U Sunji stajem, sad već stvarno trebam osvježenje. Sladoled i velika boca vode - to se traži, i krajnje je vrijeme za uključivanje "klime" na motoru; skidam jaknu i majicu dobro nakvasim hladnom vodom, zakopčavam jaknu preko nje i osmijeh mi ne silazi s lica dok odmah jurim dalje - takvo olakšanje i osvježenje! Zbunjen gledam kako se nakon par kilometara sretne vožnje cesta pretvara u makadam i potom završava u Savi, pred nekom drugom skelom! U Sunji mi je tako isključivo na pameti bilo osvježenje da nisam ni pogled bacio na mapu - i otišao sam prema nekakvoj Graduši Posavskoj. Ništa, vraćam se do Sunje, i tražim pravu cestu prema Petrinji.
U Petrinji nisam dosad bio i sa čuđenjem gledam gradić; pa zar sam već u Glini? Ta dva grada stvarno mom oku stranca izgledaju isto... No, od Petrinje nastavljam prema Glini, gdje ponovo dolazim k sebi od vrućine međugradskog asfalta, i u prostranom hladovitom parku u centru mjesta se prisjećam kako cesta prema Gvozdu i Vojniću teče prema zapadu, gola i izložena suncu - ali meni je za danas stvarno dosta vrućine. Mame me hladovite šume Taborišta kroz koje se provlači cesta prema Pokupskom. Odlazim tim putem, pa dalje ka sjeveru prema Gorici i Zabreg bregu...
|