Odmoren nastavljam dalje; Gospić, pa preko Medaka za Gračac i Knin. U Gračacu tankam i vozim dalje razmišljajući kako ću tu na blogu spomenuti da mi je neki veliki kukac, hrušt ili jelenak tako žestoko zveknuo u kacigu da sam se trznuo i zaljuljao na bajku - ali sam pri povratku čuo kako se Žiži vrana zaletjela u prsa na 110 km/h i skoro ga izbacila sa ceste - pa mi je "moj" kukac izgledao važan koliko i mušica na viziru. Bolje da ništa nisam ni pričao o tom... U Kninu opet olfo "fulam" cestu pa umjesto da nastavim uz Peruču do Sinja, idem preko Drniša i Čavoglava, pa se do Splita spuštam preko Muća i Solina, podno Klisa - ovuda, od Čavoglava do Splita nikad nisam išao. Kroz sumrak malo skićem po Splitu i nalazim feštu na obali. Dečki iz Četvrte me veselo dočekuju, a onda se polako pridružujem hrpi mojih Veterana koji su tu još od jučer. Fešta je na rivi, mlade Splićanke šeću svoje gole i duge vitke nogice među crnim bajkerima, naslonjači su udobni, teme neiscrpne... Ima još jedna stvar na Dalmatinskim moto-feštama kojoj se posebno radujem; uvijek imaju i lokalnu "spizu" - inače, kad puno voziš okolo, klopa zna biti "maaalko" jednolična! Ovaj put je to više nego pristojan crni rižot... Naravno, na fešte se ide zbog frendova i društva, ali kao i svaki drugi stari vojnik; uvijek gledam gdje će biti sljedeći odmor i obrok... Nego, već sam u par navrata čuo zbunjene komentare i objašnjavao moto Četvrte, pa da i tu velim: In hoc signo vinces je izraz koji na latinskom znači "u ovom ćeš znaku pobijediti". Prema legendi neki je rimski car neposredno pred bitku ugledao na nebu znamenje Krista sa riječima "In hoc signo vinces" kao poruku da prihvati kršćanstvo i zauzvrat pobijediti u bitci. |