Kako sam se i prije namjeravao vraćati sa zapadne strane Sljemena, pomišljao sam kako bih baš i mogao navratiti do Zaprešića na prvi rođendan MK Mogile. Kad me je u Petrovoj iznenadio stari frend Zviz i rekao da će i on biti tamo, znao sam da moram doći. Ali, kada mi je rekao da nam je zajednički frend Lukić (the Luky), kojeg nisam vidio od srednje škole (čitaj; više od 25 godina!) tamo, i da je to njegov klub, dolazak je postao upravo neizostavan! Najsmješnija fora je u tome što nismo mogli vjerovati svojim očima kad smo se vidjeli; pa mi smo se viđali posvuda na motorima posljednjih godina, samo nismo znali da smo to mi! Nevjerojatno kako frtalj stoljeća može biti okrutno prema ljudima...ja sam se udebljao, on je poružnio ... samo je Zviz ostao isti; nije čak ni frizuru promijenio! |