Pred Karlovcem odjednom Klek usporava i staje sa strane, na posljednjim metrima zaustavne trake pred vijaduktom. Krepao mu motor, u vožnji! Veli da mu se to već prije desilo, ali nije skužio u čemu je problem. Ništa, hajdmo isprobati banalno i očigledno - možda mu troši znatno više na autoputu - čupam mu šlauf sa rezervara; sve OK, curi, nije ostao bez benge. Nakon par minuta ipak uspije kresnuti, mašina radi neravnomjerno; idemo barem do sljedeće benzinske. Do tamo mu još dvaput stane ali se nekako uspije dovući. Tankamo i zaključujemo; vjerojatno je povukao smeće s dna rezervara - ništa, tankirati ćemo češće, da ne dođe do dna. Na benzinskoj saznajem razlog i onom prvom, dugom stajanju na cesti; Zlaji se rasklimao sic! Hajde, dobro da nije bilo ništa gore od toga... samo; do ovdje nam je trebalo više od dva i pol sata! Valja nam malo podići tempo - iako, sa brzinom vožnje je sve OK, vrijeme nam kradu sitni problemi koji uzrokuju neplanirana stajanja.
Pred polazak, škvadra mi veli da mi motor "smrdi"; osjeća se benzin kad voze iza mene. Slježem ramenima. (makar, prva reakcija, barem ona koja je ostala samo u mojoj glavi, bila je da se naljutim, uvrijedim; ma šta mi vrijeđaju moju Tenu! Naravoučenje: oprezno s kritiziranjem tuđih motora! Neće svi bajkeri to prihvatiti kao dobronamjernu kritiku! :-) Nije da tu nešto sad mogu napraviti, no malo pomnije "osluškujem" rad i reagiranje motora. Isprobavam na otvorenoj cesti, pri punoj brzini; razvrćem gas do kraja i čudim se; posljednja petina okreta umjesto da pozove više snage - priguši je! Uh, nezgodno, valjda neće ići dalje od toga.
Bez zaustavljanja idemo do Bregane. Prelazimo granu i nalazimo "prateće" (čitaj; "predhodeće"!) vozilo; Atac, Viki i Zdravko - pušači povuku par dimova, a ja se zezam; mogu li i ja zapaliti jednu? Da, baš; trajalo bi kojih sat - sat i pol!
|