Zmayski z Brega landra naokolo
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
26.03.2012., ponedjeljak
I opet preko Taborišta
 Dobro je to; osjećati energiju kako se budi u tebi, dobro je željeti pojuriti i osmjehom pozdraviti sve te drage krajeve - no valja se i sjetiti da par mjeseci nisam bio na motoru - treba vratiti taj osjećaj sigurnosti, ravnotežu i gipkost, valja ponovo postati jedno sa mojom brundavom svojeglavkom kako ta radost ne bi okončala u nekom plotu ili livadi. Dok se primirujem i provlačim kroz gradski promet, na Novoj Branimirovoj vozeći tek nešto malo brže od okolnih automobila, projuri pored mene neka faca na velikom GS-u, vozeći slalom među autima dobrano preko stotke; mislim si -" Dobro je, rista, samo ti praši, ti si mlad i energičan a ja stari prdonja na starom bajku - nećeš me povući za sobom...sretno ti bilo..."Preko Domovinskog mosta odlazim do Vukovine - zapravo odlazim Grigiću zahvaliti mu se i reći kako mi je dobro složio motor - snage ima napretek a i po hladnim zimskim danima je lako palio hladan. Nakon toga nastavljam starim i provjerenim cestama preko Kravarskog i Pokupskog do Gline. Tih prvih pedesetak kilometara sam oprezan; isprobavam kako guma drži cestu, gledam ima li sipine ili blata na idealnoj putanji, pikam kočnice, kočim motorom, prebacujem težište - sve da bi se polako "ufurao" i ponovo se počeo osjećati u sedlu kao doma. Kad vidim da je sve kako valja, opuštam se i počinjem uživati u vožnji i u krajoliku. Nad krošnjama stabala predamnom vidim par jastrebova kako kruže - i odjednom se jedan od njih krene obrušavati na cestu pred mene! Tek tad ugledam njegov cilj; mala barska kornjača koja polaganim, upornim korakom prelazi cestu. Svojim nailaskom smetem jastreba - on se uzdiže praznih kandži uz teško lamatanje krila, ja obilazim kornjačicu a ona polagano, kao da se ništa nije ni desilo nastavlja dalje preko ceste. Tko zna; možda sam joj svojim prolaskom spasio život, možda se jastrebovi ne vrate na vrijeme i ona stigne do sigurnosti grmlja na drugoj strani ceste. |
