Bijela Nedjelja; prva nedjelja poslije Uskrsa - što raditi, kamo ići? He; pa zar ja to ozbiljno?!? Ne, naravno; šala-mala - ide se k Pepeku!
Krećem u kišnom odijelu; sasvim pristojno curi i nema nikakvog razloga da kišnjak navlačim tek kad osjetim mokro pod guzicom. Dan će biti dug, namjeravam otići na više mjesta - a takve banalnosti kao što su mokre gaće znaju pokvariti raspoloženje. Polazim sam; svatko zna što je i gdje danas pa može doći, ne moram nikoga držati za ruku - a kako je cesta mokra, bolje je polako i koncentrirano. Biram smjer preko Laza i polazim rano. Kiša, rani polazak i lijenost nedjeljnog jutra ostavljaju me bez želje za brzinom; polako se krećem mokrom cestom, radim pravu predstavu (za samoga sebe) od svakog ljigavog zavoja; pažljivo biram putanju i precizno doziram gas; pipam i osjećam, upravo pretjerano pazim da stražnji kotač nimalo ne proklizi niti u zavoju niti zbog ubrzavanja ili kočenja, a ni da se prednji trzne u blokadi zbog gubitka dodira s cestom u prejakom kočenju. Imam vremena pa se zapravo uhodavam; ovako na početku sezone valja se ponovo prisjetiti svakog trzaja stroja pri niskim okretajima.
Kiši, no nije hladno; tek je svježe - i priroda diše, već punim plućima uzima daha i priprema se za eksploziju dolazećeg svibnja. Sve pupa, lista, cvjeta, zeleni se...
|