Na jedvite se jade izvučem iz tog blatišta i onda polako dolazim k sebi uživajući u prekrasnim pogledima na moju Dubravu koji se pružaju sa ovih obronaka nad Medvedovim Bregom.
Promišljam; ako se ovako blatan i znojan vratim doma (a blizu sam) i počnem prati Tenu i sebe, moglo bi se desiti da iz lijenosti i umora niti ne odem natrag na put! Obećajem Teni kako ću je temeljito oprati sutra kad se vratimo i kako ću ubuduće više trenirati da bih je lakše izvlačio kad je uvalim u ovakve probleme - i nastavljamo dalje blatni i prljavi. Vozimo preko Čučerja i Planine potpuno turističkim brzinama; kao zbog nje jer su gume pune blata a ne zbog mene jer me sve boli nakon sat vremena hrvanja sa njenih 250 kila...
|