Zmayski z Brega landra naokolo

17.11.2009., utorak

Ovčara

Odlazimo do Ovčare. Tu pronalazim svog bratića, Borislava Žugeca. Dok stojim uz njegovu ploču, premišljam; kako je lako onima koji su stradali; prava je muka na onima koji su ostali bez njih. Ljetos sam bio sa njegovim ocem, Matom. Čovjek je čitav život radio u Njemačkoj, sagradio dvije kuće u Vukovaru - obje spaljene i razrušene. Jednog su mu sina ubili na Ovčari, drugi - moj imenjak- je otjeran u logor u Srbiji, i u tih dvije godine dok je bio tamo Matinoj je ženi prepuklo srce od boli za ubijenim i za nestalim sinom, umrla je. Krešo se kasnije vratio, slomljen duhom i tijelom, i ne može više živjeti u Vukovaru. Otišao je u malo Zagorsko selo odakle su naši preci došli u Slavoniju krajem devetnaestog stoljeća, i zatvorio se u sebe. A Mata; on ima veliku njemačku penziju i sad kao starac uzgaja ogromno stado koza gore iza Kneževih Vinograda, nedaleko Dunava, živi u memljivim vinskim podrumima iskopanim u brdu i malo-pomalo kupuje cijeli taj brijeg. I viče - viče iz petnih žila - svaku riječ dok govori, a svijetle mu oči vrište od očaja.

- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30