Zmayski z Brega landra naokolo
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
15.05.2010., subota
Loibelpass in potem dežela
Vraćam se prema Klagenfurtu i isprobavam kočnicu, malo "pikam" po njoj u nevjerici da je fakat sve ok i da dobro radi. Krećem cestom prema Loibelu (da ne kažem; Ljubelju) - tu već poznam svaki zavoj, toliko puta sam prošao njome, pa se unatoč neprekidnoj i jakoj kiši osjećam dobro. Tena prede, kočnice rade bez greške; ponovo sam na vrhu svijeta!Nakon Loibel tunela zastajem, kupujem vinjetu (7.50 €) - po ovom vremenu mi se fakat ne da pimplati po lokalnim cestama, naročito ne kroz noć - idem autoputom kroz cijelu Sloveniju i to bez stajanja - ha, koji pothvat! :-) Treba mi par minuta da navučem rukavice; šake su mi drvene a same rukavice su se pretvorile u bezoblične mokre krpe u kojima se prsti zapliću. Polako Slovenija ostaje zamnom, prolazim granu i poslije naplatnih kućica gledam što li je mogao vidjeti Dubravko Borčilo - Buco; Siščanin koji se pred mjesec dana ovdje zaputio lijevom trakom na autoput i otišao u vječna lovišta. Nije mi jasno... RIP. Zastajem natankati na prvoj benzinskoj nakon Bregane i dok silazim s Tene - toliko sam drven od hladnoće i vlage da mi zamalo pada! Guram je s nogare, hrvam se onako ukočen s njom da mi ne legne - i uspijevam je nekako zadržati njenih 250 kila da ne padne na bok. Tek mi taj mali incident pokazuje koliko sam umoran i iscrpljen; nije to neka silna kilometraža, ali dugotrajna vožnja u koloni, neprekidna kiša i više od svega kvar i briga kako ću ga riješiti su me doveli pred Zagreb već ošamućenog. Do sada kiša, a sada i oluja! Dok ispadam na Ljubljansku i potom Zagrebačku vjetrušina šiba kišom sa sjevera na udare tako opako da me premeće po metar - dva po prometnom traku. Polako i pametno; uvijek kad se pred kraj putovanja nađem u nezgodnoj situaciji uvjeravam se; "Krešo, ako se sada rastepeš, sav današnji trud i ispravne odluke biti će bezvrjedne, a sve ljepote i radosti ove vožnje biti će uništene i zaboravljene. Pamet u glavu, i koncentriraj se!" Provlačim se kroz grad, a pred očima mi kao baklja na kraju puta blista ideja vrućeg tuša... |
