su to gradili!
Zagledavam dalje; tradicionalni vanjski izgled kuće ni malo ne narušava njenu unutrašnju suvremenost i buduću kvalitetu stanovanja; ta skupocjena hrastovina je samo fasada! Unutrašnja konstrukcija je zidana, i očigledno je kvalitetna koliko i vanjska. Cigle, hidroizolacija i paropropusna brana, tek potom vanjski slog dvostruko debele hrastovine. Na svojim skitanjima kontinentalnom Hrvatskom - posebice Posavinom, nalazio sam i divio se kućama starim po 200-300 godina, građenim na sličan način i od hrastovine iste debljine kakva je ovdje tek fasada. Ovo je građeno da traje! Sa srećom im bilo...
|