Tako plandujemo sve do sitnih popodnevnih sati, kada napokon pokazujemo interes za pokret; sjedamo na bajkove i vozimo valjda i punih pola sata, obilazeći Domaljevac i pripadajući dio Posavine; odlazimo u dom Darka iz Livanjskih Vukova koji nas ugošćuje ovog popodneva. Dolaze i Livnjaci koji nam se nisu mogli priključiti jučer zbog preostalih poslova, i brojni drugi Vukovi uglavnom austrijskih tablica, pokazujući u kojoj je to mjeri "gastarbajterski" kraj. Pada obilna klopa i gošćenje, ali ja ne mogu tako dugo ostati; crvi u guzici rade svoje, a sutra bih rado i na blagoslov kod Pepeka u Bedekovčinu. Zahvaljujem domaćinima, pozdravljam se sa prijateljima (čitaj: sa svima!) i odlazim, ovaj put prema Županji.
|