Preko Varaždina, Čakovca i Preloga dolazim do svima znanog Ranča Mustačevih u Donjem Mihaljevcu!
Stižem ovamo baš u sumrak i fešta je već u punom jeku! Bolje rečeno; party! Fešta je bila prošlih godina; kada su dolazili samo Vetereni i njihovi prijatelji; ovaj put je riječ o pravom bikerskom party-ju, sa svim što uz to ide; zahvalnice, bonovi, bandovi koji praše rock (Red Dwarf i sami Mustači su bili najavljeni, no bilo je tu previše maligana...). Klope nema; izgleda da je Mustače iznenadila brojnost posjetitelja. Većina zoblje kokice sa stolova ko' siročeki ; meni još sitom nakon onog današnjeg ručka to ne pada na pamet. Škvadra je u svakom slučaju brojna i raspoložena, atmosfera je na nivou a poseban naglasak na zabavu daju cure; večeras su nešto posebno razigrane; pada i par vrućih poljubaca (među curama, za početak) i izrazito eksplicitnih razgovora. Od Zagrebačkih Veterana tu su samo Bob i Zlaja; moji nori Zagorci mi vele da to nema veze; "Ionak buju zagrepčance ukinuli a mene sebi zeli...!"
Osim plaketa, dobri su im i bonovi; izgleda da papirnati bonovi nisu više fora, od kako je Jal "provalio" kovanice...
Za mene fešta završava s ponoći. Ipak sam ja čovjek u respektabilnim godinama, i cijeli dan sam vozio - da i ne spominjem ono jutašnje hrvanje u blatu s Tenom. Pristojno sam dočekao rođendanski 10. travanj i onda pod mnoštvom zvijezda otšetao do mog šatora.
|