Odlazimo u nedaleko Orašje, na feštu. Bome su Posavci i popularni i iskusni; ovo im je već 21. fešta, i baš je velika i sadržajna! Nego, fora mi je što si muškarci rijetko kad na ovakvim mjestima daju previše sloboda sa polugolim plesačicama - samo ih klinci gledaju otvorenih usta, dok ih cure grabe za guzice, pljeskaju po bokovima, čak i znaju gricnuti to sočno, mlado meso! No, gluhi Krešo kao i obično; popije si pivicu, posmuka si lulicu, poškicne si komadiće (više one koje su došle na bajkovima, manje one što se rastežu na bini) - i već mu je dosta. Kao i obično, opet sam prije 1 u krpama...
Ipak, svidjelo mi se to što ovdje u istočnim hrvatskim krajevima bez ustezanja pjevaju i pjesme s "istoka", koje se na moto-feštama središnje Hrvatske baš i ne čuju; Bajaga, Ekaterina Velika (e, ona bi mogla i češće!), pa čak i neke stare, prijeratne, Čorbine stvari; Dva dinara druže i slične. Čini mi se kako mnogi iz krajeva koji nisu bili pod neposrednom prijetnjom okupacije u ratu budu u tom pogledu kako se veli "veći katolici od Pape" - ako ljudi iz npr. Vukovara danas slušaju "ćirilicu" i "cajke", tko smo mi da im popujemo? Naravno, tu ne govorim o ukusu i kvaliteti glazbe već jednostavno o nepoistovjećivanju mjuze iz tih krajeva sa samim "psima rata" tih krajeva.
Nakon cijelog dana vožnje, na fešti prvi put da vidim Raleta budnog! Postoje jutarnji i postoje popodnevni tipovi ljudi. Vidim da je on - noćni tip!
|